1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Društvo

Kako naći majstora u Zagrebu?

22. ožujka 2022

Dvije su godine prošle od potresa u Zagrebu, ali se još uvijek posvuda vide posljedice razaranja. Čak i kad se ima novaca, golem problem je uopće naći majstora.

https://p.dw.com/p/48mUr
I Jelačićev trg ukrašavaju dizalice i skele, a kraj poslova je neizvjestan
Foto: Andelko Subic/DW

Svi pravi Zagrepčani su uvijek znali: "Bumo se opet tresli!" Zagreb je već pogodio razoran potres 1880. i nije bilo pitanje hoće li, nego kada će opet. 22. ožujka prije dvije godine se doista opet treslo, ne tako žestoko kao u 19. stoljeću, ali dovoljno da načini ozbiljne štete u gradu.

Razlika između ta dva potresa je golema, ne samo u jačini i - na golemu sreću, s mnogo manje žrtava. Potres u Zagrebu 1880. je pogodio provincijski gradić s tek nekih četrdesetak tisuća duša i upravo je nevjerojatna odvažnost kojom se nakon potresa Zagreb pretvorio u metropolu: od plana (Karlovčanina) Milana Lenuzzija za uređenje čitavog središta grada, pa do Kazališta, Zrinjevca, stare Sveučilišne biblioteke, tramvaja i željeznice... Grad je bio spreman za barem deset puta više stanovnika nego što ih je zapravo imao.

Crijepovi i žbuka pali na Ilicu u potresu 2020.
Iskustvo da vam se sve trese, a da vi samo možete čekati i gledati što će se srušiti i što će vam pasti na glavu je užasno, ali Zagreb jest na trusnom području. I moglo je biti mnogo, mnogo gore.Foto: Antonio Bronic/REUTERS

Do metropole - i nazad

Potres 2020. izgleda kao korak u suprotnom smjeru: otpali su bezbrojni ukrasi na zgradama, uklonjene su kupole koje su ukrašavale krovove grada, čak i zaštitni znak Zagreba, katedrala i djelo Hermana Bolea je besramno unakažena "privremenim" križevima od nehrđajućeg čelika napadne sličnosti crkvi u Međugorju. U 19. stoljeću nakon potresa je grad bio košnica građevinskih pothvata, u 21. i usprkos ponuđene pomoći EU-a koja je povučena jer se nisu formulirali projekti, još uvijek ima mnoštvo građana koji nisu uredili svoj krov nad glavom - ako ga i imaju. Čitav grad je prepun najlonskih cerada i dasaka nad oštećenim dijelovima. I skela - na kojima nerijetko nema nikoga.

Naći majstora u Zagrebu je i prije potresa bilo teško, nakon njega gotovo nemoguće. Zagreb je u potresu postao grad gotovo bez dimnjaka, a građanima se "pomoglo" time što je mnogima zatvoren i plin dok ne poprave dimnjake. Ali ne obične, nego isključivo za kondenzacijske bojlere, a do onda neka se Zagrepčani i u koroni smrzavaju kod kuće dok ne nađu majstore.

Tornjevi zagrebačke katerdale sa "privremenim" križevima
Unakažen je "privremenim" križevima čak i simbol Zagreba i djelo Hermana Bolea koji je i stekao ime gradnjom nakon potresa. Što o tome kažu gradski oci?Foto: Andelko Subic/DW

"Znaš li nekoga tko bi mi..."

A majstori su postali rjeđi od bijelih pandi: svaki razgovor s prijateljima, poznanicima i kolegama je sadržavao pitanje: "Znaš li nekoga tko bi mi..." Naravno da Zagreb ima odličnih majstora, ali je posla preko glave. Ako tražite električara ili instalatera, odgovor će možda biti: "Ne znam, ali znam jednog sjajnog keramičara" ili "imam jednog zidara, starijeg gospodina, ne radi brzo, ali u milimetar precizno..."

No u toj potražnji su se u građevinske poslove upustili svakakvi tipovi pa će najčešći odgovor biti još jedan užas o fušu, astronomskim cijenama i uzaludnom čekanju da majstor dođe kad je rekao. Jer oni za koje se pročulo da su dobri majstori su pretrpani poslom: "Joj, gospon, ne bum vam ja to mogel prije jeseni, možda tek oko Božića!"

Skele na zgradama u Ilici
Skele su još uvijek posvuda, ali radnike na njima ćete rijetko vidjetiFoto: Andelko Subic/DW

Tu su čak i arhitekti izgubili živce: jedna zagrebačka arhitektica je zatvorila svoj ured i radije prešla u državnu službu. Jer kako kaže: "Nije bilo pitanje hoće li vas prevariti, nego samo gdje i za koliko."

Ali i svjedoči da su i sami majstori u nevoljama: sve je postalo skuplje - ako i uopće stiže iz Kine ili tko zna odakle. Cijena drveta i građe se maltene utrostručila, slično je bilo s gotovo svim materijalom. Jer na primjer manje je poznato kako je i u kalkulaciji cijene keramičkih pločica dobra trećina cijena plina za peći u kojima se peče keramika. A kolika će ona biti na dan isporuke, to ne zna više nitko.

Odlaze, ali se i vraćaju

No daleko su najveći problem - ljudi. Tu se i majstori žale: "Čujte, dečko radi kod mene dva mjeseca i već nakon toga misli da sve zna. Onda ili sam počne uzimati poslove, ili ode u inozemstvo." Tko će raditi u Hrvatskoj za nekih 7-8 tisuća kuna ako čitava Europa vapi za dobrim majstorima?

Zgrada na Jelačićevom trgu otučenih ukrasa na fasadi
Mnogi ukrasi fasada su onda čak otučeni i naravno da je sigurnost prolaznika na prvom mjestu. Ali srušiti je bio lakši dio posla, tko će sad to napraviti?Foto: Andelko Subic/DW

Antun Trojnar je i sam građevinski poduzetnik, a ujedno je i predsjednik Udruženja obrtnika grada Zagreba. Da, majstori odlaze u inozemstvo, ali se u posljednje vrijeme i vraćaju: satnica i u jednoj Njemačkoj više nije toliko mnogo viša od onoga što mogu dobiti u Hrvatskoj. Povrh toga, mnogi nisu niti imali predodžbu što to znači živjeti i raditi u inozemstvu: čak i ako je plaća veća, daleko su veći i troškovi života, da o samoći niti ne govorimo.

Ali isto tako može potvrditi kako u Hrvatskoj nedostaje golem broj majstora: u građevinskom sektoru bi posla bilo za još 15, možda 20 tisuća stručnih radnika. To se pokušava nadoknaditi najprije radnicima iz susjednih zemalja, prije svega iz onih koje nisu u EU-u.

Nije dovoljna lopata za Zagreb

Naravno da svi znaju o ekipama iz Bosne ili Kosova koje tu rade, ali po slovu zakona bi bila prava muka dok bi ti ljudi ovdje bili posve legalni. Zapravo i načelno postoji mogućnost ne privatnim osobama, nego tvrtkama iz zemalja kandidatkinja za EU - dakle kao što je Srbija, pristup poslovima na području Unije, ali i to je prilično komplicirano. Jer problem je i ovlaštenje za neke radove: tako na primjer plinsku cijev nitko ne smije niti taknuti tko nije ovlašten - što obrtnika naravno košta. Tako i ti stranci onda prije svega rade grube građevinske poslove i kako potvrđuje gospodin Trojnar, to znaju raditi odlično. Ali to nije dovoljno za obnovu grada kao što je Zagreb.

Oštećena zgrada na uglu Ilice i Frankopanske u Zagrebu
Zgradu na uglu Ilice i Frankopanske je krasila mala kupola. Ona je napukla i uklonjena je, ali ako Grad tu ne intervenira i sve ostavi samo vlasnicima stanova da plate - nikad je više neće biti. Jer i mnogi Zagrepčani nemaju novaca niti da zakrpe svoje stanove.Foto: Andelko Subic/DW

Doduše već ima zagrebačkih obrtnika koji će znati napraviti i štukaturu i druge ukrase zgrada devetnaestog stoljeća, ali tu i sami majstori moraju učiti, kako se to nekad radilo. To znači i da je to prilično skupo i gdje je vlasništvo jasno, tu su zagrebački majstori i pokazali da mogu: obnovom kupole Etnografskog muzeja ili Sabora prije nekoliko godina. Ali inače - panorama Zagreba će teško opet biti ista ako nema jasne i konkretne potpore Grada. A tu se i dvije godine nakon potresa još uvijek više govori i raspravlja nego što se čini.

"Živi od svojih ruku!"

Udruženje i komora obrtnika isto tako pokušavaju osvojiti mlade ljude da postanu obrtnici. I prije korone su održavali Obrtnički sajam, a u posljednje vrijeme se prezentiraju i jumbo-plakatima, oglasima na zagrebačkim tramvajima i međugradskim vlakovima, na elektronskim medijima i preko influencera. Kako nam kaže gospodin Trojnar, tu i mladi i njihovi roditelji sve više shvaćaju kako postoji i nešto drugo osim gimnazije: u posljednjih šest godina se gotovo udvostručio broj učenika srednje obrtničke škole.

Poziv mladima u zanatska zanja na zagrebačkom tramvaju
Obrtnička komora i Udruženje obrtnika Zagreba su pokrenuli čitav niz atraktivnih akcija privući mlade u stručna zanimanja. U tome na sreću imaju uspjeha, ali koliko će dugo Zagrepčani čekati obnovu? Do slijedećeg potresa? Da budemo jasni: u Petrinji je još mnogo, mnogo gore.Foto: Andelko Subic/DW

Novi majstori se stvaraju, ali najprije treba izaći na kraj s posljedicama ovog potresa. Možda se u to vrijeme ipak nađe i novac da se grad obnovi "kak spada" i pruži potpora kakva je i predviđena Zakonom o obnovi. Valjda će sve to biti i prije sljedećeg potresa: jer on će sigurno doći, možda opet za 100 godina, a možda i prije - to znaju svi Zagrepčani.