Beltracchi, gospodin varalica

Čini se da varalice imaju dobar imidž. To vrijedi i za Wolfganga Beltracchija. Osuđeni krivotvoritelj umjetnina i njegova supruga često su pred kamerama pozirali kao dobro raspoložene medijske zvijezde na filmskim premijerama. Ruku pod ruku uživali su u bljeskanju fotoaparata. Mnogi novinari zbog njih su se gurali na crvenom tepihu – kao da čekaju Brada Pitta i Angelinu Jolie.

27. listopada 2011. Wolfgang Beltracchi je zbog prijevare osuđen na šest godina zatvora, njegova supruga Helene na četiri, dok je njihov partner Otto Schulte-Kellinghaus zaradio zatvorsku kaznu od pet godina. Wolfgang Beltracchi kaznu služi u zatvoru otvorenog tipa. Tijekom dana može napuštati zatvor i raditi u svom ateljeu u blizini Kölna. Budući da je riječ o osuđenom prevarantu, začuđujuće se često pojavljuje u raznim talk showovima. Dozvoljen mu je čak i izlazak iz zemlje kako bi promovirao svoju biografiju te upravo objavljenu zatvorsku korespondenciju sa suprugom. Beltracchi je zaista jedinstven slučaj i pravi majstor manipulacije.

Obiteljske veze

Autor filma je Arne Birkenstock, sin Beltracchijevog odvjetnika. Dakle, to nikako nije plod istraživačkog novinarstva. Ali, to i nije bila njegova namjera, kaže Arne Birkenstock u intervjuu za Deutsche Welle.

Želio je, objašnjava, "uravnoteženo" djelo koje bi Beltracchija prikazalo kao "talentiranog, ali pretencioznog". No, to mu baš i nije uspjelo. Veći dio vremena Beltracchi je predstavljen kao domišljati bonvivan, spreman na sve kako bi postao dio elite. Gotovo deset milijuna eura potrošio je na život na visokoj nozi: vila na jugu Francuske, ljetovanja na egzotičnim mjestima, dizajnerska kuća u Freiburgu.

Specijalnost: ekspresionizam

Ipak, "Umjetnost krivotvorenja" film je koji mnogo otkriva. Prikazuje Beltracchijev "rad" izbliza, što je mogao napraviti samo Arne Birkenstock. Iako je dio scena odglumljen, zanimljivo je vidjeti kako se krivotvoritelj temeljito uživio u ulogu umjetnika. A specijalizirao se za djela ekspresionističkih slikara kao što su Max Ernst, Max Pechstein ili Heinrich Campendonk. Napravio je sveukupno 300 krivotvorina, a osuđen je za 14. Slike je prodavao uz pomoć svoje supruge i partnera.

Tako je Beltracchi postao akter jednog od najvećih skandala na tržištu umjetnina. Ali, i trgovci umjetninama spremno su se uključili u igru. Glad za sigurnom investicijom, odnosno umjetninama čija vrijednost ima zajamčen rast, dovela ih je do nemara pa su se pojavljivali svakakvi sumnjivi procjenitelji, a prodaje su postajale sve lakomislenije. Ili, kako je u filmu primijetio jedan novinar: "Nikome nije bilo u interesu da Beltracchi padne."

Premalo žrtava

Film donosi premalo izjava oštećenih. Nisu željeli govoriti pred kamerama, kaže Birkenstock. Na žalost, film prikriva i druge bitne činjenice: nigdje se ne pojavljuje suučesnik Otto Schulte-Kellinghaus, a nema ni snimaka suđenja pred Zemaljskim sudom u Kölnu, koje je završeno u začuđujuće kratkom roku. Na žalost, ne pojavljuje se ni Stefan Koldehoff, novinar i pisac koji je više od godine dana istraživao ovaj slučaj te je tako pao u nemilost Beltracchijevih. Nije bio poželjan ni na premijeri filma s koje je izbačen.

Novac ispred morala

Film izaziva simpatije prema Beltracchiju. On je vrckast, duhovit te izuzetno drag prema svojoj ženi Helene. Ona je njegova domišljata suučesnica koja je kontaktirala s galerijama, aukcijskim kućama i stručnjacima za umjetnine kako bi na tržište ubacila djela iz izmišljene kolekcije Jäger. U cijeloj priči najstrašnije je što su se svi oni redom dali obrlatiti.

Beltracchi je u filmu zapravo jako dobro prošao. Prikazan je kao gospodin lopov, kao netko tko je u potrazi za drugim opcijama jer ne želi imati prazan račun dok se drugi provode. Ali, isto tako, on pred kamerama izgovara svakakve gluposti, primjerice: "Ideja ne čini velikog slikara. Max Ernst nije genij." Ili pak: "Rado bih bio kupio još jednu palaču u Veneciji."

Beltracchi se mora iskupiti za svoju kriminalnu prošlost. Sada, u zatvoru, nastavlja slikati, a za njegovim djelima navodno vlada velika potražnja. Čak i pod imenom Beltracchi ona se dobro prodaju. Moral i novac ipak ne idu ruku pod ruku.