Audicija 25 godina kasnije

Emir Hadžihafizbegović, glumac i ministar, kaže da je sanjao ovaj dan skoro deset godina. „Mi smo poput maturanata koji slave deset, dvadeset ili trideset godina mature. Tako mi je bilo logično da se i mi okupimo nakon 25 godina. A zašto Otvorena scena Obala, koja može primiti samo 400 gledalaca? Pa, tu je sve počelo, ovaj prostor još uvijek miriše na naš glumački znoj, tu se dogodila 'Audicija', ali i mnoge druge predstave koje smo upravo ovdje igrali“, kaže Hadžihafizbegović i dodaje da se neki glumci (od njih 11 iz „Audicije“), nisu vidjeli i preko 20 godina. „Naše ponovno okupljanje je bilo vrlo emocionalno“, kaže legendarni 'Bogoljub Šaulić'.

Publika „vrišti“ od provala

Inače, predstava „Audicija“ je nastala tako što su studenti glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, sami osmišljavali likove za potrebe nastavne vježbe 'Skice za lik'. Kakvih je tu likova bilo?! Njih deset, kao na pravoj audiciji, sa svim svojim nesavršenostima, greškama u glavi i karakteru, izlaze pred profesora Boru Stjepanovića koji igra samoga sebe i 'polažu' audiciju, a publika doslovce vrišti od njihovih 'provala'. Stvoren je pravi zabavljački brend koji je godinama punio dvorane od Triglava do Đevđelije. A onda je došao rat.

„Ozdravlja nas vraćeno prijateljstvo“

Ideja da se okupe nakon 25 godina bila je Hadžihafizbegovićeva, a svi ostali, iako imaju svoje angažmane u sredinama gdje sada žive i rade, zdušno su je podržali. „Nismo htjeli mistificirati i praviti neki globalni performans oko ovoga, s obzirom na to da smo mogli napuniti 'Zetru'... nismo imali namjeru da obnavljamo predstavu ili pravimo neki novi spektakl. Ponovili smo našu staru predstavu i svi smo zbog toga sretni“, kaže ministar za kulturu u kantonalnoj vladi Sarajeva i glumac Emir Hadžihafizbegović.

„Ovo što smo napravili je za sve nas ispalo ljekovito. Mi smo u dobroj mjeri ozdravili svi. Ozdravlja nas to vraćeno prijateljstvo, druženje i naša profesija“, kaže glumac i profesor Boro Stjepanović i dodaje: „Bez pretenzije da bilo kome i bilo šta namećem, svima predlažem da se druže i da vrate svoja prijateljstva. Ja volim ove ljude, vjerujem da su dobri i zato sam tu. Vjerujem da u BiH ima puno profesionalne kvalitete, samo ga treba iskoristiti.“

Kad se smijemo Audiciji, smijemo se samima sebi

Predstava je izgubila nešto na autentičnosti, jer to nisu više 'oni' studenti, nego zreli ljudi koji na sve, pa i na svoj nekadašnji uspjeh, gledaju s vremenskim odmakom od 25 godina, ali je zadržala istu onu energiju i duhovitost. Kad se smijemo Audiciji, mi se zapravo smijemo i samima sebi, jer iako su likovi dozlaboga karikirani, neka opća mjesta lako se mogu prepoznati.

Autorica: Ljiljana Pirolić

Odg. ur.: Z. Arbutina