COVID 19: Cijepljenje u socijalnim žarištima
11. svibnja 2021
Neboderi usred ravnice i poljoprivrednih površina. Kao da se ogromni svemirski brod spustio u južnom predgrađu Kölna. Betonski kolos je izgrađen 1973., u selu Meschenich. Danas u ovom kvartu, takozvanom Kölnbergu (naslovna fotografija), živi oko 4.000 ljudi iz 60 zemalja svijeta.
Koncem prošlog tjedna, u petak, mnogi građani Kölnberga su se probudili rano, a neki i ranije nego inače. S bijelim papirićima i žutim iskaznicama cijepljenja u rukama, oni su se u malim grupicama zaputili prema Caritasovom centru. I stali su u kolonu, koja je već u osam sati ujutro bila poprilično duga.
Strah od infekcija
Bijelu ceduljicu je Sahin Aydogan već potpisao i prije dolaska na mjesto cijepljenja. Potpisom je dokazao da je došao dragovoljno i da će svojom voljom primiti cjepivo. „Želim se cijepiti kako bih se opet mogao osjećati sigurnim“, kaže ovaj 42-godišnjak. „Živimo u ovom kvartu gdje je sve nekako tijesno. U dizalu, u stubištu, prilikom kupovine, posvuda morate biti u strahu da ćete se zaraziti koronom.”
Kölnberg je pandemija puno teže pogodila nego neke bogatije krajeve Njemačke. Aydogan kaže da zna puno ljudi koji su dobili koronu. Često je nemoguće izbjeći ljude, mnogi žive u siromaštvu, obitelji s četvero djece često na raspolaganju imaju stanove od samo 50 kvadrata. Gradske vlasti svaki mjesec isplaćuju po 400 eura onim ljudima koji su već duže vrijeme bez posla. Izbjeglice dobiju po 350 eura. Mnogi žitelji u ovom kvartu nedavno su doselili u Njemačku, teško se snalaze u džungli korona-propisa.
"Vatrogasci" u socijalnom žarištu
Sve to može potvrditi i Michael Kliem. On je liječnik i ima ordinaciju u ovom dijelu Kölna. „Mnogi ljudi u Kölnbergu žive u teškim uvjetima", kaže on. Kliem je zadužen za cijepljenje, upravo je on zajedno s Caritasom i gradskim vlastima i organizirao cijepljenje.
Po aktualnoj listi prioriteta koja vrijedi za Njemačku, Kliemovi mlađi pacijenti koji do sada nisu imali problema s ozbiljnijim oboljenjima, ustvari sada ne bi bili na redu za cijepljenje. Grad Köln se ipak odlučio za pilot-projekt u okviru kojeg se ciljano cijepi ljude u kvartovima s visokom incidencijom. Projekt je počeo prošli tjedan u kvartu Chorweileru na sjeveru Kölna, a preko vikenda se cijepilo čak i u Središnjoj džamiji u zapadnom dijelu grada. Cilj je cijepiti po mogućnosti sve one koji to žele – i zato su gradske vlasti zatražile (i dobile) posebnu dozvolu kojom se na legalan način zaobilazi pravilo o cijepljenju prioritetnih skupina. Nabavljene su i dodatne količine cjepiva. Gradski dužnosnici zato govore o „vatrogascima“ ili „požaru“ koji treba gasiti kako bi se „zaštitilo i susjedstvo“. Neki drugi njemački gradovi već najavljuju da će kopirati kelnski projekt.
"BioNTech je najbolji"
Na cijepljenje čeka i 19-godišnja Angelina, ne želi nam otkriti svoje prezime. „Ne radim to zbog odmora, jednostavno se želim zaštititi. Mnogi ljudi hodaju okolo bez maske, ne pridržavaju se pravila. Stalno to vidim, ja radim kao prodavačica.” Na Angelininoj ceduljici piše da će dobiti cjepivo Johnson & Johnson. „Dobro je jer je potrebna samo jedna doza”, kaže ona.
O prednostima i manama pojedinih cjepiva, u koloni ljudi koji čekaju na cijepljenje priča se onako kako se priča o nogometnim zvijezdama. „BioNTech je najbolji“, kaže jedan mladić. „A još bolja je Moderna”, dodaje jedan drugi dečko. A AstraZeneca? „Okay, ali ne baš tako dobra.”
Strah od nuspojava
Odjednom nemir među ljudima koji čekaju u koloni. Većina je bila uvjerena da će svi žitelji biti cijepljeni, i to Moderninim cjepivom. I sad čuju da će se cijepiti samo ljude iz određenih ulica u ovom kvartu, i to cjepivom Johnson & Johnson. Ali zbog velikog zanimanja ljudi, Caritas je spontano zatražio dodatnu pošiljku cjepiva AstraZeneca, kako bi mogli biti cijepljeni svi oni koji čekaju.
"A ništa, onda ću radije doći ponovno sutra”, kaže Hediye Batici. „Ja sam se informirala i želim BioNTech", kaže ona. „Na koncu konca imam tek 47 godina.” Cjepiva AstraZeneca i Johnson & Johnson u Njemačkoj nisu na dobrom glasu, vlada veliki strah od nuspojava poput rijetkih ugrušaka krvi.
Pomoć građanima
Među ljudima koji čekaju u redu u oko nam upada jedan muškarac. Zato što ga skoro svi pozdravljaju. To je Amir Rakhsh-Bahar, već jedanaest godina je aktivan kao socijalni radnik u omladinskom centru s druge strane ceste. On se već odavno cijepio, a prije pola godine se i zarazio koronom. „Moje kolegica i ja smo pomogli barem 150 ljudi u ispunjavanju zahtjeva za cijepljenjem”, kaže nam. To su oni bijeli papirići. „Ali svi su bili za Modernu.” I sad ih sve mora baciti.
Rakhsh-Bahara sve to nervira. „Oni koji danas odu kući, a ne cijepe se, sigurno neće opet doći sutra”, kaže on. Ovaj 33-godišnjak je i sam odrastao u Kölnbergu, čini se da poznaje sve ljudi u kvartu. Jedan dečko sjedi u uglu i Rakhsh-Bahar ga pita: „Stvarno nisi izašao iz karantene?” A mladić uzvraća: „Nisam, kunem se!”
Stigmatizirana populacija
Socijalni radnik pokazuje na jedan balkon na petom katu. „Tu sam odrastao.” U tom trenutku jedna vreća sa smećem padne na asfalt. Netko ju je bacio na ulicu, netko tko stanuje pri vrhu zgrade. To je nažalost normalno, kaže Rakhsh-Bahar: "Nije to nikakva isprika, ali treba vam 20 minuta dok siđete i bacite smeće. I sad se ljudi boje da će se u liftu još i zaraziti koronom.”
Kölnberg je na glasu kao socijalno žarište, takvih kvartova ima u skoro svim velikim njemačkim gradovima. Betonska kulisa izgleda zastrašujuće. Kad god se u njemačkim filmovima traži kulisa za trgovinu drogom, kriminalne bande ili prostituciju, onda produkcijske firme rado navrate ovamo. Reportaže o Kölnbergu nisu baš laskave. Rijetko tko zaboravi spomenuti silne štakore – ili ljudski leš kojeg je netko s devetog kata bacio na cestu. Zato mnogi žitelji nisu sretni kad im u kvart navrate predstavnici medija. Oni koji ovdje žive, žive sa stigmom.
Teško djetinjstvo
Rakhsh-Bahar i njegove kolegice iz centra za mlade žele se ipak pobrinuti da djeca Kölnberga dobiju neku perspektivu. Prije su oni mladima nudili druženja uz igru, zabavu, skrb i hranu. A u pandemiji? "Naš cilj je barem osigurati pomoć oko rješavanja domaćih zadaća”, kaže on. „I onda me zaboli kad nekom osmogodišnjaku moram reći: ne, ne smiješ se ovdje igrati.” Radi se o temeljnim dječjim potrebama, dodaje naš sugovornik.
Ispred centra za mlade čeka Nasir Hassan Khalef, sa svojih dvoje djece – oni čekaju na donaciju hrane. Ovaj 35-godišnjak potječe iz Sindžara na sjeveru Iraka, već četiri godine živi u Njemačkoj. Hoće li se i on cijepiti? „Ne, ne mogu“, kaže Khalef. On, njegova supruga i troje od šestero djece upravo su preboljeli koronu: „glavobolja, kašalj, hunjavica, svašta."
"Puno ljudi nije cijepljeno"
Ispred Caritasovog centra je kolona postala nešto kraća. Nakon trosatnog čekanja i Angelina i Sahin Aydogan su došli na red. Dezinfekcija, injekcija, flaster, i onda na svježi zrak. “Osjećam se slobodno”, kaže Angelina. “Konačno se toga treba riješiti i onda se može gledati prema naprijed, ne mora se više strahovati na poslu. A tako je bilo u ovih godinu i pol.”
I Sahin Aydogan je pun nade: „Upravo tražim posao.” I dodaje: „Zbog korone je još teže naći radno mjesto. Možda sad imam bolje šanse jer sam cijepljen. Trebalo bi ovu akciju nekoliko puta ponoviti. Puno ljudi u ovom kvartu još uvijek nije se cijepilo.“ Ali za sada nije jasno hoće li projekt biti nastavljen. Grad Köln je naime već prošli petak priopćio da za to jednostavno nema dovoljno cjepiva.