Čalić: „Mislim da opasnost od rata u BiH nije akutna“ | Politika | DW | 11.04.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Rat u Ukrajini i Balkan

Čalić: „Mislim da opasnost od rata u BiH nije akutna“

Njemačka povjesničarka Marie-Janine Čalić u intervjuu listu Die Welt odgovara na pitanje hoće li biti ponovo rata na Balkanu te analizira odnose Srbije, Republike Srpske i Rusije.

Na pitanje koliko je tijesan odnos između Srbije i Rusije, Marie-Janine Čalić, autorica više studija o povijesti Jugoslavije, odgovara da mnogi Srbi osjećaju povezanost s Rusima iz povijesnih, kulturnih i vjerskih razloga. Ona u intervjuu u listu Die Welt pod naslovom „Prijeti li novi balkanski rat, gospođo Čalić?" također podsjeća da Srbija više od 90 posto svoje potrošnje plina pokriva uvozom iz Rusije. Ali i da ta ovisnost u vanjsko-trgovinskoj razmjeni nije tako velika. Jer, kako kaže, na Rusiju otpada pet do šest posto, dok je najveći vanjsko-trgovinski partner Srbije EU s više od 60 posto.

„Srbija vidi u Rusiji važnog partnera u politici prema Kosovu. Ona treba ruski veto u Vijeću sigurnosti UN-a. Rusija Srbiju do danas podupire u nepriznavanju Kosova", pojašnjava Čalić političke veze Beograda i Moskve. Osim toga, ona navodi i da Srbija svoju bliskost s Rusijom koristi kao „sredstvo za vršenje pritiska na EU", kako bi ubrzala svoje približavanje Uniji.

„Ruska propaganda je jaka"

Njemačka povjesničarka se osvrnula i na odnos Rusije s drugim državama nastalima na području bivše Jugoslavije. Ona kaže da je Rusija posljednjih godina pokazala „jaku prisutnost" u državama u kojima prevladavaju građani pravoslavne vjere. „Ruska propaganda je jaka i u skladu s time polarizira javno mnijenje. To pojačava etničke sukobe, primjerice između Srba i Albanaca na Kosovu", upozorava Čalić.

Aleksandar Vučić

"Uvjerljiva pobjeda Aleksandra Vučića na predsjedničkim izborima potvrda je njegove politike laviranja između EU-a i Rusije"

Ona također vidi paralele između srbijanske i ruske ideologije u spominjanju tzv. „srpskog svijeta" koji, objašnjava Čalić, kaže da „Srbija mora okupiti srpske zemlje, Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini, Crnu goru kao i samu Srbiju". „To je u skladu s nacionalnim programom iz 19. stoljeća kada se pojavio cilj da se okupi sve pripadnike nacije u jednoj državi, odnosno da se ujedine svi teritoriji na kojima žive pripadnici nacije."

Marie-Janine Čalić ocjenjuje da je uvjerljiva pobjeda Aleksandra Vučića na predsjedničkim izborima potvrda njegove politike laviranja između EU-a i Rusije te da je ona doprinijela i određenom jačanju proruskog tabora u Srbiji. „Mislim da izborni rezultat jača njegovu (Vučićevu, op.ur.) poziciju, sada kada se nalazi pod nevjerojatnim pritiskom od strane EU-a", kaže Čalić i pojašnjava da „EU nastoji potaknuti Srbiju da se priključi sankcijama".

Dodik čvrsto računa s podrškom Rusije"

Čalić se u intervjuu njemačkom listu Die Welt osvrnula i na odnose Srbije i Republike Srpske. Ona je podsjetila da je Dejtonski sporazum iz 1995. dopustio „posebne odnose entiteta s njihovim susjednim državama", pa zato ima i mnogo bosanskih Srba s dvostrukim državljanstvom. „Ali Srbija ne ide tako daleko da bi podržavala secesionistički kurs bosanske srpske republike. Zbog uvjetovanja EU-a odmah bi se osjetile posljedice u pristupnim pregovorima", kaže njemačka povjesničarka.

Dodik i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, Istočno Sarajevo, 14. prosinca 2020.

Dodik i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, Istočno Sarajevo, 14. prosinca 2020.

A što se tiče odnosa Republike Srpske i Rusije ona tumači da Dodik „čvrsto računa s podrškom Rusije za separatističke ciljeve Republike Srpske" te da isto kao i Beograd, Banja Luka koristi Rusiju kao sredstvo za vršenje pritiska na Zapad. Odnosno da Dodik prijeti da će se, ako NATO nešto poduzme protiv osamostaljivanja, „morati okrenuti svojim 'prijateljima'. To su Rusija i Kina."

„Srbija i Hrvatska danas više ne bi intervenirale u BiH"

Na pitanje koliko vjerojatnim smatra ponovno izbijanje rata u BiH, Čalić odgovara kako već dugo postoje informacije o naoružavanju sukobljenih strana. „Ali ja mislim da opasnost od rata nije akutna. Dodik je objavio da ne želi poduzeti vojne mjere. Ali on zahtijeva pregovore o 'mirnom raspadu' države Bosne i Hercegovine", kaže ona. Te podsjeća da je Dodik, u slučaju da NATO pokuša nešto poduzeti, zaprijetio da će u pomoć pozvati Rusiju. „To se mora shvatiti kao prijeteću gestu kako bi se osigurala politika svršenog čina."

Ističući da Republika Srpska već duže vrijeme radi na stvaranju paralelnih struktura vlasti i bojkotira zajedničke BiH-institucije Čalić konstatira: „Kako se čini, međunarodna zajednica je nemoćna protiv toga." Jer, kako kaže, SAD je proglasio sankcije protiv bosanskih Srba, ali Europska unija to nije učinila. „Moguće je da bi Republika Srpska jednostavno mogla nastaviti svoju politiku opstrukcije. Ali cijela situacija je danas potpuno drugačija nego 1990-ih godina", ocjenjuje Čalić. U prilog tome navodi da je rat svojedobno mogao tako grozno eskalirati samo zato što su Srbija i jugoslavenska vojska podržavali bosanske Srbe, a Hrvatska bosanske Hrvate. „Obje države danas više ne bi intervenirale u susjednoj državi. Hrvatska je već članica EU-a, a Srbija je na putu tamo", kaže njemačka povjesničarka.

Marie-Janine Calic: Tito. Der ewige Partisan

Knjiga Marie-Janine Calic "Tito. Der ewige Partisan" ("Tito. Vječni partizan")

„U ratu u BiH nije bilo pobjednika i poraženog"

Što se tiče uloge Moskve u postizanju mira na Balkanu 1990-ih godina, ona smatra da je ona tada igrala određenu konstruktivnu ulogu: „Da Rusija nije izvršila pritisak na Srbiju i bosanske Srbe, vjerojatno ne bi uopće došlo do sklapanja Dejtonskog sporazuma. I ne bi bilo ni UN-ove rezolucije 1244 kojom je završen rat na Kosovu." „No u međuvremenu Rusija koristi politiku prema Balkanu kako bi odigrala svoju ulogu velesile u međunarodnim odnosima", napominje Čalić i ističe da to otežava međunarodnu politiku prema Balkanu.

Ona također upozorava da u ratu u BiH nije bilo jednoznačnog pobjednika i poraženog, nego je Dejtonskim sporazumom postignut kompromis. „A njega je u praksi jedva moguće provesti jer je konstrukcija države krajnje složena. Cijela država je izgrađena prema etničkim kriterijima u korist tri državna naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata", pojašnjava Čalić i zaključuje u intervjuu objavljenom u listu Die Welt: „To je dovelo do daljnjih političkih, institucionalnih i mentalnih podjela zemlje."

Autor: Mladen Gladić

Priredila: Andrea Jung-Grimm

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Preporuka uredništva