Berlin: 150 godina Stupa pobjede

Stoji i blista kao i prvog dana: Viktoria, zlatna boginja pobjede, ustoličena je na berlinskom Stupu pobjede, koji je njemački car Wilhelm I., nakon osam godina izgradnje, svečano otvorio 2. rujna 1873. godine kao „Nacionalni spomenik ratovima ujedinjenja". Za planiranje i izgradnju bio je zadužen dvorski arhitekt Heinrich Strack, a skulpturu Viktorije s lovorovim vijencem i pruskim orlom kreirao je kipar Friedrich Drake.

Nakon ratova protiv Danske (1864.), Austrije (1866.) i Francuske (1870.), koji su se nazivali „ratovima ujedinjenja", pruski kralj Wilhelm I. proglašen je carem Njemačkog carstva 1871. godine u Versaillesu. Wilhelm je naručio Stup pobjede nakon trijumfa nad Danskom 1864. godine. Na dan njegovog otkrivanja obilježena je treća godišnjica francuske kapitulacije, odnosno tzv. „Sedantag".

U to vrijeme, Stup pobjede se nalazio oko kilometar i pol od sadašnje lokacije na Königsplatzu, današnjem Trgu republike. Izgrađen je na Aleji pobjede ispred Palače Raczynski s umjetničkom kolekcijom poljskog grofa i diplomata Atanazyja Raczynskog. Kuću je projektirao arhitekt koji je napravio i Stup pobjede - Heinrich Strack. Palača je srušena, a od sredine 1880-ih tu je podignuta nova zgrada Reichstaga, koja je završena 1894. godine.

Stup pobjede stao je na put planovima nacističkog arhitekte Alberta Speera. Za „Svjetsku prijestolnicu Germaniju” koju su planirali nacionalsocijalisti, na tom mjestu se planiralo izgraditi ogromnu kongresnu dvoranu. Tako je 1939. Stup morao preseliti na svoju aktualnu lokaciju, u Tiergartenu. Tu je Stup „uvećan" za još jedan bubanj sa skoro 60 na oko 67 metara visine.

Pozlaćene topovske cijevi koje su dio ratnog plijena, reljefi koji simboliziraju veličanstvenost i superiornost Carstva i boginju pobjede koju su i nacisti znali slaviti: zbog svega toga nije ni čudo što se nakon Drugog svjetskog rata raspravljalo o rušenju Stupa pobjede. Poljski vojnici, nesvjesni njegovog značaja, kasnije su požalili što nisu digli spomenik u zrak. Francuska okupatorska i pobjednička sila je tražila rušenje Stupa pobjede, ali su Amerikanci i Britanci bili protiv, dok je Sovjetski Savez bio suzdržan.

Povijesna simbolika

Berlinčani su brzo „izbacili" povijesnu simboliku Stupa pobjede. Nekadašnju egzaltaciju boginjom pobjede zamijenili su nadimkom „Goldelse", koji je i danas popularan u narodu. Danas je spomenik posebno omiljene među turistima.

Nije ni čudo, jer platforma na visini od 51 metra pruža impresivan panoramski pogled na grad. Duž ulice 17. Juni možete vidjeti Brandenburška vrata, na kojima se također nalazi Viktoria - kao dio „Quadrige", ona je okrenuta prema istoku, dok „Goldelse" gleda na zapad.

Godine 1987. redatelj Wim Wenders na lice mjesta je „poslao" Bruna Ganza i Otta Sandera – u filmu "Nebo nad Berlinom", kao anđele čuvare. Centralna lokacija u filmu je upravo Stup pobjede, s kojeg Bruno Ganz kao anđeo Danijel gleda odozgo na grad, koji je tada još bio podijeljen – i želi se baci dolje kako bi postao ovozemaljski lik. Godine 1993, nakon pada Berlinskog zida, uslijedio je Wendersov nastavak filma - "Tako daleko, a tako blizu!".

Od sredine 1990-ih, „Goldelse" se jednom godišnje nalazila usred previranja: Parada ljubavi tradicionalno se održava u Tiergartenu, u podnožju Stupa pobjede. A i Rave the Planet i Christopher Street Day također prolaze pored Viktorije. A Barack Obama je na tom mjestu okupio oko 200.000 ljudi, govor je tada održao kao američki predsjednički kandidat.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu