Je li Hitler imao mikropenis - i je li to uopće važno?

Dokumentarac TV-postaje Channel 4 "Hitler's DNA: Blueprint of a Dictator" ne samo da otkriva medicinske činjenice o diktatoru osamdeset godina nakon njegove smrti. On također pokušava objasniti njegovo ponašanje na temelju DNK analize. Sa znanstvene perspektive, ovo je vrlo upitan pothvat.

Sekvenciranje DNK je, kako se navodi, otkrilo da je Hitler patio od rijetkog Kallmannovog sindroma, genetskog poremećaja koji dovodi do smanjene proizvodnje spolnih hormona. Posljedice uključuju izostanak ili ozbiljno odgođeni pubertet, nisku razinu testosterona, nerazvijen osjet mirisa, nespuštene testise i veću vjerojatnost mikropenisa ili drugih genitalnih abnormalnosti.

Britanski vojnici već su 1939. godine u svojoj satiričnoj pjesmi "Hitler ima samo jedno jaje" ("Hitler Has Only Got One Ball") opjevali Hitlerove fizičke deficite.

Zaključci izvedeni iz DNK analize u potpunosti su u skladu s informacijama iz Hitlerove medicinske dokumentacije iz zatvora Landsberg, gdje je bio zatvoren 1923. nakon neuspjelog pokušaja puča. U to vrijeme, zatvorski liječnik dijagnosticirao je Hitleru "kriptorhizam desne strane", što je značilo da mu se desni testis nije spustio.

Nadalje, Hitlerov osobni liječnik, Theodor Morell, redovito je davao injekcije testosterona diktatoru od 1944. nadalje - što također podupire teoriju o Kallmannovom sindromu.

Psihološki rizici u Hitlerovom DNK?

Prema spomenutom dokumentarcu, Hitlerov DNK također otkriva iznadprosječnu vjerojatnost ADHD-a, visoku vjerojatnost autističnog ponašanja i shizofrenije te sklonost antisocijalnom ponašanju.

Zapravo, postoje provjerljivi izvori i zapažanja svjedoka vremena koji sugeriraju da je Hitler patio od mentalnog poremećaja ili "mentalne nestabilnosti". U svojoj knjizi "Prvorazredno ludilo" ("A First-Rate Madness"), iransko-američki psihijatar Nassir Ghaemi, profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Tufts i predavač psihijatrije na Medicinskom fakultetu Harvard u Bostonu, ispitao je "mentalnu nestabilnost" kod povijesnih vođa, od Abrahama Lincolna do Hitlerovog tadašnjeg glavnog demokratskog protivnika, Winstona Churchilla. Hitler je bio Ghaemijev jedini negativan primjer.

Ghaemi smatra nalaze DNK "znanstveno utemeljenima" i uvjeren je da je Hitler patio od bipolarnog poremećaja. "Manične osobine povećavaju kreativnost i otpornost, dok depresivni simptomi pojačavaju empatiju i realizam - sve su to jakosti za vođe. Ove liderske kvalitete mogu se iskoristiti za bilo koju političku orijentaciju, bilo autokratsku i tiransku, kao u Hitlerovom slučaju, ili demokratsku, kao kod Churchilla", rekao je za DW psihijatar, koji nije sudjelovao u dokumentarcu.

Prema Ghaemiju, Hitlerova "psihološka nestabilnost" pogoršala se od 1937. nadalje zbog svakodnevne intravenske primjene amfetamina za liječenje depresije. Ovu procjenu podupiru i povijesni izvori.

Ghaemi vjeruje da bi Hitlerova moguća patnja od Kallmannovog sindroma mogla "objasniti zašto, za razliku od većine ljudi s maničnim osobinama, očito nije imao visok libido, dok je pokazivao mnoge druge manične karakteristike, poput pričljivosti, visoke fizičke energije, niske potrebe za snom i napuhanog samopoštovanja." Ali to su indikacije, a ne dokazi.

Nezgodni zaključci o ponašanju

Naravno, takve procjene i novi medicinski nalazi mogu nam pomoći da bolje razumijemo Hitlerovu psihologiju. Ali pripisivanje individualnih ponašanja isključivo na temelju genetskih analiza i "Poligenskih testova rizika" (PRS), koji procjenjuju genetski rizik za određenu bolest, nije dopušteno.

Manifestacija mentalnih poremećaja uvijek je rezultat složene interakcije genetike, okoline, životne povijesti i individualnih iskustava. Genetski testovi ne mogu dijagnosticirati mentalne bolesti, to zahtijeva temeljitu procjenu na temelju simptoma, razgovora s oboljelom osobom i njezine okoline.

"Skok od biologije do ponašanja je ogroman", priznaje britanski psiholog Simon Baron-Cohen, koji je sudjelovao u dokumentarcu. Ovime genetičari i psiholozi uključeni u dokumentarni film priznaju da izvođenje zaključaka isključivo na temelju većeg rizika utvrđenog putem DNK analiza nije dopušteno - samo da bi se potom nagađalo o mogućim dijagnozama ili obrascima ponašanja.

Ovakvo ponašanje sada se obija o glavu kanadsko-britanskoj genetičarki i arheologinji Turi King. Ona je profesorica genetike na Sveučilištu u Leicesteru, a produkcijska kuća ju je angažirala za dokumentarac. Postala je poznata po svojoj DNK analizi posmrtnih ostataka Richarda III. pronađenih na parkiralištu u Leicesteru.

Dok je Turi King izvorno namjeravala poslati svoje istraživačke nalaze o Hitlerovom DNK jednom medicinskom časopisu na stručnu recenziju, produkcijska kuća nije htjela čekati taj dugotrajan akademski proces, a King je na kraju pristala. Sada je njezin akademski ugled u pitanju.

Genetskom analizom opovrgnuta je barem jedna uporna glasina: Hitlerovo navodno židovsko podrijetlo.

Još 2022. godine ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov tvrdio je da je Hitler imao židovskog djeda. Međutim, prema analizi DNK, sada postoje jasni genetski dokazi o Hitlerovim austrijsko-njemačkim korijenima.

Suvenir s „kauča smrti"

Prema dokumentaciji, ispitani DNK materijal potječe s krvavog kauča na kojem se Hitler upucao 30. travnja 1945.

Kasnije je pukovnik Roswell P. Rosengren, glasnogovornik američke vojske, uzeo komad uzorkovanog jastuka za kauč iz "Führerbunkera" kao jezivi suvenir iz Berlina. Sada se čuva u vojnopovijesnom muzeju u Gettysburgu u Pennsylvaniji. Priča je prilično uvjerljiva: postoji nekoliko fotografija Hitlera i tog kauča, te ruskih i američkih vojnika koji s njega režu komadiće tkanine.

Međutim, problematičnije je izvođenje zaključaka: prema dokumentaciji, autentičnost DNK materijala potvrđena je usporedbom s poznatim uzorcima Hitlerovih rođaka. Ali tko su ti Hitlerovi rođaci ostaje nejasno. Također ostaje nepoznato jesu li ovi živi potomci njegove obitelji pristali na usporedbu.

Istraživači uključeni u dokumentarni film bili su svjesni i da je povezivanje autizma ili poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) s Hitlerom kao oličenjem zla vrlo problematično. "Postoji visok rizik od stigmatizacije", upozorava psiholog Simon Baron-Cohen u dokumentarcu. Takva veza nosi značajan rizik da se osobe s mentalnim bolestima mogu na neki način povezati s masovnim ubojicom.

Nadalje, postoji opasnost da bi patologizacija Hitlera kao "luđaka" mogla objasniti njegovo nehumano ponašanje kao genetsku predispoziciju i tako ga trivijalizirati. Prema Ghaemiju, to je "stalna briga nekih njemačkih znanstvenika i aktivista". Izjave o Hitlerovom mentalnom stanju "nemaju utjecaja na njegovu moralnu odgovornost za njegove zločine", rekao je Ghaemi za DW. Moralno i pravno, Hitler je odgovoran za svoje postupke.

Dokumentarac postaje Channel 4 "Hitler's DNA: Blueprint of a Dictator" dostupan je od 25. studenog 2025.