Džoint kao nagrada za cijepljenje | Priča dana | DW | 23.05.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

COVID 19

Džoint kao nagrada za cijepljenje

Besplatni džoint, vaučeri, skurilne diplome. Raznim se metodama pokušava motivirati ljude na cijepljenje. Skepsa oko cijepljenja ima tradiciju.

U SAD-u kampanja cijepljenja napreduje ubrzanim tempom. Gotovo 50% američkih žitelja već je primilo prvu dozu cjepiva. A 38% i drugu.

Na početku ove godine je bilo problema oko nabavke cjepiva, nije ga bilo dovoljno – ali situacija u američkim centrima za cijepljenje se u međuvremenu kompletno promijenila. Sada je ponuda cjepiva veća od potražnje. Sve češće se naime događa da raspoloživo cjepivo ne može biti iskorišteno jer nema ljudi koji se žele cijepiti. I zato aktivisti, vlasti i poduzeća već neko vrijeme pokušavaju motivirati ljude da dođu na cijepljenje – pa i neobičnim akcijama.

Ljuskari za cjepivo

Vlasti američke savezne države Ohio svaki tjedan organiziraju lutriju – građani koji su se cijepili svaki tjedan mogu osvojiti milijun dolara. U New Yorku je koncem travnja svaka osoba koja je primila prvu dozu cjepiva imala pravo na besplatni džoint. Maine je pokušao „privoljeti“ ljude da se cijepe podjelom besplatnih lovačkih licenci, a prije nekoliko dana je jedna akcija grada New Orleansa izazvala pozornost medija – za svaku ubrizganu dozu cjepiva građani su dobivali pola kilograma ljuskara.

Ali i u drugim dijelovima svijeta se prakticira brojne kreativne ideje kako bi se povećao broj cijepljenih. U indijskom Rajkotu zlatari cijepljenim ljudima poklanjaju zlatne ukrase za nos, u Rusiji i Srbiji (naslovna fotografija) se dijele vaučeri za kupovinu u dućanima, a u rumunjskoj Transilvaniji moguće je primiti cjepivo i u Drakulinom dvorcu – prigodno se cijepljenim osobama dijele i diplome kojima se „verificira“ njihova "besmrtnost".

Skepsa usprkos poticajima

Iako su neki od ovih poticaja na prvi pogled skurilni, taj pristup nije nikakva novost. „Sličnih je akcija bilo već početkom 19. stoljeća, tada se ljude cijepilo protiv boginja“, kaže medicinski povjesničar Malte Thießen. Ovaj znanstvenik iz Münstera u svom se istraživačkom radu bavi i poviješću cijepljenja. „I tada je cjepivo bilo novo, a skepsa dosta velika. Zato su vlasti dijelile prehrambene namirnice, poklanjale slatkiše ili čak medalje kao potvrde cijepljenja, sve su to bili poticaji da se ljudi dragovoljno cijepe.”

Skepsa protiv cijepljenja je stara kao i samo cijepljenje. I odavno je to veliki problem, kako kažu nadležne institucije. Već koncem 2018., prije izbijanja pandemije koronavirusa, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je priopćila kako je „nespremnost na cijepljenje” jedna od deset najvećih zdravstvenih opasnosti u svijetu.

Život u eri imunizacije

Razlozi za to su itekako raznoliki, tvrdi Thießen: „Na jednoj strani cijepljenje je u kontradikciji sa zdravim razumom. Nešto mi dakle biva ubrizgano u tijelo, nešto zbog čega u načelu mogu i postati bolestan, i to bi me onda trebalo zaštititi.“ Cijepljenje se često doživljava kao umjetnu „intervenciju“ u prirodni tok stvari, dodaje naš sugovornik: „Postoje i neke predodžbe o tome da je za prirodni proces razvoja tijela bolje svojevrsno očvršćivanje, znači apsolviranje neke bolesti.“

A osim toga, kaže Thießen, mnoge su kampanje cijepljenja u industrijskim zemljama doslovno postale žrtve vlastitog uspjeha: „Mi danas zapravo živimo u eri imunizacije.“ Bez obzira radi li se o rubeoli, tifusu, dječjoj paralizi ili boginjama: „Iz naše je svijesti gotovo u potpunosti nestala predodžba da su zarazne bolesti nešto opasno – i to upravo zahvaljujući tome što smo ih dobrim dijelom eliminirali iz našeg svijeta učinkovitim kampanjama cijepljenja 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća.“

Cijepljenje se doživljava i kao dio nacionalnog zdravstvenog programa: „Zato se", kaže Thießen, "kod cijepljenja uvijek radi i o tome koliko ja ustvari vjerujem vlastitim državnim institucijama.“ A to se, kako napominje ovaj stručnjak, pokazalo na primjer i u Francuskoj, gdje je nepovjerenje prema državnim institucijama tradicionalno veće nego u Njemačkoj: „I eto, tamo je spremnost na cijepljenje odmah bila manja nego kod nas."

Upravo se te iste argumente može pronaći u istraživanju United States Census Bureau, po kojem više od 20% Amerikanaca još uvijek oklijeva oko odlaska na cijepljenje. Nepovjerenje prema cjepivu, ali i prema vladi su među najčešće navedenim argumentima protiv cijepljenja. Više od 20 posto ispitanika je reklo: „Jednostavno ne vjerujem da mi to treba.“

Protivnici, skeptici, gunđala

I upravo u tome mnogi, a ne samo Malte Thießen, vide i najveći problem. Jer često se kod manjkave spremnosti na cijepljenje uopće ne radi o konkretnim rezervama protiv samog cijepljenja. U načelu se treba pritom razlikovati tri grupe građana, objašnjava naš sugovornik: "Tu su gunđala, često je to pitanje komocije. Onda imamo skeptike, ljude koji uopće nisu generalno protiv cijepljenja, ali žele sve znati u detalje, o čemu se radi i što se radi. I tu su onda još i protivnici cijepljenja, oni su generalno protiv cijepljenja i onda pritom argumentiraju uz pomoć teorija zavjere. Ali ta treća skupina, protivnici cijepljenja, to je najmanji dio populacije."

Načelno, kako napominje Thießen, kod svih dosadašnjih kampanja cijepljenja uočen je udio od oko 2 do 5% apsolutnih osporavatelja cijepljenja: „S njima se mora živjeti, s drugima se može razgovarati.“ Na primjer uz pomoć prosvjećivanja i apela: „Ali u 20. stoljeću se sve više iskusilo da ljudi ustvari ne moraju uvijek doći na cijepljenje, već da i cijepljenje može doći do ljudi“, kaže Thießen, "i to uz pomoć mobilnih timova, punktova za cijepljenje u supermarketima ili u gradskim vijećnicama.“

Ili neobičnim akcijama kao što je provode gradske vlasti New Orleansa. U roku od samo tri sata podijeljeno je preko 60 kilograma jastoga, odnosno ubrizgano 125 doza cjepiva: „To možda u prvi mah zvuči banalno i smiješno, pola kilograma ljuskara za jedno cjepivo“, priča Thießen. "Ali upravo to otkriva jednu važnu stvar: da su ljudi lijeni. I to opet na drugoj strani pokazuje: što je neki proces organiziran jednostavnije, on je i uspješniji. A upravo to je često i rješenje problema."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Audios and videos on the topic