Borba jedne majke protiv Georga Busha

Murat Kurnaz se uklapao u raster: sin obitelji koja potječe iz Turske pustio je da mu izraste duga brada, zanimao se sve više za islam, u svom gradu Bremenu posjećivao je jednu džamiju, a na koncu 3. listopada 2001. otputovao u Pakistan. Tamo je, kako je kasnije rekao sam Kurnaz, on htio učiti više o Kuranu – prije nego što mu se njegova supruga iz Turske pridruži u Njemačkoj. No, samo nekoliko tjedana nakon napada 11. rujna 2001. Kurnaz je bio osumnjičen da se planirao priključiti talibanima u borbi protiv SAD-a.

Ono što se dogodilo nakon toga je već odavno poznato – i svejedno izgleda kao nešto posve novo u filmu Andreasa Dresena "Rabiye Kurnaz protiv Georgea W. Busha", koji se prikazuje na Berlinaleu. Njegov film snimljen po scenariju Laile Stieler cijelu tu priču je ispričao iz ugla Kurnazove majke. Priča počinje upravo tog 3. listopada 2001.

Murat Kurnaz, "taliban iz Bremena"

Rabiye Kurnaz želi probuditi svog sina, ali on se nešto kasnije telefonski javlja iz Frankfurta, prije nego što će krenuti u smjeru Pakistana. Majka je izvan sebe, odlazi u džamiju, javlja se kod policije. Netko je, smatra ona, prisilio njezinog sina da krene na taj put.

Vrlo brzo pred njezinom zgradom se pojavljuju novinar, počinje se pisati o „talibanu iz Bremena”. Kurnazova majka, odlučna kućanica, juri kroz Bremen, upada u ured Bernharda Dockea, odvjetnika specijaliziranog za područje ljudskih prava – i izlazi i njega tek nakon što je Docke preuzeo taj slučaj. 

Njezin sin Murat početkom 2002. je završio u američkom zatočeničkom logoru Guantanamo na Kubi – pod sumnjom za terorizam, ali bez naloga za uhićenje, bez optužnice. Rabiye vjeruje pravnoj državi, smatra da će sve uskoro riješiti. „Pa napišite pismo, čovjek Vašeg ugleda", kaže ona svom odvjetniku, uvjerena da se problem doista može brzo riješiti. Svom suprugu ona dugo vremena nije govorila o svom angažmanu, borba protiv svjetske politike i sporih vlasti je njezina osobna star. Muž radi kao radnik na traci u tvornici Mercedesa.

Između humora i ozbiljnosti

U upravo je to jača strana ovog filma: on otvara prostor lakoći, u dobrom ritmu se kreće između humora i ozbiljnosti. Energičan nastup turske protagonistice u kombinaciji sa suhoparnim sjevernonjemačkim odvjetnikom, koji doduše poduzima sve što može, ali i kojeg njegova klijentica ne pušta na miru. Ta podjela uloga se s vremenom mijenja. U jednom trenutku, kada se čini da ona gubi snagu i energiju, odvjetnik počinje motivirati i ohrabrivati Rabiye.

Postupak je dug i naporan, to najbolje dokumentiraju često i jako putovanja kroz vrijeme tijekom filma. „Mjesecima ponekad nije bilo nikakvih vijesti, nikakvog napretka", kaže scenaristica Laila Stieler na Berlinaleu. Odvjetnik Bernhard Docke je govorio o „pobjedi strpljenja".

U filmu je i jedna scena u kojoj Rabiye Kurnaz u Washingtonu drži kratki govor pred ljudima čija su djeca također završila u Guantanamu. Ona govori na njemačkom, trezveno, njezin odvjetnik prevodi. I onda opet uzima mikrofon, počinje govoriti o svojim osjećajima, o svojim brigama oko vlastitog djeteta – i svojoj bespomoćnosti, o činjenici da mu ne može pomoći: „Ali ja sam njegova mama”, kaže ona sa suzama na licu. 

"Mučenje? To sam si i mislila."

Povremeno se javlja nada, koja se onda manifestira u dobrom raspoloženju ili kuharskim orgijama. Ali umjesto izbavljenja slijedi novo razočaranje: na presudu Vrhovnog suda u Washingtonu, po kojoj se "slučaj Kurnaz” mora procesuirati pred redovitom, civilnim sudom, američka vlada uzvraća vojnim tribunalima koje po kratkom postupku proglasi ravnopravnima civilnom sudstvu.

Kada joj odvjetnik Bernhard Docke priča o tome da je njezin sin Murat mučen u Guantanamu, onda se pokušava kontrolirati. Mučenje? Kaže da je ionako mislila da se o tome radi.

A kasnije, kada je Murat konačno pušten na slobodu, a obitelj ga treba dočekati u turskoj vojnoj bazi Incirlik, iz automobila u kojem je trebao sjediti njihov sin, izlazi neki nepoznati čovjek. Radilo se o zamjeni.

Glavnu ulogu je Andreas Dresen dodijelio 41-godišnjoj komedijašici Meltem Kaptan (naslovna fotografija), to je njezina prva glavna uloga u nekom filmu. Ona preuzima ulogu majke koja osvaja svojom srdačnošću, majke koja je vesela osoba, ali i puna boli. Ona je utjelovljenje majke koja će učiniti sve za svoje dijete, majke koja se nastavlja boriti i nakon poraza, koja se bori i dalje čak i onda kada sama ostaje polako bez snage. Meltem Kaptan mnogi smatraju jednom od glavnih favoritkinja za osvajanje srebrnog medvjeda u konkurenciji glavnih glumica.

39 zatočenika

I Rabiye Kurnaz i Bernhard Docke su bili uključeni u kreiranje scenarija za ovaj film. Dockea se nakratko čak i vidi u filmu, u ulozi suca američkog Supreme Courta u Washingtonu, gdje mu društvo pravi i režiser Andreas Dresen, koji je od 2012. u stvarnosti i ustavni sudac u njemačkoj saveznoj zemlji Brandenburgu. Ta je scena mali „gust” koji si je režiser dozvolio u svom sve u svemu zabavno insceniranom filmu o jednoj vrlo ozbiljnoj temi – još uvijek je naime u Guantanamu zatočeno 39 ljudi.

"Rabiye Kurnaz protiv Georgea W. Busha" je shodno tome i politički komentar. U jednoj sceni odvjetnik Docke jednostavno ne može shvatiti zašto se vlada SPD-a i Zelenih, koju je i on sam birao s puno nade u novu koaliciju, ne želi zauzeti za puštanje njegovog klijenta na slobodu.

SAD je doista već u rujnu 2002. Berlinu ponudio da isporuči Kurnaza u Njemačku. Kako su pokazala dva istražna povjerenstva, savezna vlada tada nije pristala na tu ponudu. Stjecajem okolnosti, Dresenov film je na Berlinaleu premijerno prikazan večer uoči izbora Franka-Waltera Steinmeiera za drugi mandat na dužnosti saveznog predsjednika. Steinmeier je od 1995. do 2005. bio šef Ureda kancelara Gerharda Schrödera, i kao desna ruka tadašnjeg premijera bio odgovoran za koordinaciju rada tajnih službi – odgovoran dakle i za činjenicu da se Murat Kurnaz nije ranio vratio kući, u Njemačku.

Bez isprike, bez odštete

Za vrijeme provedeno u zatočeništvu Murat Kurnaz nikada nije dobio ispriku ili odštetu. Andreas Dresen kaže da bi savezni predsjednik treba priznati počinjenu grešku. Hrabrost da se nešto ispriča je ono što razlikuje državnika od političara, dodaje glumac Alexander Scheer, koji je 2018. igrao naslovnu ulogu u Dresenovom nagrađivanom uratku "Gundermann”.

Andreas Dresen naglašava ulogu (tada tek izabrane) kancelarke Angele Merkel. Film otkriva da je Ured kancelarke Pod vodstvom Angele Merkel odgovorio na pismo odvjetnika Bernharda Dockea samo nekoliko dana nakon što su primili dopis. I tijekom njezinog nastupnog posjeta Washingtonu, Merkel se na susretu s Georgom W. Bushom dotakla i slučaja Kurnaz. U kolovozu 2006. Murat Kurnaz je na koncu pušten na slobodu.

"Rabiye Kurnaz protiv Georgea W. Busha" u njemačkim se kinima počinje prikazivati 28. 4. 2022.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu