Bronx na ruski način | Priča dana | DW | 16.09.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Bronx na ruski način

Moskovska prigradska četvrt Čertanovo slovi kao socijalno žarište. Ljudi su siromašni, zgrade derutne, bogati kvartovi u centru daleko. Urbanisti upozoravaju na sve veći jaz između bogate i siromašne Moskve.

"Čitav svoj život živim ovdje, ali malo toga se mijenja", kaže Julia. Ta samohrana majka živi u Čertanovu, jednom od moskovskih prigradskih naselja. Sa svoje troje djece sjedi u parku između spomenika u čast sovjetskim astronautima i jedne oronule komunističke višekatnice. Nedaleko od nje dvojica beskućnika leže na jednoj klupi.

"Mnogi Moskovljani misle da u Čertanovu žive samo narkomani i kriminalci. Da je ovdje jako opasno", priča nam Julia. "Tu sigurno ima istine. Ali unatoč tome većina ovdašnjih stanovnika priželjkuje bolji život. A Grad ne čini skoro ništa da bi poboljšao naše životne prilike."

Čertanovo je izniklo ni iz čega u tridesetim godinama prošlog stoljeća, kao radničko naselje za tada novoizgrađene industrijske komplekse na jugu ruske metropole. Mnoge tvornice su nakon sloma komunizma propale. Tisuće radnih mjesta su ugašene. Mlada ruska država našla se pred problemima s kojima nije mogla izaći na kraj, a nepostojanje socijalnih programa je dovelo do osiromašenja i "raspada sistema". U četvrti su počele operirati kriminalne bande i dovele je na loš glas.

Julia sa svojom djecom u Čertanovu

Julia sa svojom djecom u Čertanovu

Julia sa svojom djecom živi u jednom socijalnom stanu na rubu četvrti. Zbog laganog hendikepa koji ima dobiva socijalnu pomoć države. "To je malo novca. Da bih uspjela spojiti kraj s krajem moram tu i tamo nešto zaraditi na crno", priča za DW. Ispred Julijine zgrade je jedno staro igralište. Asfalt ispred njega je pun rupa. Julia upućuje na male probleme koji oblikuju njezinu svakodnevicu: "Najmlađe dijete mi je tu palo i razbilo nos. Kanta za smeće ispred naše zgrade nema dna, tako da smeće jednostavno propada kroz nju." Stanari su fotografirali sve te stvari i napisali pismo Gradskoj upravi. Odgovor su dobili brzo: rečeno im je da pritužba nije formalno ispravna pa zato ne može biti ni obrađena.

Kraj futurističkog sna

Dvije postaje podzemne željeznice dalje se može naći jedan sovjetski urbanistički eksperiment iz 1970-ih. Tamo je nastao modernistički grad u gradu. Stambeni kompleks na sjeveru Čertanova trebao je demonstrirati gradski suživot u idealnom obliku. Kompleks je smješten na jednom platou iznad umjetnog jezera. Između betonskih zgrada vijugaju staze koje vode kroz zelene površine. Prostor između zgrada je zatvoren za automobile. Za vozila stanara su izgrađene podzemne garaže iz skojih se direktno može doći u stanove. U mikrokozmosu kvarta je trebalo postojati sve što čovjeku treba za život: stanovi, kino, gradske službe, škola, restorani, bazen i biblioteka. Stanari uopće nisu morali izaći iz ovog planskog grada da bi zadovoljili svoje potrebe i ispunili obveze. Danas je ovaj futuristički san uzmaknuo pred grubom stvarnošću: kako više nema posla, stanovnici moraju s podzemnom željeznicom putovati u druge dijelove grada. Niču nove zgrade i Čertanovo nestaje u raljama Moskve koja se nezaustavljivo širi.

Komunistička utopija idealnog grada u gradu

Komunistička utopija idealnog grada u gradu

Gastarbajteri iz centralne Azije

Na ulazu jedne zgrade skupina mladih muškaraca popravlja fasadu. Oni su takozvani "gastabejtery". Nawruz je iz Uzbekistana. "Svi smo mi iz centralne Azije - iz Kirgistana, Azerbajdžana, Tadžikistana...", nabraja. "Upoznali smo se na gradilištu. Svi smo došli u Rusiju u potrazi za boljim životom."

Većina radnih migranata dolazi iz nekadašnjih republika Sovjetskog Saveza. Posao nalaze u građevini, kao taksist i u uslužnim djelatnostima. Oni doseljavaju jer su u Rusiji plaće više i jer u njihovim zemljama nema dovoljno dobro plaćenih poslova.

Ali Nawruz se žali na uvjete rada u Rusiji: "Dozvola za rad je skupa. Stalno nas kontrolira policija i traži nam dokumente. Često nam prijete izgonom."

Gastarbajteri u Čertanovu

Gastarbajteri u Čertanovu

Reforma migracijskih zakona 2015. je trebala popraviti položaj radnih migranata u Rusiji. Uvedena je dozvola za rad za koju treba platiti pristojbu, ali koja je trebala "izvući" gastarbajtere iz poluilegale. No visina troškova i komplicirana procedura čine ovu mjeru upitnom. Oni koji si ne mogu priuštiti službenu registraciju, dolaze na crne liste migracijskih službi. Ali to nije jedini problem. "Nakon što sam obavio nekoliko popravaka u jednom stanu, nalogodavac mi nije htio isplatiti dogovorenu svotu", priča Nawruz. "Umjesto toga mi je zaprijetio da će me prijaviti policiji." Kako malo zarađuju, ovi radnici imaju problema i naći smještaj. Nawruz dijeli stan s preko 40 drugih radnika. "Spavamo kao sardine u skučenom prostoru. Prljavo je. Sve je puno žohara."

Socijalna segregacija

"Moskva je grad u kojemu su nekada svi bili migranti", kaže Olga Vendina, stručnjakinja za urbanizam pri Institutu ruske Akademije znanosti. Još 1900. je u Moskvi živjelo nešto više od milijun ljudi. Danas ih više od 12 milijuna. Vendina konstatira: "Socijalna segregacija je jedan od najvećih izazova u Moskvi." Segregacija u smislu socijalnog, gospodarskog i etničkog fragmentiranja društva.

"Prostorna segregacija je postojala još u doba Sovjetskog Saveza", priča za DW Vendina i objašnjava kako su su radnici naseljavali u Čertanovu, pored tvornica, a obrazovani građani - "inteligencija" - oko sveučilišta i instituta.

"Danas je drugačije", upućuje urbanistica, "ljudi danas ne idu na posao nego posao dolazi njima." Zbog toga što u centru živi obrazovani kadar, sve više tvrtki seli u centar i fine gradske četvrti.

A to je onda začarani krug - četvrti dobrostojećih profitiraju od novih radnih mjesta, dok u siromašnijim dijelovima grada poput Čertanova socijalna infrastruktura još više propada. Nejednakosti su sve izraženije - i to nije problem s kojim se u Rusiji suočava samo glavni grad. Vendina dio odgovornosti vidi i u samim građanima: "Postsovjetski građanin je navikao delegirati socijalnu odgovornost državi. A time se cementira postojeći sustav."

Preporuka uredništva