„BiH je sekularna država, ali...“

 

DW: U Kölnu ste održali predavanje o islamu u BiH od 1878. godine do današnjih dana. Je li se islam u BiH za to vrijeme znatno promijenio?

Höpken: Postoje promjene ali i kontinuitet. Jedan od kontinuiteta je da je bosanski islam nakon Osmanske vladavine prolazio kroz sve političke sustave, od Austro-Ugarske, socijalističke Jugoslavije, pa do današnje BiH. On se uvijek kretao u jednom sekularnom okruženju i suočavao se sa sekularnim uređenjem. Mislim da je to kontinuirani element u povijesti bosanskog islama. Na to je dosta utjecalo na koji način se taj islam shvaćao i živio. Međutim, postoje i promjene u islamu. Ako pogledamo novije razdoblje, točnije poslije rata, u Bosni se primjećuju pojave kao i u drugim regijama, točnije vrlo je jaka transnacionalizacija islama, jedna pluralizacija. Do rata u socijalističkom vremenu je tako reći bio jedan islam i jedna Islamska zajednica kao institucionalni predstavnik. Danas se to iz temelja promijenilo. Postoji pluralitet kod islamskih čimbenika. Tu je i Islamska zajednica kao tradicionalni akter. Ta pluralizacija i transnacionalizacija u toj formi nisu poznati u ranijim vremenima. To je izraz globalnih promjena.

Koliko je BiH zaista sekularna država?

BiH je, ako pogledamo zakone i institucionalni ustroj, sekularna država. Ne vidim da se taj sekularni ustroj od relevantnih političkih i vjerskih čimbenika dovodi u pitanje. Međutim, mislim da svakodnevna praksa izgleda sasvim drugačije. Ako pogledamo korištenje vjerskih simbola od strane političara i oštar vjerski govor što stalno doživljavamo u predizbornim kampanjama kao i korištenje vjere u nacionalne svrhe, onda se može reći da postoji politička tendencija koja ima latentne tendencije što je protivno sekularnom karakteru države.

U Europi se bosanski islam često spominje kao islam koji bi se mogao nazvati "europski islam”, dakle islam kakav priželjkuje Europa. Može li islam u BiH zaista biti "europski”islam?

Pojam "europski” islam je nastao iz političkih diskusija kako bi se suprotstavilo globalnim prijetnjama radikalnog islama. To mi izgleda važnije od toga kako ćemo to nazvati. Činjenica je da je kroz povijest bosanskog islama dominantna jedna posebnost. Jedna od središnjih posebnosti je konstantno sučeljavanje sa sekularnim uređenjem i sekularnim principima. To je nešto što je vrlo utjecalo na bosanski islam i što mu je kroz povijest, pa sve do danas, dalo posebnu notu. Zove li se to danas bosanski islam ili nekako drugačije, to je za mene sekundarno. Mislim da to nije odlučujući faktor.

Na islam u BiH su kroz povijest bili vidni brojni utjecaji. Danas je najizraženiji utjecaj Turske i Saudijske Arabije.

To nije ništa novo. Rasprave o bosanskom islamu su se od 19 i početka 20 stoljeća vodile s ostalim islamskim društvima, regijama i tamošnjim diskursima. Često govorimo o diskusiji o islamu u BiH od 1890-tih godina koja je imala jak utjecaj arapskih diskusija. Bili smo svjedoci sučeljavanja s Kemalizmom poslije 1918. godine. Te bosanske diskusije su bile, a i danas su, dio transnacionalnih diskursa. Drugo je pitanje koliko Turska i Saudijska Arabija preko vjere vrše politički utjecaj.

Dugo godina pratite razvoj islama u BiH. Pratite njegov razvoj od 1878, pa do današnjih dana. Čime se islam u BiH može ponositi? Ako uopće može nečim?

Ono što je za mene zanimljivo kod bosanskog islama je njegovo sučeljavanje sa sekularizmom kao nečim što se želi povezati s bosanskom realnošću i vjerom u BiH s drugim islamskim regijama u arapskom svijetu. Tamo se uvijek vodila rasprava gdje se sekularizam promatra kao nešto neprijateljsko, nešto što je došlo s kolonijalnim silama, nešto što je protiv islama i protiv čega se mora boriti. Nije slučajno da je pojam "sekularizam” nepoželjan u arapskom svijetu. Posebnost u BiH je što u diskusijama nema takvih mišljenja. Može se reći da se sučeljavanje sa sekularizmom u drugim islamskim regijama uvijek bilo sučeljavanje protiv zapadnog utjecaja. Imam dojam da se u BiH u raspravama povezuju islam i europski principi.

Prema istraživanju koje je prije nekoliko godina proveo Dino Abazović, 36,8 posto ispitanika je reklo da ide u džamiju, dok 22,7 posto ide samo za vrijeme vjerskih praznika. Koliko su muslimani u BiH religiozni?

To je teško utvrditi jer o tome imamo vrlo malo točnih podataka. Također je pitanje koliko se kroz ispitivanje javnog mnijenja može utvrditi koliko je tko religiozan. Kada je riječ o ispitivanju javnog mnijenja o religioznosti onda sam vrlo skeptičan. I kod nas su crkve prazne. Ali, to ne znači da ljudi nisu religiozni. Za vrijeme Božića ljudi također odlaze u crkvu, isto kao što i više muslimana za Bajram odlazi u džamiju. To malo govori o religioznosti. Mislim da je i u BiH tako. Kada govorimo o islamu u BiH, mislim da je jedino što se može reći da BiH ima jednu pluralnu sliku. Riječ je o tome kako ljudi integriraju svoju religiju u svakodnevni život. To može biti vrlo površno. Islam kroz povijest pripada bosanskoj kulturi, bez obzira je li čovjek religiozan ili ne. To može biti vrlo parcijalno jer se recimo Bajram uzima vrlo ozbiljno. Isto kao što i mi za ozbiljno uzimamo Božić. Može to biti i oblikovanje traganja za načinom života jer neki kažu da mu principi vjere u današnjoj situaciji nude više morala, sigurnosti i identiteta. Isto tako, to traganje se može ispoljiti u vrlo radikalnoj varijanti u kojoj sekularizmu nema mjesta.

U BiH se mnoge stvari vežu za politiku i politika također utječe na mnoge stvari. Religija nije pošteđena. Koliko politika u BiH zloupotrebljava religiju, u ovom slučaju islam?

Ima slučajeva da političke elite koriste islam u političke svrhe, posebno u predizbornoj kampanji. Ne znam je li to specifičnost islama u BiH i je li to posebno izraženo kod muslimana u BiH. Mislim da je ono što vidimo u BiH više dio jake resakralizacije političkog viđenja religije koje možemo vidjeti i u drugim zemljama. Predizborna kampanja u Hrvatskoj, recimo, također se vodi uz sudjelovanje Katoličke crkve. Ili Pravoslavne u Srbiji.

Prof. Wolfgang Höpken je profesor povijesti istočne i jugoistočne Europe na Sveučilištu u Leipzigu. Gostujući je profesor na Sveučilištima u Hamburgu, Oldenburgu, Baselu i Braunschweigu, kao i na sveučilištima u SAD-u (Woodrow-Wilson-Center for International Scholars, Washington, D.C.; Ohio-University).

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android