Afrikanci u ratu u Ukrajini: regrutirani kao topovsko meso

Caroline Mukiza briše suze rupčićem. Četrdesetdvogodišnja Uganđanka kleči u crkvenoj klupi na rubu glavnog grada Kampale. Tuguje. Prije par dana je preko društvenih mreža saznala da je njezin suprug poginuo na fronti u Ukrajini.

Njezin 46‑godišnji muž Edson Kamwesigye radio je ranije kao zaštitar u Iraku i Afganistanu, priča sitna žena kratke kose i s naočalama dok nakon molitve hoda vrtom oko crkve. U prosincu se, kaže, ukrcao u avion za Moskvu zbog još jednog posla zaštitara. Dugo nije ništa čula o njemu. „Petnaestog siječnja 2026. napisao je: ‘Ljudi, trebam vaše molitve. Prisilili su nas da potpišemo ugovore za vojsku.’“ Prošao je kratku obuku i sada gašalju na front u borbenu misiju.

Mukizi opet teku suze niz obraze. Sjedne na klupu u sjeni iza kamene zgrade s vitražima. Tiho jecajući priča kako su je krajem siječnja poznanici pitali može li potvrditi da na internetu kruže fotografije njezina mrtvog muža. „Zamolila sam ljude da mi ne šalju te slike“, kaže i pogleda prema groblju ispod crkve. Da, to je bio on.

Sudbina Uganđanke Mukize nije usamljena. U Ugandi, Keniji, Kamerunu, Nigeriji ili Južnoj Africi – posvuda su muškarci regrutirani za navodne civilne poslove u Rusiji, a zatim su završili na bojišnici u redovima ruske vojske.

„Najmanje 1.436 državljana iz 36 afričkih zemalja trenutno se bori u redovima ruske invazijske vojske u Ukrajini“, izjavio je ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha u studenome, upozorivši afričke vlade da njihovi državljani masovno ginu na bojištu. „Potpisati ugovor jednako je potpisivanju smrtnosne presude“, rekao je jasno. Većina Afrikanaca ne preživi „više od mjesec dana“ u ruskim redovima.

„Upozoravam vas, ne upadajte u ovu zamku"

Da Rusija u Africi ciljano regrutira mlade muškarce za rat u Ukrajini dugo je bilo svojevrsna javna tajna. Još u svibnju 2024. ukrajinska vojna obavještajna služba objavila je na svojoj internetskoj stranici da Rusija šalje Afrikance na front kao plaćenike za 2.200 dolara mjesečno.

No malo se znalo o metodama regrutiranja, sudbini tih muškaraca ili opsegu svega toga. Tek je objava ukrajinskog ministra u studenome – koju su prenijeli i afrički mediji – izazvala lančanu reakciju. Javile su se brojne obitelji koje su tragale za nestalim sinovima i muževima koji su otputovali u Rusiju. Od tada se na društvenim mrežama pojavljuje sve više videa i fotografija Afrikanaca u vojnim operacijama.

U siječnju je u Ugandi postao viralan video snimljen na ukrajinskoj fronti: desetak afričkih plaćenika sjedi u snijegu i pjeva ili pleše na pjesmu iz vremena ugandskog građanskog rata 1980‑ih.

U drugom videu, koji je objavila ukrajinska vojska, Uganđanin Richard Akantorana početkom siječnja objašnjava da je mislio kako će raditi u supermarketu. Po dolasku u Moskvu rečeno mu je: „Pridružit ćeš se ruskoj vojsci.“

„Kad smo odbili, prislonili su mi pušku na glavu i natjerali me da potpišem papire“, kaže Akantorana. Zatim je raspoređen blizu Donjecka. Tijekom prve akcije predao se ukrajinskim snagama. „Dragi moji sunarodnjaci u Africi“, poručuje na kraju, „upozoravam vas, ne upadajte u ovu zamku.“ Za 316 Afrikanaca upozorenje je došlo prekasno.

Imena poginulih Afrikanaca čija su tijela ukrajinske snage pronašle duž linija bojišnice nalaze se na popisu dugom 15 stranica, objavljenom u izvješću istraživačkog tima INPACT. Najviše ih je iz Kameruna – gotovo 100. Na popisu su i dva imena iz Ugande. Ime supruga Mukize, Kamwesigyea, na popisu se ne nalazi.

„Prestani srati u gaće"

Neki videi koji kruže internetom pokazuju da Afrikance žrtvuju kao topovsko meso. U posebno uznemirujućem videu vidi se afrički plaćenik u podzemnom bunkeru kojem je velika mina vezana oko trbuha. „Prestani srati u gaće“, čuje se glas na ruskom u pozadini. Cijev puške uperena je u Afrikanca: „Hajde, trči – danas ćeš ti otvoriti napad“, kaže glas. Očito ga šalju u kamikaza‑akciju kako bi iznenadio Ukrajince. Autentičnost videa nije moguće potpuno potvrditi.

Ali i u izvješću INPACT‑a stoji: većina Afrikanaca služi isključivo kao „topovsko meso“. „Rusija iskorištava njihov ambiciju i očaj kako bi ojačala redove svoje vojske u Ukrajini mladim afričkim muškarcima.“

Sumnjive registracijske firme bez licenci

Ugandska vlada pokrenula je istragu. U kolovozu je u međunarodnoj zračnoj luci Entebbe zaustavljeno devet muškaraca na putu za Moskvu. Potvrdili su da su angažirani kao navodni zaštitari. Dva dana kasnije u glavnom gradu Kampali uhićen je Rus koji je, kako je rekao, radio za regrutacijsku firmu Magnit.

Istražitelji su kasnije utvrdili da firma u Ugandi nije registrirana. U Ugandi djeluje mnogo međunarodnih agencija za regrutiranje. Većinom traže jeftinu radnu snagu za poslove u Dubaiju, Saudijskoj Arabiji ili Kataru. Mlade se žene regrutiraju kao kućne pomoćnice za bogate šeike, a muškarci uglavnom kao vozači ili zaštitari. Za te zemlje ugandska je vlada sklopila službene sporazume.

S Rusijom ugandska vlada nema nikakav dogovor, objašnjava Joshua Kyalimpa, glasnogovornik ugandskog Ministarstva rada, ravnopravnosti spolova i socijalne skrbi. Navodi da postoje slučajevi Uganđana „koji su uvučeni u ovaj sukob (ruski rat u Ukrajini, nap. red.), ali oni se obično regrutiraju putem interneta, TikToka i sličnih platformi“. Dodaje: „Naša je zadaća upozoriti Uganđane da se ne prijavljuju kao navodni radni migranti za područja sukoba u Rusiji ili Ukrajini.“

Djeca će pitati

Mukiza je, kaže, zatražila pomoć ruskog veleposlanstva u Kampali, pokazujući pismo u kojem moli „podršku“ kako bi se tijelo njezina muža dopremilo kući i „sahranilo u skladu s našom kulturom i obiteljskom tradicijom“. Odgovor još nije dobila. Od vlastite države također ne može očekivati pomoć. Ugandski ministar vanjskih poslova Okello Oryem izjavio je za lokalnu televiziju NTV: „Uganda nema kapacitete da vrati tijela onih koji umru u inozemstvu.“

„Očajna sam“, uzdiše Mukiza. Svojoj djeci još nije rekla za smrt njihova oca. Boji se njihovih pitanja, jer djeca znaju da se oni koji umru – moraju pokopati. „Pitat će me gdje je“, kaže tiho i ponovno jeca u rupčić.