Biciklistička avantura u siromašnoj zemlji

Deset etapa, 1.280 kilometara, temperature od gotovo 40 stupnjeva Celzijevih, dobrim dijelom vožnja na neasfaltiranim cestama. Tour du Faso (21.-30.10.2011) je izazov za sve sudionike, za momčadi iz Afrike i Europe.

Tour du Faso se vozi od 1987. Iza ove posebne sportske priredbe jedno je vrijeme stajala ista organizacija koja je odgovorna za Tour de France (ASO), no u međuvremenu se za sve brine vlada Burkine Faso. Tour je sportski dragulj siromašne zemlje, nešto čime se može podičiti i u inozemstvu.

Po prvi put u posljednjih 15 godina na afričkom Touru sudjeluje i jedna njemačka ekipa. U borbi za žutu majicu (paralela s francuskim Tourom) Nijemce će pratiti i jedna ekipa snimatelja. Planira se prikazivanje kino-filma o avanturi po prašnjavim prometnicama Burkine Faso.

Kapetan njemačkog tima je Karsten Keunecke, u intervjuu za DW-WORLD.DE on govori o oduševljenju etapama, o nepodnošljivoj vrućini i šansama svog tima.

DW-WORLD.DE: S kakvim očekivanjima ste došli u Burkinu Faso?

Karsten Keunecke: Ovo je ponajprije avantura, koja bi nam trebala pričinjavati i zadovoljstvo. Kolege iz ekipe navikli su na putovanja, svi su oni iskusni. I poznaju uvjete u Africi, odnosno mentalitet ljudi.

Vi ste već prije dvije godini vozili Tour du Faso. Što ovu utrku razlikuje od europskih utrka poput Tour de Francea ili Gira u Italiji?

Osim klime i topografije to je prije svega organizacija, koja se razlikuje od onoga na što smo naviknuti u Europi. U Burkini Faso se puno toga improvizira. Na koncu nekoliko etapa nema hotela. Spavamo u šatorima. A neke su stvari "kopije" europskih uzora, ponajprije Tour de Francea. Npr. ceremonije proglašenja pobjednika, karavama reklamnih vozila koja je na etapi prije biciklista...

Svaki dan uz cestu stoji i po nekoliko tisuća fanova. Recite nam nešto o biciklizmu u Burkini Faso.

Bicikl je u toj zemlji glavno prijevozno sredstvo. No, nema sustavne izobrazbe biciklista, zato mnogi talenti nikada ne završe u vrhunskom biciklizmu. Svejedno vlada veliko oduševljenje za naš sport, posebice u gradovima i selima vlada gužva na koncu svake etape.

Etape počinju rano ujutro kako bi se izbjegle velike vrućine. Kako izgleda "normalni" dan tijekom utrke po Burkini Faso?

Budimo se najkasnije u 5:30. Idemo na doručak, ponekad nas autobus preveze do mjesta na kojem počinje etapa. Oko 8:00 počinje etapa, u pravilu one traju između tri i pet sati. Nakon toga idemo na ručak, bus nas vozi do hotela ili do šatora. Odmaramo se, popravljamo bicikle. Ponekad, ako nismo baš jako umorni, navečer popijemo i hladno pivo.

Jesu li svi timovi podjednako tehnički opremljeni?

Afrički timovi su u međuvremenu gotovo na istoj razini kao i Europljani. Karbon je postao standard kad se radi o materijalu. Prisutne su i vrhunske firme koje proizvode bicikle, odnosno rezervne dijelove. Ipak ima i egzotičnih momčadi npr. iz Benina ili Togoa, koji na cestu kreću s opasnim biciklima. Bicikli stari i po nekoliko desetljeća, s mjenačima koji se kod nas u Europi već odavno ne koriste.

Što je veći izazov: vrućina, protivnik ili ceste?

To je vrućina. Oko podneva temperatura u Burkini Faso raste na oko 40 stupnjeva. I ceste po kojima vozimo ponekad nas muče, pogotovo kad smo na rubu snaga. Ali svejedno utrka ponekad pričinjava i puno zadovoljstva.

U Tour du Faso ušle su jake nacionalne momčadi poput one iz Maroka, a ima i dobrih ekipa iz Francuske. Tko je favorit?

Marokanci. Desetak dana nakon što završi Tour du Faso, održava se i Afričko prvenstvo. Oni su došli s najboljom ekipom, kako bi se pripremili i za kontinetalno prvenstvo.

Što je sportski cilj prve njemačke ekipe koja sudjeluje na Touru u posljednih 15 godina?

U našim redovima vozi Serge Herz, biciklist koji bi mogao osvojiti i pokoju etapu - on je dobar sprinter u ciljnoj ravnini. Tu i tamo ćemo napadati kako bi osvojili možda i neku etapu. Bilo bi lijepo kad bi neki od naših vozača u ukupnom poretku bio među prvih deset. Možda čak i među pet najboljih vozača.

Autori: J. Weber / S. Matić

Odg. ur.: N. Kreizer