Ana Brnabić: „Još nismo spremni za EU“ | Politika | DW | 15.11.2018

Upoznajte novu internetsku stranicu DW-a

Pogledajte beta verziju dw.com. Nismo još gotovi! Vaše mišljenje nam može pomoći da se poboljšamo.

  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Ana Brnabić: „Još nismo spremni za EU“

Srpska premijerka Ana Brnabić gostovala je u emisiji Zona konflikta DW u kojoj sugovornike očekuju neugodna pitanja. Tako i ovaj put. Govorilo se o ratnim zločinima, EU-u, Kosovu i slobodi medija.

Serbian PM Ana Brnabic on Conflict Zone

Tim Sebastijan (DW): Premijerko Brnabić, dobrodošli u Zonu konflikta.

Ana Brnabić: Hvala što ste me pozvali.

TS: Jedan od uvjeta da se Srbija pridruži Europskoj uniji  je potpisivanje pravno obvezujućeg sporazuma o mirnim odnosima sa Kosovom čiju nezavisnost ne priznajete. Pregovori se odvijaju s vremena na vrijeme, a onda ih ponekad nema. Zašto bi se EU bavila tim svađama i bilateralnim temama? Niste li vi preveliki problem za EU?

AB: Mislim da je, onoliko koliko je naš interes da se priključimo EU, i interes EU da proširenjem pokrije Balkan. EU je, prvo i najvažnije, mirovni projekt i to uspješan jer po prvi put u povijesti imamo dugoročni mir u Europi.

TS: Dobro, Vi to kažete, ali EU je jasno stavila do znanja da ne može i ne želi uvoziti bilateralne sporove. Jean-Claude Juncker je to rekao prošle godine. Ta stvar je jasna, zar ne?

AB: Jasna je.

TS: Neće uvoziti vaš spor s Kosovom.

AB: To je apsolutno jasno…

TS: Ako ne riješite taj spor nećete ući, zar ne?

AB: …to je za mene normalno. Mislim da je to prirodna stvar. I ja bih, da sam EU, tražila isto.

TS: Ali vi se nećete dogovoriti uskoro, to ste i sami priznali. Dakle nema prave perspektive ulaska u EU u doglednoj budućnosti.

AB: Tu se apsolutno ne slažem sa Vama jer kao prvo je za nas najbliži mogući termin za pristupanje EU-u 2025. godina, tako da mislim da do 2025. postoji mogućnost da zapravo potpišemo dugoročni dogovor o normalizaciji s Prištinom.

TS: Ali u ovom trenutku ne izgleda tako.

AB: Ne kažem da će se to dogoditi. Kažem da je Srbija tome stremi. Ne ovisi to samo od Srbije, ovisi i od Prištine kao i od naših saveznika. Tako da mislim da idemo u pravcu EU. Za mene je važno da zaista implementiramo sve reforme tako da kao društvo politički i ekonomski budemo zreli za EU.

Europa sita zapadnog Balkana?

TS: Ali EU vas je polako sita. Na samitu u Sofiji u svibnju kao i kasnije u Londonu postalo je jasno da postoji mlak odnos prema svih šest balkanskih zemalja koje žele u EU. Ne spominje se vremenska odrednica ulaska, a postoji jak otpor proširenju i kod francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.

AB: Da se EU zasitila nas ne bismo otvarali nova poglavlja u pregovorima, a mi konstantno otvaramo nova poglavlja što znači da je trend da idemo ka EU.

TS: To se ne slaže s onim što kaže predsjednik Macron koji je rekao da je razvoj u prethodnih petnaest godina oslabio Europu. „Ne mislim da je ovaj mehanizam bez pravila u kojem se stalno ide ka većem proširenju usluga zemljama kandidatima, a ni nama samima ", rekao je Macron. Tako ne zvuče dobrodošlica.

AB: Slažem se sa predsjednikom Macronom sto posto. Ne mislim da je proširenje u prošlosti bilo posebno uspješno. Mislim da…

TS: A nije izgledno da će biti uspješno ni u vašem slučaju.

AB: …mislim da je posljedica takvog pristupa EU da su zemlje koje u nju stupaju zapravo slabije jer se njihove ekonomije ne mogu dnatjecati, a isto je i s poljoprivredom. Ove zemlje pate od snažnog odljeva mozgova čime cijela EU postaje slabija.

TS: Zašto onda ne zamrznete ideju o pristupanju? Prestanite uzimati iz fondova EU-a, riješite bilateralne probleme s Kosovom i sve druge…

AB: Kakve fondove? Kako to mislite da „zamrznemo"?

TS: Koliko samo uzimate od EU? Dobivate stotine milijuna.

AB: Dobivamo… mnogo manje od toga. Imamo predpristupne fondove i oni su daleko manji od fondova namijenjenih članicama EU-a.

TS: Ali odajete dojam da ste tu samo zbog novca, zar ne?

AB: To je potpuno netočno...

TS: Vaš predsjednik Vučić…

AB: Mogu li ja reći nešto ili ćete voditi intervju sami sa sobom? Samo kad bih mogla da reći nešto… Prvo, uvijek smo govorili našim građanima da ne možemo i nećemo gledati na EU kao na vrč s novcem. Da za bolju kvalitetu života, radna mjesta i bolje plaće ali to mora doći od nas samih i snage naše ekonomije. Želimo biti dio EU-a jer je to mirovni projekt i jer dijelimo vrijednosti s EU-om.

DW Conflict Zone mit Ana Brnabić

Žestoka razmjena mišljenja - Tim Sebastian i Ana Brnabić

TS: Ako je to točno, zašto je predsjednik Vučić prije tri godine, dok je bio premijer, na skupu u Tirani rekao: „Dosta nam je seminara. Treba nam novac iz fondova EU-a. Onda ćete vidjeti osmjeh na našim licima." To je bio jasan znak da je njemu stalo jednostavno do novca..

AB: Rekla bih da ste potpuno istrgli izjavu iz konteksta, ako je uopće točna, a ja se ne sjećam te izjave.

TS: Točna je. Prenijelo ju je više novinskih agencija.

AB: Ako je predsjednik Vučić još kao premijer išta ponavljao, onda je to da EU za nas nije vrč s novcem. Moramo se brinuti o vlastitoj privredi, radnim mjestima i infrastrukturi. U EU Srbija ide s drugim ciljem. Sad, drugo je pitanje hoćemo do 2025. biti spremni za pridruživanje EU. Ako mene pitate, da EU sad kaže da se sutra možemo pridružiti, ja bih rekla „ne" jer još nismo spremni. Jer u suprotnom bismo imali proširenje u kojem i Srbija i Europa prolaze loše. Više me zanimaju same reforme.

TS: Premijerko, kada se radi o Kosovu, Vi stalno podižete ljestvicu. Kažete da bi konačni sporazum morao biti sveobuhvatan, da bi morao između ostalog uključiti i pitanje ljudskih prava, manjinskih prava, privredne suradnje, učenja oba jezika i kulturnog naslijeđa. To ste nedavno rekli u jednom intervjuu.

AB: Apsolutno. Ali kako je to „podizanje ljestvice"? To je sveobuhvatni dogovor o normalizaciji. Kakvo „dizanje ljestvice"?

TS: Trebat će vam za to dugo, najmanje dvadeset godina. Zašto bi EU toliko čekala?

AB: Tko kaže da će EU toliko čekati? Ako traje dvadeset godina, onda se nećemo ni pridružiti EU. Niko ne traži da EU toliko čeka.

TS: Vi tražite. Vi insistirate na članstvu, dakle želite da vas čekaju.

AB: Naravno, jer želimo postati članica EU. Ali više me zanimaju reforme. Kada budemo primijenili reforme, EU će doći kao prirodna posljedica tih reformi. Ako žele sačekati, u redu. Ako ne žele, opet u redu.

TS: I to Vam je u redu?

AB: To ništa neće promijeniti.

TS: Nije Vam bitno hoće li čekati?

AB: To neće nimalo promijeniti srpsku politiku. Ono što radimo u pogledu reformi radimo u prvom redu zbog naših građana i privrede, za bolju kvalitetu života građana Srbije.

TS: Dobro, pričajmo o tome i detaljno o reformama…

AB: Samo da Vam kažem što je za nas EU. Prvo, reforme na pristupnom putu ka EU znače da uspostavimo jaku i stabilnu privredu, da primijenimo strukturne reforme koje će voditi jakoj i stabilnoj ekonomiji.

Slobodna medija

TS:Popričajmo o slobodi medija. Jedan od najvećih problema Vaše vlade je odbijanje da zaštitite slobodu govora. U veljači je povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe rekao da se ozbiljno pogoršava atmosfera u kojoj novinari rade, uz političare koji ih nazivaju izdajnicima i stranim agentima i plaćenicima. Vi sve to odbacujete, ali Europa ne pada na Vaše priče.

AB: Kao prvo, ja vidim da postoji sloboda medija u Srbiji…

TS: Nema hajke protiv novinara?

AB: Vidim kritike predsjednika, mene, Vlade – svakog dana u medijima, kao što to i treba biti u demokratskom društvu.

TS: Dozvolite da Vam dam primjer: Aleksandar Martinović je visoki dužnosnik vladajuće Srpske napredne stranke, a on je etiketirao predsjednika Nezavisnog društva novinara Vojvodine kao neprijatelja Srbije jer je ovaj kritizirao vlast. Je li to prihvatljivo, da se nekog proglašava neprijateljem Srbije?

AB: Ne kažem da je to prihvatljivo. Mislim da imamo mnogo posla u Srbiji i da se time bavimo pa se situacija poboljšava. Ni u jednom pogledu nije lošije nego što je bilo.

Srbija najbolji primjer u regiji kad je u pitanju odnos prema ratnim zločinima"

TS: Imate dug put i po pitanju ratnih zločina jer EU ni tu nije zadovoljna vašim djelovanjem.

AB: Dobro, EU… EU svakako nije stopostotno zadovoljna…

TS: Mnogo je manje od sto posto, zar ne?

AB: Mislim da je Srbija uvjerljivo najbolji primjer u regiji kako se treba odnositi prema ratnim zločinima.

TS: Stvarno? Između siječnja 2016. i svibnja 2017. Srbija službeno nije imala tužitelja za ratne zločine.

AB: I to smo sredili.

TS: Poslije sedamnaest mjeseci?

AB: Urađeno je.

TS: Dakle tako pokazujete da se spremni da se uhvatite u koštac s problemom. Sedamnaest mjeseci?

AB: Nikako ne možete negirati sve što je Srbija uradila u pogledu ratnih zločina od 2000. godine. U posljednjih osamnaest godina je urađeno daleko najviše od svih ostalih zemalja u regiji.

TS: Prema dogovorenom akcionom planu za poglavlje 23 je trebalo postaviti još pet zamjenika tužitelja do kraja prošle godine. Zašto to niste uradili?

AB: Pa, da budem iskrena… Ne znamo odgovor na to pitanje, ali sada su angažirani i moram reći… da imamo neke prioritete, Srbija je prije četiri godine doslovno bila tri mjeseca pred bankrotom čime želim reći da smo morali usmjeriti sve svoje snage i napore u vrlo teške, vrlo nepopularne ekonomske reforme. Ne može se sve raditi u isto vrijeme.

TS: Do sada nema optužnica za ratne zločine protiv visokih dužnosnika vojske ili policije. Trenutno je u procesu petnaest slučajeva, ali većina uključuje niže rangirane… O čemu je riječ? Krupnije ribe se izvlače, a sitnije idu pred sud. Je li tako?

AB: Ne slažem se s Vama. I opet, mislim da je Srbija uradila daleko najviše. Još uvijek, znate, još uvijek ima posla, ali mislim da Srbija… apsolutno sam ponosna kako je Srbija obradila probleme iz prošlosti.

TS: Jeste li ponosni i na trend u Srbiji, na koji ukazuje EU, da se nekadašnji ratni zločinci promatraju kao heroji ili uzori? Podržavate li ih i Vi?

AB: Ne, ne podržavam. Znate, u drugim zemljama regije vidimo da ratni zločinci ili optuženi za ratne zločine imaju uloge savjetnika predsjednika ili u vladama. Neki su čak i premijeri. Ali u Srbiji nema takvih stvari.

TS: Imate recimo Vladimira Lazarevića koji je osuđen za zločine nad etničkim Albancima…I angažiran je kao predavač na srpskoj Vojnoj akademiji.

AB: Nije točno. On je bio osuđen i izdržao je kaznu. Pušten je i sada je u Srbiji. Održao je predavanje kao gostujući predavač o, ako ne griješim, tome kako je izgledala borba tijekom bombardiranja Srbije od strane NATO. Dakle nije on angažiran da predaje na Vojnoj akademiji.

TS: Nikola Šainović, također osuđen, vratio se u vrh Socijalističke partije Srbije. Kako na to gledate?

AB: To je Socijalistička partija Srbije i nema ništa sa Vladom. Nema ništa sa službenim institucijama Republike Srbije.

TS: Dakle u redu Vam je što su ovi ljudi rehabilitirani u javnom životu Srbije?

AB: Ti ljudi su… Što Vi želite da uradim s njima? Ako su osuđeni, izdržali kazne i pušteni… Hoćete da ih zatočimo negdje u Srbiji tako da im nitko više ne vidi lice?

TS: Hoćete li Vi da sjede u parlamentu kao Vojislav Šešelj? Čovjek koji kaže da je ponosan na sve ratne zločine koji su mu pripisani.

AB: Hoću Vas podsjetiti, s obzirom na to da pričamo o vladavini prava, da se Vojislav Šešelj dobrovoljno predao Tribunalu u Hagu. Suđenje je trajalo trinaest godina – je li to ono što zovete vladavinom prava? Onda je oslobođen i vratio se u Srbiju.

„Srebrenica nije genocid"

TS: Nemanja Stjepanović iz Fonda za humanitarno pravo u Beogradu kaže da se Srbija ni pedalj nije makla od onoga gdje je bila ratnih devedesetih. Jer jedan za drugim ratni zločinci imaju ceremonijalne službene dočeke kada se vrate iz zatvora, vraćaju se u javne institucije.

AB: Ali ja Vam govorim da to nije točno. On može reći što god želi ali reći da Srbija nije uradila ništa je nevjerojatno.

TS: Ne kažem da nije uradila ništa. Nego da nije uradila dovoljno, tako tvrdi EU.

AB: Nije uradila dovoljno? U redu. Možda možemo više i uradit ćemo više da osiguramo vladavinu prava u Srbiji i da se suočimo s prošlošću i okrenemo budućnosti. Srbija će odraditi svoj dio, ali bih upozorila sve da ne gledaju samo u Srbiju već da pogledaju što rade druge zemlje regije.

TS: Da li to što ćete uraditi treba da obuhvati i priznanje da je masakr u Srebrenici bio genocid? Vijeće Europe je u maju posljednji put tražilo da priznate Srebrenicu kao genocid. To niste uradili. Jeste li sada spremni?

AB: Ne, ne mislim da je strašni masakr u Srebrenici bio genocid.

TS: Sigurno znate da bez toga šanse za priključivanje EU postaju vrlo tanašne.

AB: Ne. To je bio gnjusni zločin. Ratni zločin. Nisam ponosna na to. To nije učinjeno u ime srpskog naroda i Srbija ne može kolektivno biti okrivljena za ono što se tamo dogodilo.

TS: Dva međunarodna suda su presudila da je to bio genocid.

AB: U redu.

TS: I Vi to ne želite prihvatiti?

AB: Ne mislim da je bio genocid.

TS: Vi sada revidirate povijest, znate li to?

AB: Ne mislim da je bio genocid. Mislim da je… znate, mislim da je bio užasan, užasan zločin, ali genocid je u suštini kada… genocid je kada poubijate cijelu populaciju, žene, djecu, a to ovdje nije bio slučaj.

TS:Predsjedavajući sudac Haškog tribunala je 2004. rekao da su, u namjeri da eliminiraju dio bosanskih muslimana, snage bosanskih Srba počinile genocid. Cilj je bilo istrebljivanje 40.000 bosanskih muslimana iz Srebrenice. Zato je označeno kao genocid. Vi to nikada nećete uraditi? Priznati da je to bio genocid.

AB: Dala sam Vam odgovor.

TS: Premijerko Brnabić, mnogo Vam hvala što ste bili u Zoni konflikta.

AB: Hvala Vama.

Razgovor vodio Tim Sebastian novinar emisije Conflict Zone DW-a na engleskom jeziku. 

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Audios and videos on the topic