Za spas planete – treba da radimo manje? | Panorama | DW | 23.06.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Panorama

Za spas planete – treba da radimo manje?

Kriza zbog pandemije je pokazala koji su nam poslovi stvarno neophodni. To je važan nauk za borbu protiv klimatskih promjena, kažu neki stručnjaci. Ubijeđeni su da način na koji radimo moramo da okrenemo naglavačke.

Korona je promijenila način na koji radimo. Neki su se dovijali kako da rade od kuće sa djecom za vratom, drugi su se obradovali jer je odjednom otpao niz obaveza, treći, posebno medicinsko osoblje, prodavci u supermarketima ili smetlari, proglašeni su za naše heroje.

Iz toga se svašta može naučiti, uvjeren je Filip Fraj, doktorand na Institutu za tehnologiju u Karlsrueu. Posebno se mogu izvući pouke u odnosu na klimatske promjene, te Fraj ima ideju da Evropljani treba da rade svega devet sati – sedmično.

Pročitajte još i Zašto bi bilo „normalno“ raditi 12 sati na dan?

„Postoji direktna srazmjera između emisije ugljen-dioskida i radnih sati", kaže Fraj. „Većina nas vikendom proizvodi manje CO2 nego običnim radnim danom.“

Tu se ne radi samo o industriji ili sektoru proizvodnje energije. Za zagađenje je odgovorno i putovanje do radnog mjesta, kao i potrošnja struje u kancelarijama. Istraživanja još kažu da je naša potrošnja veća što nam je duže radno vrijeme.

Autoput u jutarnjem špicu

Zbog manjka vremena na posao automobilom

Oni koji rade mnogo i imaju malo slobodnog vremena, prije će na posao ići svojim automobilom i kupovati proizvode koji im štede vrijeme, poput gotovih jela. Oni „preferiraju ekstravagantne izdatke i ne žive održivo", kaže jedna studija.

„Svako zna da mora da konzumira manje", kaže Fraj. „Ali ne vodimo debatu o tome kako provodimo radno vrijeme. Uobičajeno je da dajemo moralne preporuke pojedincima, ali bi trebalo da tako uređujemo čitavu privredu.“

„Narkomanska" ekonomija

Prinudna pauza tokom korona-krize dala je vrijeme da se promisli koji poslovi su stvarno neophodni jednom društvu. Često su to loše plaćeni poslovi u javnom sektoru.

Često je to i neplaćeni rad koji, prema podacima Ujedinjenih nacija, čini 41 odsto ukupnog rada na svijetu – recimo briga o djeci i starijima, kućni poslovi ili donošenje vode tamo gdje nema tekuće vode u domaćinstvu.

Indien eine Frau holt Trinkwasser

Mnogi poslovi na svijetu se ne plaćaju dovoljno

„Više cijenimo djelatnosti koji stvaraju profite privredi nego radna mjesta koja su važna za naš održiv život", kaže nam Amaja Perez Orozko, ekonomistkinja iz feminističkog kolektiva XXK. „Zato imamo sasvim poremećeno shvatanje vrijednosti rada."

Idemo ka slomu, navodi Margarita Mediavilja sa Univerziteta u Valjdolidu, jer je osnova za proizvodnju sve tanja, a sistem pokušava da očuva vječiti privredni rast. „Naše društvo je već u mustri sloma", kaže, a korona-virus je to pokazao samo još jasnije.

Mediavilja podsjeća da su tradicionalna društva radila samo onoliko koliko je bilo potrebno da se zadovolje potrebe ljudi. Čuvali su prirodu jer im je od nje zavisilo preživljavanje. Današnju ekonomiju naziva „džanki" (narkomanskom), jer uvijek traži više, zavisi od jeftine nafte, jeftine radne snage i jeftinih resursa.

Pročitajte još iMinimalna plaća u Njemačkoj - siromaštvo unatoč zaposlenju

„Cilj je sada da se proizvodi sve više kako bi ljudi tobože imali više dostojanstven život", kaže profesorka.

Osnovni dohodak za sve?

Neki zagovornici osnovnog dohotka – prihoda koji bi imali svi, bez obzira da li i koliko rade – traže da radnici imaju veći moć, da recimo mogu da odbiju posao koji je loš za njihovo zdravlje ili planetu.

Libyen Konflik l Öl - Ölraffinerie in Brega

Može li se zaštita čovjekove sredine uskladiti sa našin radnim vremenom?

Dvogodišnji eksperiment sa osnovnim dohotkom sprovela je Finska. U Španiji se uvodi neka vrsta ovakve zarade, ministri iz Italije i Portugalije traže nešto slično za cijelu Evropsku uniju.

Ljevičari poput bivšeg grčkog ministara finansija Janisa Varufakisa kažu da osnovni dohodak treba da sljeduje i ljudima koji ostaju bez posla zbog digitalizacije jer ih, recimo, na proizvodnoj traci zamjenjuju roboti. On misli da dohodak ljudi koji tako ostanu bez posla treba da finansira firma od profita, a ne poreske platiše.

„Šta je naš glavni cilj?", pita se Fraj. „Da li je to zadovoljavanje ljudskih potreba uz trošenje što manje ekoloških resursa? Ili je to ekonomija organizovana tako da se ostvari što veći obrt i kompanije zarade što više?“

Da li je njegov prijedlog od devet radnih sati nedjeljno realan? Jeste što se tiče zaštite klime, ali to ne bi bilo ekonomski održivo, kaže Fraj. Realnije bi, kaže, bilo da radimo 20 ili 24 sata nedeljno. Neke studije kažu da je to optimalno po zdravlje zaposlenih, kao i po produktivnost.

Pogledajte video 02:03

#EUROPEO: Tko radi ne boji se gladi?

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije