Protekcionizam ili borba protiv robovskog rada?

Mnogo se proteklih tjedana govorilo o stanju u njemačkim tvornicama za preradu mesa. Mnogo toga o čemu se dugo znalo ili vjerovalo da se zna je pandemija koronavirusom svom oštrinom vratila u sjećanje: iscrpljujući rad za mizerne plaće, kolektivni smještaj daleko od bilo kakvih higijenskih standarda. Pogođeni su prije svega radnici iz istočne Europe, većina njih iz Rumunjske i Bugarske. Riječ je o modernom robovlasništvu usred Europe.

Kako bi se ukinulo “moderno ropstvo” u jednoj drugoj branši na europskoj razini se raspravlja tri godine. U svakom slučaju Njemački savez sindikata se odlučio za ovaj izbor riječi kada je izašao na europske ulice u borbi za fer radne uvjete za više od tri i pol milijuna vozača kamiona. Sada se čini da je ova borba odlučena, u svakom slučaju je Europski parlament sada otvorio put za nova pravila za vozače kamiona koji voze na velikim udaljenostima.

Ali ako sada mislite: bolji radni uvjeti za (najčešće) muškarce za volanom onda je to potpuno pogrešno. Otkako je Europska komisija u proljeće 2017. godine stavila na stol svoje prijedloge došlo je do žestokog sukoba između država članica Unije.

Linije fronte se protežu prije svega između Njemačke, Francuske i država Beneluxa na jednoj strani i na drugoj istočnoeuropskih kao i baltičkih država. Između ostalih Poljska, Bugarska i Litva predbacuju svojim susjedima na zapadu da prije svega žele zaštititi vlastita logistička poduzeća – potiču protekcionizam. S druge strane kritizirani argumentiraju da je riječ o nefer konkurenciji zbog damping plaća u špediterskoj industriji kojom upravljaju prvenstveno istočnoeuropske tvrtke.

Koliko je stanje zamršeno postaje jasno kada se vidi da su špediterske tvrtke iz zapadne Europe osnovale tvrtke-kćeri u Rumunjskoj ili Bugarskoj kako bi onda svoje osoblje poslale na put po uobičajenim plaćama u tim zemljama.

To ima ogromnu dimenziju. Jer više od 70 posto transportnog prometa u Europi obavljaju ljudi iz istočne Europe, potvrđuju podaci Europske agencije za statistiku Eurostat. Ako bi sada dakle u određenoj mjeri trebale biti isplaćivane „fer“ plaće, to stvarno većina istočnoeuropskih tvrtki ne može. Onda bi bugarski (ili rumunjski ili latvijski) vozači doduše bili oslobođeni "robovlasništva”, ali bi istodobno izgubili posao. To objašnjava žestoki otpor ljudi s istoka Europe novim pravilima.

No da se nešto mora uraditi s radnim uvjetima na europskim cestama i autocestama postalo je jasno u jesen prošle godine nakon strašne nesreće kada je u blizini Londona pronađeno 39 leševa u jednom kontejnerskom kamionu s bugarskim registarskim tablicama. Na pitanje o mogućoj bugarskoj suodgovornosti premijer te zemlje je rekao da kamion od registracije 2017. godine više nikada nije bio u Bugarskoj.

Tako je i na otvorenom moru gdje većina brodova plovi pod zastavom neke porezne oaze. Na europskim cestama se također “stavljaju zastave”, samo što one idu u smjeru istočne Europe. Da, to bi se moglo nazvati protekcionizmom. No važnije je da se poboljšaju katastrofalni radni uvjeti ovih nomada novog doba. Iako neke istočnoeuropske zemlje žele podnijeti tužbu protiv novih pravila: potrebni su bolji radni standardi za vozače kamiona na dugim relacijama i bolje plaćanje. Ako to ne funkcionira u toj branši onda to neće funkcionirati ni u mesnoj industriji.