"Bologna" nije ispunila očekivanja

Prije gotovo deset godina, 15. kolovoza 2002. je i u Njemačkoj stupila na snagu europska reforma visokoškolskih ustanova, dogovorena u Bologni. U tom razdoblju su gotovo svi studiji (86,3%) pretvoreni u dvostupanjski sustav obrazovanja. Rijetke iznimke su ostale samo još u medicinskim zvanjima i u zvanjima u kojima je nužno polaganje državnog ispita.

Ali predsjednik konferencije rektora njemačkih visokih učilišta, Horst Hippler konstatira kako od svega što je ta reforma željela postići, nije postignuto gotovo ništa - ili je čak postalo još gore nego što je bilo, izjavljuje za list Süddeutsche Zeitung. Osnovni motiv koji je 1999. potakao ministre obrazovanja - isprva samo 29 zemalja Europe na reformu je bila pokretljivost studenata kojima se željelo osigurati studij na bilom kojem fakultetu u Europi.

Teorija je jedno...

Na papiru, rezultati su donekle zadovoljavajući: gotovo svaki peti student odlazi na barem jedan semestar u inozemstvo, a 2009. je 115.500 studentica i studenata iz Njemačke studiralo u nekoj drugoj zemlji - više nego dvostruko nego što je bilo prije deset godina. No ako se bolje pogledaju te statistike, vidi se kako gotovo svi odlaze tek nakon prvostupanjskog studija - jer prije nemaju ni vremena, niti realnih mogućnosti.

Već time je, kako tvrdi Achim Mayer, glavni tajnik njemačke udruge studenata DSW, diskreditirana nakana reforme studija. Jer semestri prvostupanjskog studija su toliko natrpani predmetima da studenti uopće niti ne stignu razmišljati o odlasku u inozemstvo. Povrh toga, dodaje Mayer, dolaze i brige kako financirati takav studij, praksu ili tečaj jezika u inozemstvu, a studenti se moraju brinuti i da će im to oduzeti vrijeme i da će time zaostati za svojim vršnjacima.

Podjela na bogate i na - neobrazovane

Još jedan važan motiv za reformu je bila i želja da više studenata završe studij i da on bude socijalno pravedniji. I tu je, nakon deset godina, bilanca loša: gotovo trećina studenata (28%) prekida studij već u prvom stupnju, a prema studiji Eurostudent IV, u Njemačkoj se socijalna struktura studenata čak pogoršala. Sada još samo 2% studenata potječu iz obitelji u kojima i roditelji nemaju neko više obrazovanje.

Predsjednik njemačke konferencije rektora, profesor Hippler također oštro kritizira trend po kojem se studente što prije nastoji dovesti do kraja nekakvog studija. On tvrdi i kako su poduzeća već uvidjela kako nemaju osobite koristi od tih prvostupnika: "Poduzeća trebaju osobe, ne samo apsolvente", tvrdi rektor. Uvjeren je kako je ta "jagma za mladošću" završena i kako poduzeća prije svega trebaju dobro obrazovane, ali i apsolvente koje poznaju svakodnevnicu u zvanju koje su odabrali. U "Bolonjskim" apsolventima - oni to jednostavno ne nalaze.

Jedino se političari hvale uspjesima

Wolfgang Uellenberg-van Dawen iz sindikata Verdi dodaje i kako čitav niz poduzeća upravo besramno iskorištava takve apsolvente. Jer zapravo ne postoji nikakav dogovor o platnim razredima, tako da su prvostupnici često plaćeni tek nešto bolje od onih sa samo srednjom stručnom spremom, a čak i magistre struke plaćaju manje nego one sa "starom" diplomom. Te tvrtke manje plaće tim suradnicima sindikatu obrazlažu da su i dobili radnike koje jednostavno znaju manje nego apsolventi "stare škole".

No za razliku svih tih iskustava - studenata, rektora, poslodavaca i sindikata - politika i nakon deset godina uporno ponavlja kako je Bologna ispala uspješan projekt. Njemačka ministrica obrazovanja Anette Schavan tvrdi kako je reforma "potakla mobilnost i dovela do golemog povećanja broja prvostupanjskog studija".

No njemačka ministrica, čitajući statistike, očito previđa dvije bitne novine u Njemačkoj u proteklih deset godina: ukidanje vojne obaveze i reforma srednjih škola čije je trajanje smanjeno s devet na osam godina. Već tim činjenicama su se pojavila "dvostruka godišta" i gužve na sveučilištima - i to sa europskom reformom sveučilišta nema nikakve veze.