2004 - godina rode

Ova godina je godina rode - ptice koja je zanimljiva i ne samo po vjerovanju kako upravo te velike, bijelo-crne ptice donose malu djecu na svijet. Njemačko društvo za zaštitu okoliša ove je godine pokrenulo akciju prebrojavanja roda koja se proteže skoro svugdje gdje i žive ove ptice - u 38 zemalja Europe, Azije i Afrike i rezultati bi trebali biti predstavljeni krajem slijedeće godine. Ali već sada članove udruženja raduje činjenica: roda ipak ima sve više iako i sada pažljivo broje i prate prve zamahe krilima mladunčadi koje su ove godine ugledale svjetlo dana.

Roda nema mnogo prirodnih neprijatelja pa čak se i čovjek u svojoj prošlosti tek rijetko polakomio za pečenjem ptice za koju se i u ovoj zemlji kaže, ako savije svoje gnijezdo na nečjoj kući da se u tom domaćinstvu ubrzo može očekivati dječja vriska. No ipak je čovjek - pa makar i indirektno - najveći neprijatelj roda: upravo on presušuje močvare i bare pa tako nestaju i za rode tako slasne žabe i sitne močvarne životinje. Opet je čovjek taj koji postavlja dalekovode, vjetrenjače pa čak su i otvoreni vodotornjevi smrtna klopka za rode: kako da ptica uopće shvati da ta voda na toj visini nije tek plitka bara sa ponekom slasticom nego spremnik sa desetak metara dubokom vodom. Opasnosti prijete i kad se rode upute i na svoju selidbu u toplije krajeve na kojoj svaki dan prelete i po 300 kilometara: doduše stručnjaci mnogo bolje poznaju takozvanu istočnu rutu, koja iz Njemačke vodi preko Izraela, Palestine i Jordana - ali upravo na njoj se često dešava da se rode sudare sa čovjekom na način kakav se on kreće zrakom; sa avionima. Druga ruta vodi na zapad, u Španjolsku i onda u Zapadnu Afriku gdje se rode raduju kako tamošnjim plantažama riže baš kao i deponijama smeća jer rode nisu osobito probirljive ali na koje je - opet čovjek - bacio svašta i što rodi može prilično teško pasti na želudac. A tek onda počinje najteži dio puta - preko Sahare - i tu je teško reći tko je kriv ali svakako, taj dio postaje sve teži. Jer i pustinja se širi i sve je manje prilike "staviti nešto u kljun" na područjima gdje i tamošnji ljudi imaju sve manje za jesti. Druga su opasnost kemikalije, osobito u Africi - gdje gotovo ne postoji kontrola što se baca po poljima jer su i pošasti podjednako nemilosrdne kao i klima: nije samo riječ o korovu nego i o skakavcima, poslastici za rode ali roda će teško znati da li je skakavac već pun u Europi zabranjenog DDT-a.

Ipak, trenutno se može reći da broj roda raste: dakako, daleko je još od 9000 parova roda koliko ih je u ovoj zemlji izbrojano tridesetih godina prošlog stoljeća i osobito u osamdesetima je stanje sa rodama bilo alarmantno. Njemačko udruženje smatra kako ih trenutno ima oko 4000 ali upozorava da bi rode skupo moglo koštati - proširenje Europske Unije. Osobito su zabrinuti, što će se dogoditi sa pustim močvarnim područjima države koja je utočište skoro svake četvrte rode u Europi: Poljske. Jer tamo postoji duga tradicija brojanja roda - prve statistike datiraju iz 1876. godine i u Poljskoj još uvijek ima sela gdje ima više roda nego stanovnika: ukupno je u toj zemlji oko 40.000 parova roda i ove godine svilo svoje gnijezdo. No što će biti kad i Poljska počne intenzivno koristiti i presušivati svoja područja sa subvencijama Europe?

Zato i u ovoj godini roda možemo reći - tih velikih i bojažljivih ptica ima doduše sve više, ali opasnost još nije prošla.