Brzojav se gasi. Stop.

U brojnim starim filmovima je to bila glavna točka zapleta: stigao je brzojav. Donosili su sretne vijesti, najavljivali katastrofe, prenosili ljubavne poruke, značili konačan raskid, brzojavom je objavljen i kraj Prvog svjetskog rata. Stizao je u pravilu neočekivano. Poštanski službenik se pred kućnim vratima mogao pojaviti u svako doba dana i noći.

Brzojave ili telegrame se dostavljalo po posebnim kuririma, ne s ostalom poštom. Svemu tome je došao kraj. Brzojav se gasi.

U našem dobu vladavine mobitela s nebrojenim aplikacijama za slanje poruka i jednom sugovorniku i čitavoj društvenoj mreži, klasičan brzojav jedva da ima ikakvog smisla. Njemačka pošta (Deutsche Post) je već prije dvadesetak godina ukinula mogućnost slanja brzojava u inozemstvo, a od Nove godine se on ukida i u domaćem prometu. Posljednji telegrami će u Njemačkoj biti poslani - i vjerojatno isporučeni 31. 12. 2022., objavio je dnevni list Die Welt. Razlog? Pad potražnje.

Prava revolucija

Prvi telegram u svijetu je poslao Amerikanac Samuel Morse prije nešto više od 175 godina. Bilo je to 24. 5. 1844. Po prvi put je nekome pošlo za rukom da se poruka - pa makar ona bila tek niz kratkih i nešto dužih impulsa koje nose njegovo ime - električno prenese na neko drugo mjesto. Pokušaja prije toga je bilo bezbroj: signalima s uzvisine na uzvisinu, dimom, vatrom, semaforima, u pomorstvu su tu još uvijek zastavice. Ali upravo ta Morseova poruka od Washingtona do Baltimorea je značila tehničku revoluciju. 

Najprije su to bili telegrafisti koji su slušali i tipkali takvu abecedu, kasnije su konstruirane pisaće mašine koje su slova pisale na papirnu vrpcu - u starim filmovima (i na naslovnoj fotografiji) ćemo vidjeti brzojave i tu vrpcu s porukom nalijepljenu na papir. Prvo je golemu prednost takve, "neviđeno brze" komunikacije shvatio poslovni svijet - na burzama se čitala već vrpca "tikera", a nije se žalilo ni troška za izgradnju čitave dojavne mreže. Na mnogim mjestima je i prva elektrana nastala zapravo - zbog telegrama. Ali i politika, a osobito vojska su smjesta shvatili koliko je važna vijest koja neće stizati satima, danima, ponekad i mjesecima - dok stigne brod s Dalekog istoka ili Južne Amerike.

Brzojav je bio iznimno popularan i u Njemačkoj. Ljudi bi trebali (uredno) napisati poruku na formularu u pošti ili bi preko telefona diktirali poštanskim službenicima poruku koja bi mogla stići i onima koji nisu imali telefon. Cijena se računala po broju znakova, tako da je i poruka trebala biti kratka. Interpunkcije u Morseovoj abecedi zapravo nema, tako da se točka prenosila čuvenom - i danas gotovo zaboravljenom porukom +++stop+++.

Današnji naraštaji ni ne znaju...

„Ako baš hoćete, telegram je svojevrsni analogni preteča messenger-aplikacija“, objašnjava današnjim naraštajima Alexander Edenhofer, glasnogovornik Deutsche Posta. S vremenom je telefon potisnuo telegram, ali i dalje je taj način komunikacije igrao važnu ulogu u životu ljudi, pogotovo kad se radilo o nekim važnim događajima u njihovim životima: brzojavom se čestitalo rođenje djeteta ili tek rođendan, izražavala se sućut zbog smrti... 1978. je tadašnja još samo zapadna Njemačka pošta isporučila 13 milijuna telegrama. Dolaskom interneta i mobilnih telefona, broj poslanih telegrama je neprestance padao tako da se prestalo i objavljivati, koliko je brzojava uopće poslano.

Još od početaka brzojavne usluge je to bilo vrlo skupo. Isprva je to bilo i više nego tjedna plaća radnika, ali jeftino nikad nije postalo. Poruka s maksimalno 160 znakova (što je manje od broj znakova koji stanu u jedan SMS ili tweet) u online-shopu Deutsche Post košta 12,57 eura. To je takozvani „mini-telegram". Postoji i „maxi-telegram" s najviše 480 znakova – on košta 17,89 eura. Moguće je i slanje dužih poruka, ali onda treba još dublje posegnuti u džep. Ali samo još nekoliko sati. Jer telegram se gasi +++stop+++.

DP/dpa/faz/spiegel/capital/ms