Bilanca dva mandata Aznarove Vlade

Jedan 50-godišnji političar, premijer s dobrim rezultatima u ispitivanjima javnog mnijenja i dobrom gospodarskom bilancom, bez skandala - i onda odluči da će se povući iz politike. To je bez sumnje prilično neuobičajeno. Premijer iz te čudne priče je Španjolac Jose Maria Aznar, koji se nakon dva mandata na čelu Vlade u Madridu ne želi kandidirati na parlamentarnim izborima iduće nedjelje. Aznarovi daljnji planovi za sada nisu službeno objavljeni, ali u dobro obaviještenim krugovima u Bruxellesu se špekulira da dosadašnji španjolski premijer ne bi odbio kada bi ga se predložilo za nasljednika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Kofija Annana.

"Odlazim mirne savjesti i zadovoljan sam što je naša zemlja u trenutku moga odlaska u boljem stanju nego što je bila kada sam preuzeo položaj premijera, " izjavio je Aznar. Pozitivan razvoj španjolskog gospodarstva i uravnoteženi budžet potvrdjuju Aznarove navode. Stopa nezaposlenosti tijekom premijerovog osmogodišnjeg mandata smanjila se s 20 na 11 posto. Oporavak na tržištu rada ima medjutim i negativnih posljedica - najveći dio novih radnih mjesta su kratkoročna, privremena radna mjesta. A i gospodarski rast, tako prognoziraju stručnjaci, neće trajati vjecno. Osim toga pučanstvo ne podržava bezrezervno gospodarsku politiku Aznarove Narodne stranke. "Od svih reformi koje se danas provode u Španjolskoj najviše koristi imaju poslodavci, a posloprimcima se uskraćuje sve više socijalanih davanja," kaže jedan Španjolac.

Unatoč općem neraspoloženju, najvećoj oporbenoj stranci u zemlji, socijalistima, nije uspjelo na posljednjim izborima prije četiri godine birače pridobiti za sebe. I tako je Narodna stranka osvojila čak apsolutnu većinu. Šef socijalista Jose Luis Zapatero optimističan je da ce ovoga puta ishod izbora izgledati drugačije, jer, kako je objasnio: "Bio je to mandat velikih pogrešaka, velikih nerješenih
problema i demokratskog nazadovanja. Najveća greška Narodne stranke je da je apsolutnu većinu shvatila kao bjanko-ček za vladanje suprotno želji većine u narodu."

I zaista: Aznarova se vlada dva puta našla u suprotnosti s većinom stanovništva. Zbog promašenog kriznog manedžmenta nakon potonuća tankera Prestige pred španjolskom obalom i bezrezervne podrške Sjedinjenim Američkim Državama u ratu protiv Iraka. Unatoč tome birači nisu kaznili Narodnu stranku na regionalnim i komunalnim izborima. Očekuje se da će slično proći i predstojeći nacionalni izbori.
Aznar rat protiv Iraka nije podržao samo zbog svog beskompromisnog protivljenja svakoj vrsti terorizma nego i iz želje da Španjolsku izvede na sami vrh svjetsko-političke scene. U prosincu 2001. godine Aznar je ovako objasnio svoje stajalište: "Španjolska je zemlja koja želi biti ne samo dio Europe. Španjolska želi sudjelovati u razvoju Europe, suodlučivati i preuzeti suodgovornost za Europu tako kako je to dolično državi koja se ubraja u velike europske nacije."

Na predstojećim izborima socijalisti nude jasnu vanjskopolitičku alternativu Aznarovoj Narodnoj stranci - sve do najave da će iz Iraka povući španjolske postrojbe ako one do 30. lipnja ne dobiju mandat Ujedinjenih naroda. Narodna je stranka u tom pitanju vrlo sudržana, a za Mariana Rajoya, Aznarovog nasljednika i glavnog kandidata Narodne stranke, dobri odnosi sa SAD-om i Europskom unijom nisu pitanje "ili-ili", nego " i jedno i drugo".

Za razliku od njegovog mentora Aznara novi čovjek na vrhu Narodne stranke svojom koncilijantnošću daje malo povoda za napade političkih protivnika. Njemu u prilog govori i činjenica da je dugo godina obnašao razne ministarske funkcije tako da je iskusniji političar od šefa socijalista Zapatera koji Aznarovim odlaskom gubi svog najvažnijeg protivnika. Osim toga u ispitivanjima javnog mnijenja samo 42 posto Španjolaca je navelo da će vanjskopolitička pitanja utjecati na njihovu odluku na izborima. Sve su to dakle argumenti koji govore protiv pobjede španjolske oporbe.