Bangladeš: Yunus postaje šef privremene vlade

Nakon ostavke autoritarne premijerke Sheikh Hasine, dobitnik Nobelove nagrade za mir Muhammad Yunus predvodit će privremenu vladu u Bangladešu. Izumitelj mikrokredita ostat će na dužnosti do novih izbora, potvrdio je ured predsjednika Mohammeda Shahabuddina.

Yunusova glasnogovornica rekla je za radio BBC da je 84-godišnjak spreman privremeno preuzeti službene dužnosti. Odluka u korist Yunusa donesena je na sastanku predsjednika s predstavnicima demonstranata i vojske.

Ljudi koji su sudjelovali u masovnim prosvjedima predložili su Yunusa za šefa privremene vlade. "Vjerujemo u dr. Yunusa", napisao je na Facebooku Asif Mahmud, vođa studenatskih prosvjeda. Predsjednik Shahabuddin je zajamčio da će privremena vlada biti formirana "što je prije moguće", rekao je drugi studentski vođa Nahid Islam nakon sastanka s predsjednikom.

Tko je Muhammad Yunus?

Muhammad Yunus je bengalski poduzetnik, bankar, ekonomist i istaknuti predstavnik civilnog društva.

Rođen je 1940. u Chittagongu, gradu u jugoistočnom Bangladešu. Kasnije je doktorirao ekonomiju na privatnom Sveučilištu Vanderbilt u saveznoj državi Tennessee u SAD-u. 1972., godinu dana nakon proglašenja neovisnosti Bangladeša, vratio se u svoj rodni grad i postao direktor odjela ekonomije za ruralna područja na Sveučilištu Chittagong.

Nakon što je svjedočio strašnim posljedicama gladi 1974. u ruralnom Bangladešu, kada su umrle na tisuće ljudi, počeo je davati male kredite siromašnima. Godine 1983. osnovao je Grameen banku.

Ta financijska institucija kasnije je napravila pionirski posao u dodjeli mikrokredita s ​​kojima su osiromašeni ljudi, posebice žene, mogli izgraditi ekonomsku egzistenciju. Druge su zemlje prihvatile njegov koncept u borbi protiv siromaštva.

Yunus i banka Grameen dobili su Nobelovu nagradu za mir 2006. Od tada je Yunus međunarodno poznat kao "bankar najsiromašnijih među siromašnima". Yunus je 2009. godine nagrađen američkom predsjedničkom medaljom slobode, najvišim američkim civilnim odlikovanjem.

„Siromaštvo je bilo svuda oko mene. Nisam mogao okrenuti glavu od toga", rekao je Yunus kada je 1974. primao Nobelovu nagradu. "Bilo mi je teško predavati elegantne ekonomske teorije na sveučilištu. Htio sam učiniti nešto kako bih pomogao ljudima oko sebe", rekao je on.

Političko opredjeljenje

Početkom 2007. Yunus je najavio osnivanje političke stranke pod nazivom "Nagarik Shakti", što znači "Snaga naroda". Rekao je da nema šanse da ostane izvan politike. Međutim, nekoliko tjedana nakon ove objave odustao je od te ideje.

Sheikh Hasina, koja je izabrana za premijerku Bangladeša 2009. godine, postala je Yunusov kritičar. Njezina je vlada pokrenula niz istraga protiv njega i njegovih tvrtki.

Hasina je Yunusa nazvala "krvopijom" i optužila ga da je koristio nasilje i druga sredstva za naplatu dugova od siromašnih seoskih žena.

Nakon regulatorne revizije Grameen banke 2011. Yunus je otpušten s dužnosti generalnog direktora zbog navodnog kršenja vladinih pravila o odlasku u mirovinu. Yunus je tada imao 71 godinu.

Yunus žrtva klevetničke kampanje?

Godine 2013. Yunus se morao pojaviti na sudu. Optužen je da je primao novac bez odobrenja vlade. Taj novac je, između ostalog, poticao od Nobelove nagrade i od honorara za jednu od njegovih knjiga.

Početkom 2024. godine osuđen je na šest mjeseci zatvora zbog kršenja zakona o radu. U lipnju je protiv njega i još 13 zaposlenika njegove telekomunikacijske tvrtke Grameen Telecom podignuta još jedna optužnica za korupciju.

Prema državnom odvjetništvu navodno su pronevjerili dva milijuna eura. Yunus se izjasnio da nije kriv i brani se sa slobode.

Za Yunusove pristaše optužbe su politički motivirane. Yunus je, prema njihovom mišljenju, bio na meti pravosuđa zbog svojih prethodnih političkih ambicija i hladnog odnosa s premijerkom Sheikhom Hasinom.

"Yunus je bio izložen klevetničkoj kampanji i pokušaju ubojstva od strane najviših političkih dijelova vlade i vladajuće stranke Awami League posljednjih dvanaest godina. Oni čvrsto u svojim rukama drže pravosuđe", rekao je početkom godine u razgovoru za DW Asif Nzrul, profesor prava na Sveučilištu u Dhaki.

Ovaj tekst je preveden s njemačkog jezika