Brasilia

50 godina stari urbanistički projekt za glavni grad Brazila i dan danas utječe na gradsku sliku ove metropole. No Brazilija je već odavno probila te idealne okvire i prodire sve dublje u okolnu džunglu. Preko 30 satelitskih naselja širi se oko izvornog urbanističkog plana, "Plano Piloto", kojeg je prije 50 godina u stvarnost pretočio brazilski arhitekt Lúcio Costa.

Grad bez stanovnika

Prvobitno zamišljen kao naseobina za najviše 500.000 stanovnika i to djelatnika u javnim službama i upravi novopečene metropole Brazila, Brazilija je u međuvremenu privukla i stotine tisuća onih koji su htjeli postati dio snova o novom i ljepšem životu u "gradu budućnosti". Brazilija danas broji više od 2,5 milijuna stanovnika i raskorak između prvobitne ideje i današnjeg stanja je primjetan na svakom koraku. Najveći problemi proizlaze iz činjenice da u samom gradu, dakle onome što je i zamišljeno da bude Brazilija, živi svega jedna desetina stanovnika. Ovdje se međutim nalazi više od polovice radnih mjesta ali i većina servisnih i upravnih institucija. To rezultira ogromnim poteškoćama u prometu i svakodnevnom blokadom najvažnijih gradskih prometnica.

Specifičnost Brazilije je ta da najviše stanovnika živi oko grada a ne u samoj gradskoj jezgri. Ona je i dalje rezervirana za velebna zdanja zbog kojih je Brazilija među ljuibiteljima arhitekture stekla status muzeja na otvorenom u kojem se mogu razgledati neka od remek djela moderne arhitekture poput Katedrale ili zgrade Nacionalnog kongresa, redom djela slavnog arhitekta Oscara Niemeyera.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Sirotinju podalje od središta

Radnici i sirotinja daleko od glamura

Profesor na Sveučilištu u Braziliji Frederico de Holanda godinama se bavi sudbinom najpoznatijeg "grada sa crtaće daske". Uza svu ljepotu središta ovog grada ne može se ignorirati činjenica da je urbanistički eksperiment dobrim dijelom neuspio i oteo se kontroli. Jer mnoga prigradska naselja koja su nastala oko nove metropole životare životom koji stoji u dijametralnoj suprotnosti sa životom u glamuroznom upravnom i političkom srcu Brazila. I sam de Holanda živi u jednom naselju koje je 18 kilometara udaljeno od središta grada. Najmnogoljudnije prigradsko naselje Ceilândia koje broji, za jedno "naselje" nevjerojatnih, 320.000 stanovnika je čak 26 kilometara udaljeno od središta Brazilije.

Kako tvrdi de Holanda, ovakve razdaljine nisu slučajne. "Od samog početka je sirotinja bila svjesno držana podalje od središta. Ta naselja, u kojima su u početku živjeli radnici koji su gradili samu Braziliju namjerno su nastajala tako daleko", kaže de Holanda. Najveći problem ne predstavljaju međutim planski izgrađena satelitska naselja nego ona koji izniču ilegalno. U međuvremenu si čak ni sve tanji srednji stalež ne može priuštiti stanove blizu središta nego se seli u rubna, često ilegalna naselja. "Ni najbolji urbanistički plan ne funkcionira vječno", zaključuje de Holanda. Usprkos svemu Brazilija ostaje, pored Le Corbusieovog Chadigarha u Indiji, možda najvažniji primjer planskog urbanizma druge polovice 20. stoljeća.

Autor: N.Pontes/J.Maas/N.Kreizer

Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm