1600 pištolja za finale Svjetskog nogometnog prvenstva
20. lipnja 20101930 Urugvaj: Na tekmu bez oružja!
Dugo je trebalo da se uopće održi prvo svjetsko nogometno prvenstvo i tek 1930. je Urugvaj prihvatio održavanje natjecanja. Razlog takvog nećkanja uloge domaćina je posve jednostavan: onda je još vrijedilo pravilo da domaćin preuzme baš sve troškove gostovanja drugih momčadi. Na kraju je ostala samo kandidatura te južnoameričke zemlje koja je te godine slavila 100. obljetnicu postojanja.
Ipak, momčadima mnogih europskih zemalja je Urugvaj bio predaleko pa nisu uopće niti krenuli na natjecanja. Tek mali broj europskih momčadi - uključujući i onu iz tadašnje Jugoslavije, krenule su prema Urugvaju jednim brodom! I dok su Belgijanci vježbali, Francuzi manje trenirali a više kartali, Jugoslaveni su među ostalim momčadima ostali zapamćeni da su ispraznili brodsku smočnicu. Gotovo svi nogometaši bivše kraljevine su se vidno udebljali u tih nekoliko tjedana koliko je trajalo putovanje do Južne Amerike. Utoliko je pravo čudo da su upravo Jugoslaveni, kao jedina europska momčad, dogurali do polufinala. Tamo su izgubili od domaćina sa 6:1.
A i susreti prvog prvenstva izgledali su drugačije nego danas. Na finalnoj utakmici gdje su se za prvu titulu najboljeg na svijetu borili Urugvaj i Argentina, sudac je bio Belgijanac John Langenus. On je pak naredio, prije početka utakmice, da se svih 60 tisuća posjetitelja finala pregleda prije nego što ih se pusti na stadion. To je vjerojatno pomoglo da se spriječi potpuno krvoproliće: na ulazu je zaplijenjeno čak 1600 revolvera i drugog vatrenog oružja.
Na slijedećoj stranici: 1934. Italija: Duce ne priznaje poraz!
1934. Italija: Duce ne priznaje poraz!
Svjetsko prvenstvo u Italiji je postalo stvar državnog prestiža: fašistička Italija morala je dokazati kako je bolja od ikoga na svijetu.
Čak i tisak u nacističkoj Njemačkoj je kritizirao fašistički nogomet i konstatirao: "Surovost pobjeđuje".Talijani doista nisu birali sredstva da bi postigli cilj. U četvrtfinalu su talijanski nogometaši nokautirali španjolskog vratara Zamoru. Utakmica je ponovljena i Italija je pobijedila, ali je samo sedam španjolskih nogometaša travnjak napustilo bez većih ozljeda. Jer i suci su shvatili kako im je bolje surađivati sa "crnim košuljama" Mussolinija: na polufinalnoj utakmici Italije protiv Austrije je sudac preuzeo loptu od austrijskog nogometaša koji je usamljen jurio prema talijanskom golu.
Kada smo kod košulja, tada je jedva vrijedilo pravilo da se momčadi unaprijed slože, tko će nositi kakav dres. Tako su nogometaši Njemačke u Napulju u borbi sa Austrijom za treće mjesto, na travnjak izašli u istim dresovima kao i protivnici: u bijelim majicama i crnim hlačama. Gledaoci su tu monotoniju na igralištu popratili bučnim prosvjedima tako da je utakmica prekinuta. Sudac je natjerao baš Nijemce da promjene boju svoje odore - i to im je možda donijelo sreću: pobijedili su 1:3.
Na slijedećoj stranici: 1938. Francuska: Pljuska za Hitlera
1938. Francuska: Pljuska za Hitlera
Baš kao Mussolini na prvenstvu u Italiji i nakon Olimpijskih igara u Berlinu, sada je nacistička Njemačka bila odlučna pokazati svoju snagu i u nogometu. Rezultat je bio - potpuni fijasko!
U sumrak Drugog svjetskog rata je politika utjecala i na Svjetsko prvenstvo. Ždrijebom za kvalifikacijske utakmice je Njemačka dobila Švicarsku, a Austrija Švedsku. Ali tri mjeseca uoči početka natjecanja, u ožujku 1938. je Austrija bila pripojena "Trećem Reichu" tako da je FIFA hitno morala odlučiti, što da učini. Na sjednici 1. svibnja je odlučeno: Švedska je proglašena pobjednikom jer Austrija više ne postoji, ali je i bez obrazloženja, utakmica Njemačke protiv Švicarske iz Strassbourga na samoj granici sa Njemačkom, preseljena u - Pariz!
Švedska je imala sreću tom odlukom: u četvrtfinalu se susrela sa Kubom koju je savladala sa 8:0 i tek u polufinalu je "slomila zube" na Mađarima od koje je izgubila 5:1. Ali sudbina Nijemaca je bila mnogo gora.
Treba znati da je nacistička Njemačka, gladna za devizama, strogo kontrolirala iznošenje novca iz zemlje. Tako je svakome bilo dopušteno ponijeti samo 10 maraka u inozemstvo - iznos koji je bio daleko od dovoljnog za boravak u Parizu. Sa druge strane, iz Švicarske su u Pariz stizale čitave željezničke kompozicije Švicaraca, željnih da podrže svoje nogometaše tako da je stadion u Parc des Princes bio upravo prepun odlučnih Švicaraca - i na travnjaku i oko njega.
Rajčice, jaja i boce na Nijemce
Kada su se pojavili Nijemci, sa kukastim križevima na majicama, već je poletjela prava kiša jaja i rajčica. U prvom susretu su Nijemci mogli biti još zadovoljni što se završilo bez pobjednika, 1:1. U pet dana do drugog susreta na istom mjestu je njemačkim nogometašima još jednom objašnjeno, što se očekuje od nogometaša Reicha tako da su i poveli 2:0. Ali Švicarci se nisu dali: uz podršku oko 40 tisuća navijača su preokrenuli rezultat i završili utakmicu pobjedom od 4:2. Njemačka je tako morala napustiti prvenstvo već nakon prvog kruga i slaba joj je utjeha što je fašistička Italija i u Parizu uspjela obraniti titulu prvaka, pobjedom protiv Mađarske od 4:2. Jer rat je već počeo - i slijedeće Svjetsko prvenstvo je održano tek 1950.
Autor: ARD, Der Spiegel/aš
Odg.ured: Ž.Telišman