Bjelorusija godinu dana kasnije: Lukašenko uzvraća udarac | Politika | DW | 09.08.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

analiza

Bjelorusija godinu dana kasnije: Lukašenko uzvraća udarac

Poslije vala masovnih protesta prije godinu dana, Lukašenkov režim uzvraća udarac: svakodnevno povećava pritisak na svoje protivnike. Evo bilance godinu dana nakon predsjedničkih izbora.

U svim medijskim osvrtima na 2020. godinu te slike nikako ne mogu izostati: najveći protesti u Bjelorusiji od stjecanja nezavisnosti – koje su raspirile tri žene; Svetlana Tihanovskaja, Marija Kolesnikova i Veronika Cepkalo. Ljudi su od 9. kolovoza neprestano prosvjedovali protiv zvaničnih rezultata predsjedničkih izbora, prema kojima je uvjerljivo pobijedio Aleksandar Lukašenko.

Demonstranti su smatrali da je najviše birača glasalo za Svetlanu Tihanovskaju. Supruga oporbenog blogera Sergeja Tihanovskog je uskočila u predizbornu kampanju umjesto svog supruga koji je uhapšen – i proglasila se za pobjednicu izbora.

Iako je već nekoliko dana kasnije bila očito prinuđena napustiti zemlju, na ulicama se okupilo više stotina tisuća ljudi, po svemu sudeći bez koordinacije, i mirno zatražilo da Lukašenko podnese ostavku i da budu održani fer izbori.

Protesti protiv Lukašenkovog režima u rujnu 2020.

Protesti protiv Lukašenkovog režima u rujnu 2020. - tada se još činilo da je promjena moguća

S obzirom na ogroman broj demonstranata, među ljudima je zavladalo osjećanje da bi Lukašenkov režim, koji je od 1994. neprekidno na vlasti, za nekoliko dana, najviše nekoliko mjeseci, mogao pasti. Mnogi su u nespretnoj PR-akciji Lukašenka, koji se pred svojom rezidencijom u Minsku pojavio u pancirnom prsluku i s „Kalašnjikovim", vidjeli samo batrganje političara koji je izgubio osjećaj za realnost.

Izgledalo je kao da je režim poljuljan…

No, to je, kako se kasnije ispostavilo, bio pogrešan dojam. Opozicija je na brzinu sazvala Koordinacioni savjet koji međutim nije uspio koordinirati protest. Vlada i sigurnosni aparat su ostali vjerni Lukašenku. I štrajkovi u državnim pogonima koji su od životne važnosti za njegovu političku egzistenciju, ispali su mnogo manji nego što se očekivalo.

Osim toga, Rusija, koja zvanično čini uniju s Belorusijom, najprije je malodušno, ali potom ipak odlučno, stala na Lukašenkovu stranu. Predsjednik je dobio na vremenu i krenuo u kontranapad.

Marija Kolesnikova, koja je predvodila izborni tim Viktor Babarika, u međuvremenu osuđenog na 14 godina zatvora, poslije progona Tihanovskaje i Cepkala u kolovozu 2020. je postala lice protesta. Ona je za svoju borbu morala platiti visoku cijenu.

U rujnu je najprije bila prisiljavana da napusti zemlju. Ali kada je uništila svoju putovnicu i nikako nije htjela da napustiti zemlju, ona je uhapšena. Ovih dana joj se sudi na montiranom procesu i mogla bi biti osuđena i na 12 godina zatvora.

No, vratimo se rujnu 2020. U početku je Lukašenkov režim nastojao umrtviti proteste. To je i uspjelo: ulice su se ispraznile, bijelo-crveno-bijela zastava, simbol opozicije koji je još u kolovozu bio posvuda vidljiv, na kućama, na licima, u vidu odjeće – postupno je nestajao. To je uspjelo zahvaljujući nesrazmjerno brutalnom postupanju policije i drugih organa sigurnosti.

Pojavili su se brojni izvještaji o mučenjima, pa i spontano organiziranim „kratkoročnim koncentracijskim logorima“ u kojima su ljudi držani bez vode i hrane. Više ljudi je u mrlo zbog nasilja koje je primjenila država. Ti smrtni slučajevi nisu istraženi.

Zapad je za Rusiju pripremio sankcije a Rusija - novac

Svijet koji je gledao kako bjeloruski vladar sve razuzdanije udara oko sebe, nije učinio mnogo. Mala republika u središnjoj Europi ostala je uglavnom prepuštena sama sebi. SAD i EU su reagirali spiralom sankcija. Ali jedna analiza DW-a je jasno pokazala da su kaznene mjere nanijele vrlo malu štetu Lukašenkovom režimu.

Uz to se Lukašenko mogao osloniti i na velikodušnu pomoć Moskve: početkom ljeta, Bjelorusija je dobila novu tranšu ruskog kredita od 500 milijuna dolara. Prije šest mjeseci je već bilo isto tako. Iako se priča da u odnos ruskog predsjednika Vladimira Putina i Lukašenka nije bez problema, posljednja dva susreta ovih dugogodišnjih vladara protekla su vrlo harmonično.

„Paralelna Bjelorusija" se upravo razgrađuje

Četiri godine su se ljudi u Bjelorusiji mogli osećati relativno slobodno i koegzistirati s državom, a da im se ne križaju putevi s Lukašenkovim batinašima. Procvjetalo je civilno društvo, s alternativnim kazalištima, umjetničkim udruženjima, nevladinim organizacijama, između ostalog i zahvaljujući pomoći sa Zapada. Godine 2021. režim je odlučio to zaustaviti, ne prezajući pritom od drskih akcija.

Minsk: snage sigurnosti se brutalno obračunavaju s demonstrantima

Minsk: "snage sigurnosti" se brutalno obračunavaju s demonstrantima

Vrhunac je zabilježen 23. svibnja 2021, kada su bjeloruski „lovci“ prisilile jedan avion „Ryanaira" da sleti u Minsku, kako bi mogao biti uhapšen odbjegli bloger Roman Protaševič. On sa svojim partnerom Stepanom Putilom ima popularni Telegram-kanal „Neksta“ s više od milijun pratitelja.

Upravo velikodušna podrška Moskve može objasniti zašto Minsk postaje sve drskiji. Poslije posljednjeg sastanka s Putinom u Sankt-Petersburgu sredinom srpnja, Lukašenko se očigledo osjetio toliko sigurno da je pokrenuo novi val represije nad svojim protivnicima.

U srpnju su širom zemlje vršeni pretresi i hapšenja u nevladinom sektoru i među malobrojnim nezavisnim novinarima koji su ostali u zemlji. Oko 50 nevladinih organizacija je raspušteno a deseci aktivista, reportera i kulturnih stvaralaca su napustile zemlju u strahu od represalija.

Imajući u vidu priču olimpijske sportašice Kristine Timanovskaje, jasno je: Lukašenkov režim ne namjerava popustiti pritisak.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android