Što danas znači biti heroj? | Panorama | DW | 23.04.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Panorama

Što danas znači biti heroj?

Oni su heroji i heroine svakodnevice: medicinske sestre, čistači ulica, blagajnice u samoposlugama. Ali je li nam se baš morala dogoditi pandemija da bismo shvatili koliko su važna ta zanimanja?

Negdje u ovo vrijeme prije dvije godine je jedna njemačka medicinska sestra na svojoj Facebook stranici objavila otvoreno pismo tadašnjem i sadašnjem ministru zdravstva u Njemačkoj Jensu Spahnu, koje su podijelili deseci tisuća korisnika društvenih mreža i kojim je pobrala tisuće lajkova. Jana Langer nije se bunila zato što je loše plaćena nego zato što je od nadležnog ministra tražila da joj dozvoli obavljati njezin posao onako kako misli da ga treba obavljati. Za to joj, argumentirala je, treba vremena. "Klinike više nisu zdravstvene ustanove", rekla je ova medicinska sestra u jednom intervjuu za njemački javni servis WDR, "nego tvornice u kojima šefovi moraju gledati da brojke štimaju. Pacijent je tako postao roba i tako se i tretira."

Dvije godine kasnije, medicinske sestre na odjelima za intenzivnu njegu poput onoga u Heinsbergu koje je bilo jedno od prvih žarišta zaraze koronavirusom u Njemačkoj, rade doslovno "kao na traci". Problem u ovoj krizi nije samo (potencijalni) manjak respiratora nego i manjak osoblja koje zna raditi na tim uređajima i njegovati pacijente kojima je potreban intenzivni medicinski tretman posebne vrste. Medicinske sestre odrađuju prekovremene sate "pod normalno" i u njemačkoj javnosti s korona-krizom rastu zahvalnost prema njima i medicinskom osoblju uopće. I respekt prema svima onima koji na području medicinske njege ovih dana svoje zdravlje i svoj život izlažu opasnosti u posebno velikoj mjeri.

Novi status u društvu, ali dokle?

O njima danas vodeći njemački političari govore kao o "junacima i junakinjama svakodnevice": medicinske sestre, čistači ulica, blagajnice u samoposlugama. "Stupovi uspješne privrede nisu samo oni koji nose kravate nego i oni koji sjede na blagajni supermarketa, koji u bolnicama odrađuju dodatne smjene i unatoč krizi i dalje odnose smeće", rekao je njemački ministar rada Hubertus Heil. Njemačka kancelarka Angela Merkel se ovim "junakinjama i junacima svakodnevice" zahvalila i u svom obraćanju naciji.

Markus Söder, premijer Bavarske, njemačke savezne zemlje koja u međuvremenu ima najviše zaraženih koronavirusom i najviše mrtvih, objavio je kako namjerava osoblju koje radi u resoru medicinske njege isplatiti "premiju zahvale" u visini od 500 eura. I u drugim saveznim zemljama se razmišlja o ovom "bonusu". Trgovački lanac REWE je također najavio da će svojim zaposlenicima u supermarketima isplatiti premije. Svako malo se organiziraju raznorazne akcije javnog pljeskanja ovim "herojima i heroinama svakodnevice" koji su sada odjednom postali vidljivi.

Ali zašto je jedna pandemija morala paralizirati Njemačku i cijeli svijet da bi se došlo do spoznaje da su ova zanimanja "relevantna za sustav", da bez njih sustav ne bi mogao funkcionirati dok bez mnogih "nositelja kravate" može?

Od pljeska se ne može živjeti

"Heroji i heroine svakodnevice" kažu da su dirnuti i polaskani ovim novim statusom u društvu, ali da se - kolikogod s pljeskom bilo lijepo živjeti - od njega ne može živjeti. Oni se pitaju: što kada ova kriza prođe? Hoće li, kada se situacija normalizira i kriza padne u zaborav, sve biti kao što je bilo i prije krize - bonusi će biti rezervirani za "nositelje kravata", a nekadašnji "heroji i heroine" će nestati u svojoj sivoj i nevidljivoj svakodnevici?

Još jedan aspekt je u ovoj priči o novim "herojima i heroinama" zanimljiv. Dobro je činiti dobro - maksima je koja nam je svima dobro poznata i koju bi paušalno potpisali svi. Ali humanost i humanitarni rad su ovih kriznih dana dobili poseban prostor - i u medijskoj javnosti, i u našoj percepciji. I prioriziranje vrijednosti u društvu se ponešto "presložilo". Spremnost nesebično pomoći onima kojima pomoć treba je ono što spaja naizgled nespojive priče - o medicinskoj sestri na odsjeku za intenzivnu njegu u Heinsbergu, o alpinistima u Zagrebu koji uklanjaju potresom oštećene dimnjake i Banjalučaninu koji želi nahraniti svoje gladne sugrađane. Ali povezuje ih još nešto - sumnja da će vidljivost njihovih protagonista i zahvalnost društva iščezavati zajedno sa sjećanjima na ovu krizu.

*Teme koje smo ranije obradili kroz magazin Europeo na našem YouTube kanalu "DW Fokus"pogledale su stotine tisuća ljudi: hoće li u Hrvatsku i susjedne zemlje i dalje masovno stizati dizelaši iz Njemačke i kako medicinsko osoblje s Balkana hrli u Njemačku.