Borba za češke domove za nezbrinutu djecu

Domovi za nezbrinutu novorođenčad i malu djecu u Češkoj su jedan od posljednjih ostataka diktature (1948-1989): 1952. godine, četiri godine nakon komunističkog puča u tadašnjoj Čehoslovačkoj, novi režim je ukinuo mogućnost udomljavanja nezbrinute u hraniteljskim porodicama i umjesto toga su uvedeni domovi u kojima se provodilo „kolektivnim obrazovanjem".

Danas je Češka Republika jedna od posljednjih zemalja u Europi u kojoj se djeca mlađa od tri godine smještaju u domove ako nemaju roditelje ili ako oni ne mogu ili ih ne žele čuvati. 

Sada, nakon gotovo sedamdeset godina, konačno je pred praškim parlamentom pokrenuto ukidanje kolektivnih domova za nezbrinutu djecu. Međutim, donošenje ovog zakona je ipak odloženo, čime se izgledi da će se ove ustanove ukinuti značajno smanjila. Po svemu sudeći, čitav zakonodavni proces morat će početi ispočetka nakon izbora u listopadu.

„Ovo su vrlo loše vijesti", rekla je za DW Julie Kochova, predsjednica češke organizacije za zaštitu djece „Dobry start" (Dobar početak). „Zastupnici su spriječili zakon koji bi omogućio da se nezbrinuta djeca konačno izvedu iz ovih domova i da se pruži veća podrška udomiteljskim obiteljima".

Doživotna šteta

Glavni argument u prilog ukidanju domova je taj što, prema mišljenju velike većine stručnjaka, smještanje vrlo male djece izvan obitelji nanosi ozbiljnu psihološku štetu koja im ostaje teret tijekom čitavog života. „Ovako mi kao društvo stvaramo građana koji su od početka zakinuti", kaže sociologinja Terezie Pemova iz Nacionalnog instituta za djecu i obitelji.

„Djeca mlađa od tri godine definitivno ne bi smjela živjeti u domovima", rekao je za DW Aleš Juchelka, član vladajuće stranke ANO (Pokret nezadovoljnih građana) i član češkog parlamenta, koji je i vodeći političar u trenutnim naporima da se domovi ukinu.

Premalo udomitelja?

Ostali političari u Češkoj se protive ukidanju sadašnjih domova. Oni vjeruju da bez ovih objekata postoji rizik da neka djeca završe na ulici. „Ako nemamo kamo smjestiti neko dijete, ne možemo jednostavno zatvoriti dom u kojem ono živi", kaže komunistička poslanica Hana Aulicka Jirovcova.

„Argument da nema dovoljno udomitelja definitivno je pogrešan", kaže službenica za zaštitu djece Kochova. Predloženi zakon predviđa prijelazno razdoblje od nekoliko godina za promjenu sa sadašnjeg na novi sustav. To je dovoljno za pronalaženje više udomitelja i stvaranje zdravstvenih ustanova za djecu s trajnim oštećenjima.

Pomoć socijalno ugroženim obiteljima

Kochova je sigurna: „Sasvim je realno da mala djeca pronađu udomiteljske obitelji". Pored toga, postoji potreba za institucijama koje podržavaju socijalno ugrožene obitelji. "Do sada im češki sustav nije mogao ponuditi bilo koji drugi oblik podrške osim smještanja djeteta u dom. To se sada mora promijeniti".Predsjednik češkog Saveza udomiteljskih obitelji Pavel Šmyd također smatra da pronalazak udomiteljskih obitelji nije problem. U stvari, danas je u domovima u Češkoj živjelo samo oko 250 djece. „Ukupan broj udomitelja je 20.480, uključujući biološke bake i djedove i drugu rodbinu. Također je tu i 732 hranitelja koji mogu preuzeti ulogu domova u prijelaznom razdoblju", rekao je Šmyd za DW.

Nije stvar samo u novcu

Na broj udomitelja negativno utječe činjenica da je država smanjila podršku za privremenu njegu na samo 20.000 kruna (800 eura) po djetetu. „Kao jedna od najrazvijenijih zemalja na svijetu, Češka može osigurati dovoljno udomiteljskih obitelji za djecu koja su danas u domovima", kaže zastupnik ANO-a Juchelka, koji jasno navodi da naknada udomiteljskoj obitelji mora povećati na više od 1.100 eura za prvo dijete.

Mnogim udomiteljima novac nije najvažniji prioritet. „Uspijevamo se snaći s ovom novčanom podrškom", rekla je 62-godišnja Mari Tethova iz Uherskog Ostrova za DW. Bivša medicinska sestra je udomiteljica od devedesetih i tijekom godina je čuvala na desetke djece. Trenutno se brine i o mališanima, što trenutno traje najviše godinu dana u Češkoj.

Dječje potrebe

„Pomoći ću djetetu, a zatim ću ga predati stalnoj udomiteljskoj obitelji", naglašava Tethova. „To je moj posao.” „Potrebna su im stalna pažnja i stalna briga, a to je upravo ono što jednostavno nije moguće u domovima, čak ni uz najbolju volju. Hraniteljska obitelj je mnogo bolja i mnogo bliža prirodnom obiteljskom okruženju".

U mnogim regijama Češke, domovi su nestali posljednjih godina čak i bez novih zakona. Izuzeci su područja uzduž granice s Njemačkom, u kojima živi oko 300.000 pripadnika romske manjine. „Većina domova za malu djecu danas je u sjevernoj Češkoj - i upravo je tamo vrlo malo udomitelja", izvješćuje Pavel Šmyd iz Udruge udomiteljskih obitelji. „I naravno, također igra ulogu to što su veliki broj pogođene djece Romi."

Europski zastupnik Juchelka se nastavlja boriti za to da zakon o zatvaranju domova za novorođenčad i malu djecu u Češkoj bude donijet prije parlamentarnih izbora. Uvjeren je: „Čak i da mi ništa drugo ne pođe za rukom osim ovoga, godine koje sam proveo boreći se u parlamentu bi se isplatile".