1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Crna Gora i Srbija: kako resetirati odnose?

Ivica Petrović
26. siječnja 2021

Iako se očekivalo da se, nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, krene u popravljanje svega što je opterećivalo odnose Beograda i Podgorice, suradnja između dviju susjednih država daleko je od očekivane.

https://p.dw.com/p/3oPu4
Zdravko Krivokapić i Ana Brnabić
Zdravko Krivokapić i Ana Brnabić

Odnose Srbije i Crne Gore i dalje opterećuju brojni diplomatski i politički sukobi. S jedne strane zvuči nevjerojatno da su dvije, kako se često čuje, „bratske i prijateljske države“, dospjele u takav stadij međusobnih odnosa, ali očito da ni dvije bliske države ne mogu izbjeći čitav niz pogrešnih koraka koji dovode do brojnih napetosti i nesporazuma.

Kao nekakav osnovni kamen spoticanja pojavio se problem odluke bivših vlasti da protjeraju srpskog ambasadora u Crnoj Gori Vladimira Božovića, koju su nove vlasti praktično potvrdile. Službeni Beograd nije uzvratio istom diplomatskom mjerom, najvjerojatnije očekujući da će se ta odluka možda povući. No, kako se to nije dogodilo, obje strane su ostale na pozicijama da bi nešto trebalo uraditi da se to pitanje nadiđe, ali izgleda da nitko ne zna kako.

Upravo stoga je i na čekanju uzajamni posjet premijera dviju država, Ane Brnabić i Zdravka Krivokapića, koji ovih dana, birajući riječi, razmjenjuju diplomatske optužbe preko medija. Crnogorska strana tvrdi da Ana Brnabić već mjesec dana ne odgovara na poziv da posjeti Crnu Goru, koja opet sa svoje strane odgovara „da je nezgodno posjetiti zemlju iz koje je protjeran ambasador vaše zemlje i proglašen personom non gratom".

Diplomatski rebus

Taj diplomatski rebus naizgled ne bi trebao biti nerješiv, jer Beograd smatra da se ta odluka lako može povući, ali nova crnogorska Vlada ipak ima jedan veliki problem koji se zove opstrukcija na svakom koraku i dalje aktualnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Stoga i politički analitičar Dragomir Anđelković za DW kaže kako smatra „da bi stari ambasador trebao ostati u Crnoj Gori, jer je riječ o jednom smišljenom političkom aktu bivše vlasti s namjerom da se pokvare odnosi Beograda i Podgorice. Srbija bi tu trebala imati više strpljenja, iz jednostavnog razloga što je to jedna vrlo teška tradicija prethodne vlasti – nove vlasti bi možda i htjele nešto uraditi, ali ne žele ostaviti dojam i poslati poruku da rade po direktivama Beograda. Tu je i utjecaj Zapada, koji jest otpisao Đukanovića, ali istovremeno ne želi previše bliske veze Beograda i Podgorice“, ocjenjuje Anđelković.

Crnogorska prestrojavanja

Trenutno nezadovoljavajući stupanj odnosa Srbije i Crne Gore je, mislim, prije svega posljedica odnosa naslijeđenih od prethodnih vlasti, navodi za DW Ivo Čolović, programski direktor CeSID-a.

„Imam dojam da je Beograd odlukom da ne učini istu gestu prema ambasadoru Crne Gore Tarzanu Miloševiću u Srbiji očekivao da će se ta odluka povući. A to se, čini mi se, nije dogodilo zbog prestrojavanja na unutarnjoj sceni Crne Gore. Postoje vjerojatno neke struje unutar nove vlasti koje također ne podržavaju način na koji je ambasador Božović predstavljao Srbiju, i koje možda očekuje da će se za to mjesto pojaviti neka nova osoba što bi pomoglo relaksaciji odnosa dviju država", primjećuje Čolović.

Crnogorski predsjednik Milo Đukanović
Crnogorski predsjednik Milo ĐukanovićFoto: Getty Images/AFP/S. Prelevic

Dragomir Anđelković smatra da Srbija prije nekih diplomatskih posjeta očekuje da se taj problem ambasadora razriješi i navodi kako „nije logično da premijer Srbije posjeti Crnu Goru prije nego što se riješi, po mom mišljenju, taj prilično veliki diplomatski skandal. U međunarodnoj praksi nije bilo slučajeva da neposredno poslije protjerivanja ambasadora dođe do posjeta na najvišoj državnoj razini“, napominje Anđelković.

Tvrd stav srpskih vlasti da nema uzajamnih posjeta dok se neke stvari ne riješe, Ivo Čolović vidi i „kao neku vrstu revolta u Beogradu. Nakon proglašenja izbornih rezultata Zdravko Krivokapić je pokušao na neki način se distancirati od toga da su za njegovu pobjedu zaslužni Beograd i Srpska pravoslavna crkva. Moguće je da je to ograđivanje izazvalo i negativne reakcije vlasti u Beogradu. U ovoj situaciji ne bi trebalo zanemariti ni taj utjecaj političkih sujeta“, primjećuje Čolović.

Resetiranje odnosa

Resetiranje odnosa dviju država mora uzeti u obzir da je „bivša vlast provodila nezabilježenu diskriminaciju Srba u Crnoj Gori", naglašava Dragomir Anđelković. „Nova vlast bi to morala promijeniti, i to ne samo zbog odnosa sa Srbijom, nego i zbog stabilnosti Crne Gore. U suprotnom slučaju Crna Gora će imati šizofreno, podijeljeno društvo“, upozorava Anđelković.

Izjave predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića na kongresu njegove stranke i prilično oštre riječi na račun Srbije i Srpske pravoslavne crkve (SPC), koju vidi „kao poticatelja, jataka, i advokata najmonstruoznijeg genocida u Europi novog doba", samo su dodatno zakomplicirale odnose dviju država. Beograd nije baš blagonaklono dočekao takvu retoriku, koja se, između ostalog, ocjenjuje kao „propala politika mržnje i podjela". Tome bi trebalo dodati i izjave Zdravka Krivokapića koje su na tragu onoga što gotovo svakodnevno tvrdi i srpska oporba, da su Milo Đukanović i Aleksandar Vučić veoma bliski poslovni i politički partneri, pa shvatiti svu kompliciranost međusobnih odnosa Srbije i Crne Gore.

„Milo Đukanović se svakako neće truditi da olakša novim vlastima uspostavljanje dobrih bilateralnih odnosa sa Srbijom", komentira u tom kontekstu Ivo Čolović. „Trebalo bi ipak imati u vidu da je to namijenjeno i za neke unutarnje prilike i dalje pozicioniranje Demokratske partije socijalista (DPS), koja se od centra polako pomiče ka desnici. Mislim da možemo očekivati još sličnih izjava od strane funkcionara DPS-a, što će dodatno otežati poboljšanje odnosa dviju zemalja i unijeti dodatne pometnje unutar same Crne Gore“, ističe Čolović.

Dragomir Anđelković dodaje „da je ponašanje Mila Đukanovića i dovelo do ovakvih odnosa Srbije i Crne Gore. Đukanović će s tim nastaviti, ali mislim da se nova vlast ne bi trebala na to previše obazirati. Ona bi trebala uspostaviti normalan sustav u kojem nitko neće biti diskriminiran, gdje se svatko može izjasniti kako god hoće, i da svatko može dobiti posao za koji je kvalificiran bez obzira na nacionalno i vjersko opredjeljenje“, zaključuje Anđelković.