″A koga vi to spašavate iz mora?″ | Priča dana | DW | 01.08.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

"A koga vi to spašavate iz mora?"

Njemačko Društvo za spas brodolomaca ima ozbiljan problem: makar ono djeluje na Sjevernom moru, pojavile su se i montirane fotografije kako spašavaju i izbjeglice u Mediteranu. A to njihovi sponzori – ne žele.

Spasilački brodovi sa oznakom crvenog njemačkog križa u crnoj kružnici već više od 150 godina su posljednja nada brodolomcima opasnog i hirovitog mora pred obalom Njemačke. Mnogo je priča o pomorcima koje je trebalo spašavati iz sivog, uzburkanog Sjevernog mora po olujnom vjetru. Pogotovo njegovi plićaci i pješčani sprudovi su izuzetno opasni: ne želi reći svoje ime, ali jedan poznati nautičar je oplovio čitav svijet, prošao je i Rt dobre nade i još zlokobniji Mageljanov prolaz, preplovio je i Atlantik i Pacifik i onda je htio slavodobitno doći u Hamburg. A pred Hamburgom se polomio na jednom od brojnih pješčanih nanosa koje morske struje nose čas tamo, čas onamo... Spasiocima je jedva mogao pogledati u oči od srama.

Njemačko društvo za spas brodolomaca (Deutsche Gesellschaft zur Rettung Schiffbrüchiger, DGzRS) uživa veliki ugled u Njemačkoj, ali glasnogovornik društva Christian Stipeldey ima u posljednje vrijeme pune ruke posla da taj ugled ne bude narušen. Makar bi kod spasa brodolomaca to trebalo biti svejedno, očito to nije tako: odjednom su se pojavile fotografije i popratni tekstovi koji sugeriraju da njihovi brodovi spašavaju i izbjeglice u Mediteranu iz  olupina kojima pokušavaju doći u Europu.

Langeoog Fahrgastschiff Flinthörn Sandbank (DGzRS Die Seenotretter)

I iskusni kapetani koji poznaju Sjeverno more znaju doći u tešku nevolju zbog nebrojenih plićaka i sprudova. A kako je i promet sve veći, posla uvijek ima.

Sinonim za bilo koji spas na moru

To jednostavno nije istina: ova dragovoljna organizacija koja živi od doprinosa građana djeluje isključivo u Sjevernom i Baltičkom moru pred obalom Njemačke. Ali i nedavno je političarka desničarskog AfD-a Frauke Petry uzela fotografiju njihovog broda na svojoj stranici Facebooka i ispod te fotografije pakosno napisala: "Taksi-čamac za Europu".

"Nikoga ne možemo optuživati za nešto i ne znamo, kako je došlo do toga. Ali morali smo povući sve konce da ova fotografija ne bude samo ispravljena, nego da bude obrisana u socijalnoj mreži" kaže nam Stipeldey.

Donekle je problem Društva za spas brodolomaca što je toliko poznato i popularno da ih se automatski povezuje s akcijom spašavanja nevoljnika u moru – bez obzira gdje se ona događa i tko ih spašava. Tako su i ozbiljni mediji objavljivali fotografije njihovih brodova i kad je njemački ministar unutarnjih poslova de Maiziere uopće govorio o spašavanju izbjeglica u Mediteranu, tako da su i u potpisima pod fotografiju novinskih agencija izrečene netočne tvrdnje. "Tu moramo intervenirati, jer ako se pojača taj dojam u javnosti, onda više nećemo moći kontrolirati taj razvoj situacije. Mi u svakom slučaju želimo istaknuti razliku", kaže glasnogovornik spasilačkog društva.

Spasilačka udruga mora mnogo toga objašnjavati, osobito onima koji se baš ne razumiju u spašavanje na moru: njihove brodice jesu sposobne izdržati opasno more, ali su puno premalene da bi prihvatile sve putnike nekog (pretrpanog) izbjegličkog broda koji tone. One nisu niti građene da mogu ići tako daleko na otvoreno more gdje su brodovi koji nadziru granicu Europe.

Libyen Mittelmeer - Flüchtlinge von Schlauchboot gerettet (Reuters/D. Zammit Lupi)

Bez obzira na humanost, njemački spasioci imaju problema sa donacijama već kad se njihova udruga uopće povezuje sa izbjeglicama u Mediteranu. Njihovi brodovi nikad nisu, niti su u stanju krenuti na takvu zadaću.

Nema novčanih doprinosa – za izbjeglice

Njihova zadaća je u prvom redu spašavanje ribarskih brodica, nautičkih turista i u najgorem slučaju malih trajekata koje plove između otoka pred obalom Njemačke. Već i udesi na vjetroelektranama postavljenih na pučinu pred Njemačkom su na granici njihovih mogućnosti, ali energetski koncerni u pravilu imaju i vlastite službe spašavanja u takvom slučaju.

Određenu zbrku je izazvala činjenica da je to udruženje doista kratko vremena bilo aktivno u Mediteranu, ali u posve drugoj zadaći. U Egejskom moru je bilo sve više izbjeglica koji su iz Turske pokušali stići u Grčku, tako da su kolege iz grčke spasilačke službe bili već na kraju snaga. "Grčke kolege su i nas i druge spasilačke službe sa sjevera Europe 2016. molili da im pomognemo obučiti njihovu posadu i da im pomognemo s opremom kako bi izašli na kraj sa tom situacijom", kaže nam Stipeldey. Iako to nije njihova zadaća, pristali su pomoći. Središnja zadaća je bila obuka grčkih spasilaca i misija je trajala samo par mjeseci. DGzRS je to dao objaviti kako bi tom akcijom možda privukli nove donacije, ali kako se pokazalo – nakon toga su i neki prestali davati novac toj organizaciji.

Jer neki očito ne žele gledati kako europski brodovi spašavaju izbjeglice u Mediteranu, makar je jasno da bi inače najvjerojatnije poginuli. Spasilačka udruga jedva da ima načina ulaziti u polemike s donatorima, jer je potpuno ovisna o tim novčanim prilozima. Ona doduše nosi simbol u bojama nekadašnje carske Njemačke, ali to je potpuno dragovoljna organizacija. Ona broji oko tisuću članova, ali njih više od osamstotima sve to radi bez ikakve plaće i naknade.

Bildergalerie Zehn Gründe für Bremen (picture-alliance/dpa/Ingo Wagner)

Već stoljeće i pol ova udruga spašava brodolomce u moru pred Njemačkom. A potpuno je ovisna o novčanim doprinosima i elanu dragovoljaca koji rade u toj udruzi.

Potpuna ovisnost o donacijama i dragovoljnom radu

Organizirani su slično dragovoljnim vatrogasnim službama: svi moraju proći obuku i kad su dežurni, moraju reagirati u roku od nekoliko minuta. Navući svoje zaštitno odijelo i izaći na more po svakoj oluji i nevremenu. Naravno da istovremeno moraju brinuti da njihovi djelatnici budu motivirani i da dolaze novi dragovoljci koji će biti spremni žrtvovati svoje slobodno vrijeme da bi preuzeli odgovornost i možda čak doveli u opasnost i svoj život.

"Na nekim našim postajama je teško doći do pomlatka, pogotovo ako one leže u rijetko naseljenim područjima. Ali nam se još nije dogodilo da je neka postaja javila 'ne možemo isploviti, nemamo dovoljno ljudi'", kaže nam Stipeldey. Prošle, 2016. godine je spašeno gotovo 700 ljudi, bilo je više od 2000 spasilačkih akcija. Od osnutka Udruge 1865. u Kielu – sada im je sjedište u Bremenu, je spašeno više od 80 tisuća ljudi iz nevolje na moru. Danas je često dovoljno da unesrećenom brodu pomognu da ostane na površini. Brodovi i brodice postaju sve sigurniji, ali i promet je sve gušći tako da već godinama imaju otprilike stalan broj akcija kroz godinu, objašnjava Stipeldey.

Ali od presudne važnosti za opstanak Njemačkog društva za spas brodolomaca jest i da građani znaju što oni čine. Očito je važno i gdje i kome oni pomažu.

 

 

Preporuka uredništva