40 godina pandemije AIDS-a | Panorama | DW | 01.12.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Svjetski dan borbe protiv AIDS-a

40 godina pandemije AIDS-a

Oko 38 milijuna ljudi diljem svijeta živi s HIV-om, koji može uzrokovati AIDS. Od početka pandemije 1981. godine 36,3 milijuna umrlo je od posljedica AIDS-a. Gdje smo danas?

U lipnju 1981. američki liječnici su prvi put pisali o bolesti koja pogađa mlade, homoseksualne muškarce. Ranije su bili zdravi i nisu imali ozbiljnijih prethodnih bolesti. Već uskoro nakon toga HIV/AIDS postaje najsmrtonosnija pandemija u novijoj povijesti.

Rijetka upala pluća

Na početku pandemije većina slučajeva bolesti slabljenja imunosnog sustava AIDS je smatrana rijetkim oblikom upale pluća. No, kod novonastale bolesti, osim povišene temperature, oboljelima se javljaju i natečene limfne žlijezde, opća imunodeficijencija i Kaposijev sarkom. Većina pacijenata umire. Godine 1982. bolest je dobila naziv: AIDS – sindrom stečene imunodeficijencije.

HI-virus je izoliran

Godine 1983. francuski virolog Luc Montagnier i francuska virologinja Françoise Barré-Sinoussi izolirali su HIV na Pasteur institutu u Parizu. Za to su 2008. dobili Nobelovu nagradu za medicinu, što je dovelo do žučne rasprave s Amerikancem Robertom Gallom. On je, naime, proveo paralelno istraživanje i prvotno je za sebe tvrdio da je otkrio virus, ali je tu tvrdnju povukao 1991.

Pri tome nije riječ samo o istraživačkoj strasti. U središtu pažnje je također patentirana upotreba serološkog testa na antitijela kojim se može otkriti infekcija HIV-om. Ovaj prvi test na antitijela predstavljen je 1984. godine.

HI Virus

Luc Montagnier i Françoise Barré-Sinoussi izolirali su 1983. HIV na Pasteur institutu u Parizu

HIV pogađa sve više ljudi

Godine 1982. obznanjeni su prvi slučajevi HIV infekcije u Njemačkoj; za to vrijeme se virus sve brže i dalje širi svijetom. Mnogi poznati ljudi umiru od AIDS-a diljem svijeta, uključujući glazbenike, fotografe i glumce. Godine 1985. holivudska gay zvijezda Rock Hudson postala je prva slavna osoba za koju je obznanjeno da boluje od AIDS-a. To je kod mnogih promijenilo percepciju ove bolesti.

Hudson je dugo bio oličenje zavodnika, glumio je u mnogim komedijama i bio objekt obožavanja ženskog dijela publike. A onda dobiva AIDS i daje lice ovoj bolesti. Umire 1985. godine.

Krajem osamdesetih sve više javnih osoba otvoreno govori o tome da boluje od ove bolesti. No većina nepoznatih HIV pozitivnih osoba doživljava stigmatizaciju i diskriminaciju.

AIDS postaje pandemija

Sve je više HIV infekcija. Većina prijenosa virusa događa se tijekom spolnog odnosa. Međutim, neki su se zarazili i transfuzijom krvi. Zbog toga se od 1985. svi krvni proizvodi u Njemačkoj moraju testirati na HIV.

I dok HIV/AIDS u početku pogađa samo pojedine skupine ljudi, poput homoseksualnih muškaraca, virus se uskoro širi svijetom i više nije samo bolest homoseksualaca. Smrtonosna bolest odavno je stigla do heteroseksualaca.

Transfuzija krvi

Na početku su se mnogi zarazili preko transfuzije krvi

AIDS postaje noćna mora na kraju 20. stoljeća i određuje svakodnevnicu i seksualni život. Čini se kao kraj slobodne ljubavi koja se propagirala šezdesetih i sedamdesetih godina. Širi se strah od zaraze. Prodaja kondoma cvjeta. Oni su bili i još uvijek se smatraju pouzdanom zaštitom od destruktivnog virusa.

HIV i AIDS nisu isto

Virus imunodeficijencije (HIV) ulazi u krvotok i napada imunitet tijela toliko snažno da je ono nemoćno protiv bolesti i infekcija. Tijelo se više ne može boriti protiv virusa ili bakterija. Ako se HIV ne liječi, može se razviti AIDS i mogu nastupiti ozbiljne bolesti.

Za vrijeme kasnijeg toka bolesti je riječ o posebnoj vrsti upale pluća, gljivičnih infekcija jednjaka i dušnika ili raka, kao što je Kaposijev sarkom. Pravodobnom terapijom AIDS se može izbjeći, a simptomi čak i nestati.

AIDS je globalni problem

Pandemija AIDS-a širi se velikom brzinom i zahvaća više od 100 zemalja. Ujedinjeni narodi su 1988. godine 1. prosinca proglasili Svjetskim danom borbe protiv AIDS-a. Od tada se on svake godine obilježava pod određenim motom. Moto Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a 2021. je "Okončati nejednakosti. Okončati AIDS. Okončati pandemiju".

Kaposijev sarkom je čest kod oboljelih od AIDS-a

Kaposijev sarkom je čest kod oboljelih od AIDS-a

AIDS je sveprisutan, osobito u afričkim zemljama, gdje gotovo da i nema lijekova. AIDS je vodeći uzrok smrti južno od Sahare. Dvije trećine svih ljudi zaraženih HIV-om u svijetu živi u Africi. To je 25,5 milijuna ljudi. Gotovo 2 milijuna njih je mlađe od 15 godina.

Zemlje koje su najteže pogođene su Bocvana, Lesoto, Malavi, Namibija, Nigerija, Kenija i Zimbabve. Ali Južna Afrika ima najveću stopu HIV-a s više od sedam milijuna oboljelih od AIDS-a. Oko 320.000 njih su djeca. Da bi se i tamo obuzdala epidemija, nužna je globalna akcija.

HIV-negativne osobe moraju biti bolje informirane o virusu i bolesti, a HIV-pozitivne osobe moraju primati odgovarajuće terapije. Glavna prepreka tome su stigma i diskriminacija s kojima se i dalje susreću HIV pozitivni i oboljeli od AIDS-a. Jedna od posljedica toga je i dalje da se mnogi ne žele testirati.

Antiretrovirusni lijekovi su važan napredak

Godine 1996. u istraživanju AIDS-a napravljen je veliki iskorak. Predstavljanje kombinirane terapije dovodi do prave euforije na Svjetskom kongresu o AIDS-u. Prvi put se koriste takozvani antiretrovirusni lijekovi. Oni usporavaju virus. Nekoliko lijekova se kombinira jedni s drugima. Oni sprječavaju širenje virusa u tijelu i izbijanje AIDS-a i svih njegovih posljedica.

Simbol borbe protiv širenja HIV-a

Simbol borbe protiv širenja HIV-a

Do danas se ova kombinirana terapija smatra standardnim liječenjem HIV-a. Oboljeli moraju uzimati lijekove cijeli život jer lijekovi ne mogu ukloniti virus iz tijela. AIDS se može terapirati, ali ne i izliječiti.

Uz dobru terapiju, virusno opterećenje u tijelu može se svesti na minimum i tada je u najboljem slučaju toliko nisko da se više ne može otkriti. HIV-pozitivne osobe više ne mogu zaraziti druge ljude i HIV/AIDS više nije smrtna kazna.

PrEP su nova nada

Lijek Truvada je 2016. godine dobio odobrenje Europske komisije kao PrEP - preventivna profilaksa, preventivni lijek protiv HIV-a. Uzimajući ga, HIV negativne osobe mogu se zaštititi od infekcije HIV-om. PrEP su namijenjeni posebno ranjivim skupinama ljudi s povećanim rizikom od infekcije. Tu spadaju primjerice muškarci koji imaju spolni odnos s muškarcima.

PrEP se sastoji od dva lijeka za HIV. Uzima se prije spolnog odnosa. Ako se uzima kontinuirano i svakodnevno, sprječava infekciju HIV-om za više od 95 posto. Međutim, ovi lijekovi ne štite od drugih spolno prenosivih infekcija. Kondom je i dalje metoda za to.

Još uvijek je raširena diskriminacija oboljelih, odnosno zaraženih

Još uvijek je raširena diskriminacija oboljelih, odnosno zaraženih

UNAIDS ima visoke ciljeve

UNAIDS; Zajednički program Ujedinjenih naroda ima ambiciozan cilj: 90-90-90 predstavljaju postotke koji su trebali biti postignuti do 2020. godine: 90 posto svih oboljelih treba biti informirano o svojoj infekciji. 90 posto ljudi s dijagnozom HIV-a trebalo bi dobiti antiretrovirusnu terapiju – međutim samo 84 posto je postignuto do 2020. godine.

Od posljednjih 90 posto, koji bi se trebali tako dobro tretirati lijekom da se kod njih virus više ne može utvrditi, postignut je postotak od samo 66. Ovaj cilj nije postignut 2020. i odgođen je za 2030. godinu.

Organizacije diljem svijeta bore se protiv AIDS-a

Šokantno, istraživanja još uvijek pokazuju da mnogi ljudi, uključujući i mnoge mlade ljude, ne znaju razliku između HIV-a i AIDS-a. Obrazovanje je zato i dalje važno. Nacionalne i međunarodne organizacije to su, između ostalog, proglasile svojom zadaćom.

Tu spadaju, na primjer, International Aids Society (osnovano 1988.), najveće svjetsko udruženje stručnjaka za HIV sa članovima u više od 170 zemalja, kao i Njemačka pomoć za AIDS, koja postoji od 1983. godine. Ovu organizaciju su osnovali jedna medicinska sestra i nekoliko homoseksualaca.

90 posto ljudi s HIV-om trebalo bi dobiti antiretrovirusnu terapiju – no samo 84 posto je postignuto do 2020.

90 posto ljudi s HIV-om trebalo bi dobiti antiretrovirusnu terapiju – no samo 84 posto je postignuto do 2020.

Neki mitovi su tvrdokorni

Neki još uvijek vjeruju da se virus HIV-a može prenijeti u svakodnevnom životu ili zrakom. Zato se mnogi još uvijek drže na distanci kada sretnu nekoga tko je HIV pozitivan, možda se ne usuđuje piti iz iste šalice i slično. Riječ je o načinu ponašanja koje bi u međuvremenu trebalo pripadati prošlosti.

Upravo ti mitovi, između ostalih, uvijek iznova potiču stigmatizaciju, diskriminaciju i isključenost umjesto da se otvoreno govori o HIV-u i AIDS-u.

AIDS je sada postao bolest koja se može kontrolirati, očekivani životni vijek HIV pozitivnih i HIV negativnih ljudi se puno ne razlikuje.

Čekanje na cjepivo

Razvijanje cjepiva protiv HIV-a je komplicirano. Virus ima trodimenzionalnu površinsku strukturu od koje je polovica glikolizirana. Napad na njih je težak za imunosni sustav, a također i za potencijalnu vakcinu.

Imunosni sustav je upućen na prepoznavanje neprijatelja. Ako se on stalno mijenja, to mu neće poći za rukom. To je slučaj s HIV-om. On stalno zavarava imunitet i čini se da je stalno korak ispred istraživanja.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Preporuka uredništva