9. studenoga - dan za veselje i ponos

To je dan dojmljivih slika i dirljivih očitovanja, a naravno i dan patetike i fraza. Ali, deveti studenoga 1989. je prije svega sretan dan, koji nadmašuje sve u novijoj njemačkoj i europskoj povijesti. On nije samo doveo do pada jednog propalog sustava bezakonja i ponovo ujedinio zemlju koja je bila podijeljena 40 godina. 9. studenoga 1989. je i dan kad je svatko mogao doživjeti vrijednosti jedinstva, prava i slobode, dan kad se otvoreno društvo u trijumfalnom trenutku moglo samo slaviti.

Pritom i 20 godina kasnije na jedno se mora podsjetiti: taj dan nije omogućio Zapad niti političari. Građani DDR-a su bili ti koji su na jadnim ulicama svoje zazidane zemlje tražili ono na što imaju pravo. Da su višetjedne mirne demonstracije dovele do rušenja zida od betona i bodljikave žice, potvrda je demokratske ustavne povijesti i onih vrijednosti na koje se ona oslanja. Na to danas mora misliti svatko tko kritizira stanje njemačkog jedinstva, tko govori o navodnom gospodarskom slomu Istoka ili pravo na slobodne i demokratske izbore iskorištava kako bi svoj glas dao strankama koje očijukaju s povratkom socijalističkih eksperimenata.

Promijenjen svjetski poredak

Naravno, ni izdaleka nije sve išlo idealno u ovih dvadeset godina procesa ujedinjenja. Ishitrena obećanja nisu mogla biti ispunjena. Šok-terapija kojom je socijalno tržišno gospodarstvo doneseno na ruševine bivšeg DDR-a za mnoge ljude nije bila ništa drugo nego bolan doživljaj. Pa ipak, tomu nije bilo alternative. Jer, revolucijom u DDR-u nije se samo temeljito promijenila jedna zemlja, nego kompletan svjetski poredak.

9. studenoga 1989. završila je jedna povijesna epoha koja je trajala 44 godine, koja je uza svu opasnost sukoba Istoka i Zapada bila i razdoblje udobnosti. Da je svijet danas kompliciraniji, nepregledniji i potrebniji objašnjenja nego ikad ranije, ima veze i s padom Berlinskog zida. Ali, žaliti za starim vremenima nije samo povijesna glupost, to je i uvreda svim onima koji su svojom aktivnošću omogućili 9. studenoga 1989, godine.

Svaki sustav ugnjetavanja se može srušiti

Dvadeset godina kasnije sigurno je prerano za svenjemačko gledanje na taj događaj. Možda i zato bezbrojnim prigodnim proslavama, komentarima i dokumentacijama često nedostaju dva bitna elementa: veselje i ponos na taj dramatični, nepovratni trenutak kad su ljudi s Istoka i Zapada sa suzama radosnicama jedni drugima padali u zagrljaj, puno ranije nego što su politika i gospodarstvo preuzeli proces ujedinjenja. Taj 9. studenoga koji je tako iznenada zadesio jednu zemlju, da se srušiti može svaki sustav ugnjetavanja, ma kako on bio lukavo smišljen – i na Kubi, i u Iranu i u Sjevernoj Koreji. Zato ovaj dan nije samo za Njemačku sretan dan. Bio bi zato važan politički i povijesni signal da ga se konačno proglasi nacionalnim praznikom Nijemaca.

Autor: Marc Koch /aj

Odg. urednik: Željka Telišman