15 godina od zločina koji je potresao njemačko društvo

Požar koji je tursku obitelj Genc zavio u crno, užasnuo je cijeli svijet, a u Njemačkoj, kao najupečatljviji zločin potaknut mržnjom prema strancima nakon Drugog svjetskog rata, potaknuo mnoge promjene u društvu i još više u načinu na koji društvo razmišlja.

Prizor koji se ne zaboravlja

Jedna mala spomen-ploča, pet stabala kestena i ostaci stare ograde. To je sve što u Untere-Werner-Straße još podsjeća na 29. svibnja 1993. Izgorjela kuća u kojoj je život izgubilo pet osoba, odavana je srušena. Stabla kestena rastu u znak sjećanja na žrtve zločina iz bezrazložne mržnje. Čak i danas, petnaest godina kasnije, svjedoci se prisjećaju stravičnih događaja. WDR-ov izvjestitelj Thomas Reinke izvještavao je tada s mjesta zločina. "Bio je to prizor koji nikad neću zaboraviti. Izgorjela kuća u Untere Werner Straße u Solingenu koja je stršala u zrak, kao da se uspinje u nebo. Ta izgorjela kuća poput spomenika, čak gotovo znaka upozorenja, a uz to sve veći broj ljudi koji se tamo okupljao."

Iz političke klime moglo se tada već vrlo rano spoznati da ovaj požar ni u kom slučaju nije tek jednostavni nesretni slučaj..... Thomas Reinke opisuje kako je bilo na početku: "Prvih dan-dva vladala je očita napeta atmosfera, jer nije bila poznata pozadina slučaja. Čitav Solingen pretvorio se u neku vrstu radio-Mileve, sve dok nisu uslijedila uhićenja. Nakon toga je ova napeta situacija jednostavno eksplodirala". On kaže kako su mnogi mladi Turci, baš kao i Nijemci turskog porijekla, koji su se nakon mjeseci pa i godina političkih rasprava o položaju stranaca, u cijeloj toj situaciji osjećali vrlo neugodno, bili izuzetno negativno raspoloženi. "I tu je jednostavno puklo. Buknuli su neredi.", kaže ovaj novinar.

Prekretnica u načinu razmišljanja

Nasilne scene koje su nakon toga uslijedile, zaskočile su inače mirni provincijski grad Solingen. No iz ružne prošlosti izraslo je ipak nešto pozitivno. Barem u to vjeruje sadašnji gradonačelnik Franz Haug: "Ovakvo nedjelo nitko nije očekivao. U prvi smo mah jednostavno bili paralizirani. No to je za nas bio i poticaj da u ovom gradu ozbiljno razmislimo o tome kako se integriraju stranci. Razvili smo razne interkulturalne zajedničke koncepte. Takve koji nisu bili samo puste riječi, već koji su uključivali i mjere koje su vodile do toga da se svi ljudi međusobno odnose s poštovanjem."

Jedna spomen-ploča u središtu grada podsjeća na ovaj događaj. U svakom slučaju tamo se održavaju komemoracije. Uz to, ove godine je po prvi put dodijeljena i Nagrada Genc. U spomen obitelji Genc, koja je u požaru izgubila pet svojih članova, ova bi nagrada trebala postati znakom pomirenja. Nagradu će dobivati ljudi koji su se u izvanrednim okolnostima i pod pritiscima ipak zauzimali za razumijevanje i poštivanje među kulturama. Baš kao što je to učinila i Mevlüde Genc, majka djece koja su 1993. izgorjela u požaru.

Tiha tuga i tužni majčin mir kao uzor

"Tu sliku neću nikad zaboraviti. Tiha tuga, tužni mir s kojim je Mevlüde Genc, koja je izgubila petoro najbližih, sve to izdržala i koja je unatoč svemu smogla snage da opetovano i vrlo rano pozove na pomirenje i umjerenost u cijeloj situaciji.", priča Thomas Reinke.

Već 4. lipnja 1993. državni je odvjetnik izvijestio da su uhićena tri mlada muškarca u dobi između 16 i 23 godine. Četvrti počinitelj uhićen je nešto kasnije. Dvojica od njih i do danas opovrgavaju da su sudjelovali u ovom napadu. Sva četvorica bili su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, i u međuvremenu su izašli na slobodu. (sk)