Bazar na šinama - ženski vagon u metrou u Teheranu | Priča dana | DW | 17.03.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Bazar na šinama - ženski vagon u metrou u Teheranu

U Teheranu je vožnja podzemnom željeznicom pravi doživljaj – prije svega u ženskom vagonu, u kojem se može kupiti svašta, od čarapa do maskare. Anja Koch je putovala iz modernog sjevernog u tradicionalni južni dio grada.

Prodavač povrća pažljivo skida vanjske listove francuske cikorije. Tek tada ju, kada savršeno izgleda, oprezno smješta između sočnih crvenih paprika i sjajnih zelenih limeta. Štand ovog prodavača na bazaru u Tajrishu proteže se na nekoliko metara. Ova je teheranska četvrt magnet i za Irance i za turiste, a bazar sa svojim morem raznih boja je omiljeni motiv za fotografiranje.

Treba mi samo nekoliko koraka od natkrivenih štandova s povrćem do ulice, odakle se otvara pogled na vrhove planinskog lanca Alborza. Nalazim se u sjevernom dijelu Teherana, tamo gdje žive imućni Iranci koji si mogu priuštiti trostruko ili četverostruko višu stanarinu nego u drugim četvrtima, da bi uživali u čistijem zraku i pogledu na planine. Ovdje je prva postaja linije broj 1 teheranskog metroa. Njome želim putovati od modernog skupog sjevera na jug glavnoga grada.

Bazar u Tajrishu je meka za Irance i turiste

Bazar u Tajrishu je meka za Irance i turiste

Muškarci su nepoželjni

Najprije moram sići preko šest dugačkih pokretnih stepenica u podzemlje. Na početku i na kraju perona na zidovima vise veliki piktogrami na kojima se nalazi žena s tradicionalnom maramom na glavi. Na podu piše: „Women only". U vagonima, koji će uskoro stati ovdje, muškarci su nepoželjni.

Kada vlak prolazi pored mene, uočavam da su ženski vagoni prazniji od drugih. Ulazim i sjedam, žene preko puta mi se smiješe. Pitam ih zašto su se odlučile za taj vagon, umjesto da se voze s muškarcima. „To je jednostavno ugodnije", kaže jedna Iranka, stara 20-ak godina. To je navika, dodaje Soheila, koja sjedi pored ove djevojke. „Kada se sama vozim podzemnom željeznicom, sjedam u ženski vagon. Kada sam sa suprugom, vozimo se zajedno u vagonu za sve." Osim toga, kaže, ženski odjel je većinom prazniji, ima više mjesta. Kratko oklijeva, a onda dodaje: „I bolje miriši."

Slobodno samo za prodavače

Pitam ih plaše li se da bi u mješovitim vagonima mogle doživjeti neugodnosti. Začuđeno me gledaju. „Ne, ni slučajno", odgovaraju u glas. A onda ne uspijevam više ništa pitati, jer u odjel ulazi jedan muškarac. U rukama drži vješalicu na kojoj vise šarene čarape. Pokazuje kako su elastične, upozorava na različite boje i uzorke. No danas nema sreće, nitko ništa ne kupuje. Izlazi na idućoj postaji.

Ali u vagon odmah ulazi drugi. Mladi mršavi muškarac prodaje držače za mobitele. Žena pored mene je zainteresirana, pruža mu svoj mobitel da bi joj mogao pokazati kako funkcionira. Prodavač se odjednom sagiba i čuči direktno pred mojim nogama. Očito je nervozan. Gledam kroz prozor i vidim policajca na postaji. No čim je vlak krenuo, prodavač nastavlja svoj posao. Žena pored mene kupuje jedan držač, nakon čega on odlazi u drugi vagon. Čini se da nikoga ne smeta muškarac u ženskom vagonu.

Na jugu grada marama prekriva više

Gradska podzemna željeznica vozi sve dalje prema južnom dijelu Teherana. I mada se nalazim pod zemljom, mogu vidjeti kako se grad mijenja. Odjel se puni, žene koje ulaze nose crnu široku odjeću. Tradicionalne marame im pokrivaju cijelu kosu. Moja marama sa zlatnim nitima samo lagano pokriva zatiljak – tako kako sam vidjela da nose Iranke na sjeveru Teherana.

Soheila: U ženskom vagonu bolje miriši

Soheila: "U ženskom vagonu bolje miriši"

Sada se prodaju čaj, kablovi za mobitele i male torbe. I maskara. Žena koja prodaje šminku zove se Sarah. Na usnama joj je jarko crveni ruž, na jednom oku plavi, a na drugom crni tuš. Svojim potencijalnim mušterijama drži malo ogledalo kako bi mogle isprobati maskaru. „Danas sam već nešto prodala, posao dobro ide", kaže ona. Ona svaki dan svoju robu nudi u podzemnoj željeznici – od podneva do ponoći. „To je naporan posao, ali nemam izbora", priča Sarah. Radije bi imala štand na tržnici, no to je preskupo. Pitam ju prodaje li svoju robu i u mješovitim vagonima. „Nikada", odgovara šokirano.

U međuvremenu je i ženski vagon pun. Nakon 16 postaja stižem na cilj. Probijam se kroz gužvu, izlazim na površinu zemlje, gdje promet stoji – što je često u Teheranu. U zraku se osjeća oštri smrad benzina, oko mene je na stotine ljudi. Samo nekoliko koraka dalje je Veliki bazar, kojeg se smatra najvećim na svijetu. Čini mi se da danas svi Teheranci idu baš tamo. Zašto, pitam se, kada gotovo sve udobno mogu kupiti već u podzemnoj željeznici.

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic