Cinični poziv na pijetet prema samoubojicama

Ujedinjeni narodi, pojedine države i političari od Vlade u Washingtonu neprestalno zahtijevaju da konačno stavi ključ u bravu toj – kako kažu – sramotnoj ustanovi, čemu se Busheva administracija do sada odlučno opirala. Prošlog je vikenda objavljeno da su trojica zatvorenika u Guantanamu počinili samoubojstvo, a pokušaja je bilo i ranije.

Komentar Albrechta Zieglera

Za američku se Vladu stvari i ne odvijaju baš prema planu: Najprije su se pojavila medijska izvješća o navodnom pokolju nedužnih civila u iračkome gradu Hadithi, čije stvarne okolnosti tek valja istražiti, a sad i trostruko samoubojstvo zatočenika logora u Guantanamu. Učinak nedavne likvidacije u krvi ogrezloga terorističkog vođe Abua Mussaba al Zarqawija ostao je tako vrlo kratkoga daha.

Američkome ugledu ne doprinosi ni pokušaj zapovjednika logora u Guantanamu Harryja Harrisa da samoubojstva prikaže onako kako mu odgovara. On kaže kako su ta tri samoubojstva bila način «asimetričnog vođenja rata», a to zvuči cinično.

A što je sa živima?

Stoga je prilično začuđujuća izjava američkoga predsjednika Georgea Busha, koji je u svojoj prvoj reakciji na samoubojstva kazao kako s mrtvim tijelima zatočenika treba postupati s pijetetom. Poštovanje, dakle, prema mrtvima. A što je sa živima u Guantanamu? S više od 400 uhićenih osoba? Sjedinjene Države ne prestaju isticati kako su mnogi od njih krajnje opasni. Možda je doista tako.

No, tih je 400 ljudi zatvoreno u pravnom vakuumu – i to po nalogu predsjednika koji inače tako rado veliča civilizacijske tekovine poput demokracije i slobode. Među te stečevine spadaju i temeljna ljudska prava, a ona podjednako važe i za zatvorenike u Guantanamu.

Izručenje gore od Guantanama

Mnogi su ondje zatočeni bez ikakve perspektive, bez sudskog procesa i bez izgleda za oslobađanje. Ne bi ih ni trebali imati, barem što se Georgea Busha tiče. On kaže kako bi rado zatvorio taj logor, ali ne želi pustiti na slobodu osobe osumnjičene za terorizam. Navodno se vode pregovori da neki od uhićenih budu izručeni vlastima zemalja iz kojih dolaze, a drugi budu izvedeni pred sud. No, Vrhovni sud SAD-a još nije donio odgovarajuću odluku, prije koje neće biti pomaka.

A dođe li do izručenja, mnogi će zatočenici iz jednog zla zapasti u drugo, možda još i gore. Jer, brojne države arapskog svijeta, iz kojih potječe većina zatvorenika američkoga logora na Kubi, u očima boraca za zaštitu ljudskih prava sve su drugo osim dobre alternative Guantanamu.

Više štete nego koristi

Zatvorom u Guantanamu SAD si je natovario problem kojega se neće tako brzo riješiti i koji će mu više nauditi, nego što će mu donijeti koristi. A na početku se osnivanje zatočeničkog logora u vojnome uporištu na Kubi činilo tako praktičnim. No, američka Vlada očigledno nije baš ispravno sagledala posljedice svoje odluke. Nije to jedini takav slučaj, a nipošto prvi od 11. rujna 2001.