Što povezuje Kinu, Ujgure i Tursku?
6. januar 2021
Cjepivo protiv korone je stiglo i u Tursku. Riječ je o vakcinama iz Kine. Stigle su sa više od dvije sedmice kašnjenja. Seyit Tümtürk smatra da to nije slučajnost i u tome vidi političke razloge. Tümtürk je jedan od oko 50.000 Ujgura u Turskoj. On se politički angažira za svoju etničku skupinu. Smatra da kašnjenje ima veze sa Sporazumom o izručenju između dvije zemlje koji bi mogao utjecati na Ujgure: "Momenat donošenja ovog Sporazuma o izručenju i mjerama protiv terotizma između Turske i Narodne Republike Kine je naravno vrlo sumnjiv. Kina ga je ratificirala upravo u trenutku u kojem je u Tursku trebalo stići kinesko cjepivo protiv korone. Je li Kina iskoristila cjepivo kao adut da izvrši pritisak na Tursku", pita se on.
Zabrinutost zbog pozicije Ujgura
Tümtürk nije jedini koji je zabrinut. Društvo za ugrožene narode upozorava da bi Ujguri u egzilu mogli biti deportirani u Kinu ako Turska, kao što se navodno zahtijeva, ratificira Sporazum. Obje zemlje su Sporazum potpisale još 2017. godine, ali on u Turskoj još nije stupio na snagu.
Ova njemačka nevladina organizacija za ljudska prava strahuje da će se turska vlada obratiti Kini zbog ekonomske krize u zemlji. I Ujgur Tümtürk smatra da se Turska okreće od Zapada i orijentira prema Rusiji i Kini. S obzirom na to teško je uputiti kritiku, kaže on.
- pročitajte i ovo: Kina: montirani procesi protiv Ujgura
Sporno kampovi za preoodgoj
Nakon izvještaja o kampovima za preodgoj Ujgura u Kini bilo je mnogo međunarodnih kritika. Kina kampove predstavlja kao jednu vrstu internata u kojima Ujguri u dobrim uvjetima mogu između ostalog učiti kineski.
Gülbahar Celil, koja je također pripadnica Ujgura, živi danas u Istanbulu, skupa sa 20.000 drugih Ujgura. Ona je bila u jednom takvom kampu i kaže da su svake sedmice bili prinuđeni pisati da su zahvalni kineskoj vladi i da dobijaju dobru hranu. U stvarnosti su, kako kaže, bili u smrdljivim ćelijama, koje su imale video nadzor, bez grijanja i uvijek gladni.
2009. godine je turski predsjednik Redžep Taib Erdogan s obzirom na takve okolnosti, govorio o genocidu nad Ujgurima i zauzeo se za njih.
Seyit Tümtürk je imao i direktan kontakt sa Erdoganom. On je odrastao u Turskoj. Nikada nije živio u Kini ili bolje rečeno u Istočnom Turkestanu, domovini Ujgura. Narodna Republika Kina region zvanično naziva Ujgurskim autonomnim područjem Xinjiang.
Ujguri između Turske i Kine
Roditelji Seyita Tümtürka su morali pobjeći još 1960. godine. On sam je u međuvremenu predsjednik Nacionalne skupštine Istočni Turkestan, kojem pripadaju ujgurske organizacije iz 20 zemalja. I on je zabrinut zbog ponašanja turske vlade: "Posljednje dvije godine postoje krugovi koji pitanje Istočnog Turkestana između Turske i Kine povlače tamo-vamo poput crnog Petra - kao da su Ujguri neko ko kvari odnose između Turske i Kine. Smatram da je predsjednik Erdogan prevaren lažnim informacijama kako bi kod njega nastao negativan dojam", kaže on.
Život u egzilu više ne djeluje sigurno. Ruka kineske tajne službe stiže navodno i do Turske. U novembru je navodno izvršeno ubistvo jednog Ujgura u Istanbulu, izvještava Društvo za ugrožene narode. Tümtürk poznaje slučaj. "Sasvim je moguće da kineska tajna služba provodi takve akcije, kako bi zbrisala ljude koji se ne prilagođavaju sistemu. Mi stalno slušamo o licima koji nestaju bez traga", kaže on.
On je međutim čvrsto ubijeđen u to da Ankara neće ratificirati Sporazum o izručenju:"Ljudi iz Istočnog Turkestana su kako etnički tako i religijski povezani sa Turskom. Istočni Turkestan je region sa kojim se identificiraju i za koji se osjećaju odgovornim. Ukoliko Turska ratificira jedan takav sporazum, to bi dovelo do velikog negodovanja turske javnosti. Ni jedna politička vlast to ne može izdržati. Već sada postoje žestoke kritike opozicije." Primjerice Yurter Özcan, iz opozicione CHP je u jednom intervjuu obećao da će njegova stranka pokušati spriječiti ratifikaciju Sporazuma u turskom Parlamentu.
- pročitajte i ovo: Human Rights Watch: "Globalni napad Kine na ljudska prava"
Ujguri bježe i iz Turske
Protekle dvije do tri godine je najmanje 3.000 do 4.000 Ujgura pobjeglo iz Turske u europske zemlje, kaže Tümtürk: "Ja sam ne mislim na to da bilo gdje idem. Ubijeđen sam u to da borba u Istočnom Turkestanu na najbolji način može biti vođena iz Turske. Može biti da Turska danas iz ekonomskih razloga njeguje dobre veze sa Kinom i da se ne brine toliko o ljudima iz Istočnog Turkestana kako mi to očekujemo. No ako postoji ijedna zemlja koja nas prima, onda je to Turska. Mi nismo izgubili našu vjeru u to." Do sada nije poznat termin za glasanje u Parlamentu o Sporazumu o izručenju. Seyit Tümtürk je siguran da do toga neće ni doći.