Albanke su žrtve obiteljskog nasilja | Panorama | DW | 10.09.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Kosovo

Albanke su žrtve obiteljskog nasilja

Nasilje nad ženama je na Kosovu svakodnevica. Traljave istrage i blage kazne, ako uopće i dođe do procesa, ne plaše nasilnike. Pomoć ženama stiže prvenstveno iz nevladinog sektora.

Prosvjed protiv nasilja nad ženama na Kosovu

Prosvjed protiv nasilja nad ženama na Kosovu

Samo u ovoj godini na Kosovu su ubijene tri žene, a prijavljena su 1063 slučaja obiteljskog nasilja nad ženama. Međutim, u kosovskom patrijarhalnom i tradicionalnom društvu, pretpostavlja se da je broj neprijavljenih slučajeva mnogo veći.

Koordinatorica kosovske ženske mreže za rodno zasnovano nasilje, Erza Kurti objašnjava da je Istanbulska konvencija Vijeća Europe, koja je na snagu stupila 2014., tek ove godine ušla u kosovski Ustav. Ali, to još uvijek ne znači da su ovi propisi poznati svim policijskim postajama i lokalnim vlastima. Osim toga, Konvencija predviđa osiguravanje životnog prostora za žene, kojima neposredno prijeti nasilje, što se na Kosovu ne provodi baš uvijek.

„S obzirom na to da Kosovo stagnira u rehabilitaciji i inkluziji žena, koje su trpjele nasilje, mnoge od njih moraju se vratiti nasilnicima. Naša organizacija je predložila da se na primjer organizira obuka za policajce, državne tužitelje, odvjetnike žrtava, socijalne radnike, suce i druge kako da se odnosi prema žrtvama nasilja", kaže Erza Kurti.

Nasilje u svim društvenim slojevima

Nasilje u obitelji ne ovisi o stupnju obrazovanja žena ili od kosovskog obrazovnog sustava, već mnogo više od tradicionalnih albanskih društvenih vrijednosti. Na primjer, Ljuljeta Aliu, koja je odrasla u Švicarskoj i bila zaposlena na Sveučilištu u Zürichu, šest godina je podnosila nasilje od strane svog supruga. Napadi su se intenzivirali kada je rodila djecu i kada se 2011. vratila na Kosovo. Na koncu je počela strahovati za vlastiti život i sve je prijavila policiji.

„Moja prva iskustva nasilja su počela vrlo rano, u obliku psihičkog i također ekonomskog nasilja. Ja nisam imala pristup obiteljskim primanjima. Kasnije sam bila kažnjavana i fizički. Znam da je trebalo sve ranije prijaviti, ali nisam to napravila. Jer, kada na Kosovu jedna žena prijavi svog muža, to je posebno ozbiljna situacija s obzirom na to da se kosi sa svim društvenim konvencijama. Ako se požale, greške i krivnja se uvijek pripisuju ženama", kaže Ljuljeta Aliju.

Ljuljeta Aliju

Ljuljeta Aliju

Prvi uspjesi nakon promjene zakona

Ljuljeta je zbog vlastitog iskustva odlučila aktivno se angažirati oko poboljšanja situacije žena na Kosovu. 2018. osnovala je organizaciju „Inject – Justice and Equality Initiative" (Inicijativa za pravdu i ravnopravnost), kako bi se na taj način borila za bolju zaštitu žena, prije svega u pravnom smislu.

Prvi uspjeh organizacije bila je zakonska inicijativa za izmjenu i dopunu Zakona o obitelji, koji je u siječnju 2019. stupio na snagu. Ljuljetin angažman doveo je do revizije nekoliko članaka zakona u kojima su žene pravno bile diskriminirane. Izmijenjeno je 13 članaka Zakona, što ženama omogućava pristup bračnoj imovini kao i izdržavanje, ali i pravnu ravnopravnost. Osim toga, Ljuljeta sa svojom organizacijom podržava žene savjetima i pravnom pomoći.

„Ženama je otežan pristup policiji i pravosuđu. Također doživljavaju ekstremni nedostatak profesionalizma kao i ekstremnu diskriminaciju od strane državnih vlasti. Biti žena predstavlja prepreku u potrazi za pravdom i zaštitom", zaključuje Ljuljeta.

Zaštita maksimalno šest mjeseci

Na cijelom Kosovu ima samo osam sigurnih kuća za žene žrtve nasilja, koje u pravilu vode nevladine organizacije. „Osim sigurnog mjesta boravaka i osiguravanja zaštite, naš glavni zadatak je rehabilitacija žrtava obiteljskog nasilja i program njihove reintegracije", kaže Zana Alani, direktorica ženske kuće - „Centar za zaštitu žena i djece" u Prištini. Alani kaže da na raspolaganju imaju samo 25 kreveta, i mogu osigurati smještaj od 24 sata do šest mjeseci.

U Prištini je u prosjeku godišnje u sigurnim kućama smješteno od 120 do 140 žena, djevojčica i djece žrtava obiteljskog, odnosno rodno zasnovanog nasilja.

Međutim, financiranje je problematično. Nadležno Ministarstvo za rad i socijalna pitanja osigurava 50 posto potrebnih sredstava. Ostatak se mora financirati donacijama. Zbog nedovoljne podrške ministarstva, događa se da zaposleni često moraju raditi, uglavnom je to početkom godine, i do tri mjeseca a da ne prime plaću.

Pritom sigurne kuće pružaju sveobuhvatan i važan doprinos reintegraciji žrtava nasilja u normalan život. Osim smještaja i brige, žrtvama nasilja se ovdje po potrebi pruža psihosocijalno savjetovanje, zdravstvena zaštita ili pravno savjetovanje, ali daje i odjeća.

Pogledajte video 03:51

Turkinje odlučno protiv nasilja

Reducirati ovisnost od obitelji

Aktivistkinja za prava žena, Erza Kurti smatra da se na polju obrazovanja i zapošljavanja za žene hitno mora poboljšati situacija. Ekonomska neovisnost žena s dobrim poslovima smanjuje ovisnost od obitelji. U tom smislu ona zahtijeva da se žrtvama nasilja osiguraju besplatni stanovi.

Kosovo, najmlađa europska država, tek je prije dvije godine unijelo u zakon zaštitu žrtava. No, promjena zakona je relativno brz i lagan pothvat. Ali, promjena ponašanja i svijesti je dugotrajan proces, za koji je nužno potpuna podrška države. Stotine godina patrijarhata su duboko u glavama muškog stanovništva na Kosovu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Preporuka uredništva