U Portugalu je više novca, ali džepovi su i dalje prazni
4. juni 2018
Stopa nezaposlenosti je pala na 7,4%, većina sredstava kojima su plaćeni dugovi a koja je Portugal dobio od Europske komisije, Europske središnje banke i Međunarodnog monetarnog fonda su vraćena i prije roka, državni dug se drži na propisanoj granici od 3%. Portugal kojeg danas posjećuje njemačka kancelarka Merkel je drugačiji nego što je bio za vrijeme njenog posljednjeg posjeta 2012. usred krize u toj zemlji.
Umjesto protesta nezadovoljnih građana, dočekao ju je samouvjereni socijaldemokratski premijer koji je učinio malo čudo u svojoj zemlji. Antonio Costa je malenim poklonima biračima uspio navesti ih da prihvate njegovi politiku štednje protiv koje su bučno protestirali. Njegovu manjinsku vladu čak podržavaju dvije stranke ljevice.
„Portugal je pokazao Europi da ima i drugog puta", ponosno kaže portugalski zastupnik socijalista Joao Galamba. „Prekidom politike oštrih rezova smo zemlju izveli na pravi put. Ljudima je bolje." Na prvi pogled, to izgleda točno: nakon mnogo godina se opet zapošljava u javnim službama, u poduzećima se isplaćuju i malene povišice. Vanredni porezi koji su uvedeni zbog krize se ukidaju, minimalna plaća je povišena na 580 eura – za 23 eura. I penzioneri će dobiti veće penzije, šest do deset eura mjesečno.
Nije još sve u redu, misli socijalist Galamba, ali „smo Portugalcima ponovno vratili nadu i samouvjerenje."
Dvojbe u trajnost onoga što je napravljeno
Ali ako se bolje pogleda, onda ovo „Portugalsko čudo" nije baš tako savršeno. Ekonomist Joao Duque smatra kako je to dobrim dijelom rezultat puke sreće: svjetska konjunktura je dobra, a onda je tu i beskamatan novac koji posuđuje Europska središnja banka, a tu je i eksplozija turista kakva se još nije vidjela. „Pod tim okolnostima je lako smanjiti deficit, ali mi se i dalje zadužujemo svakog mjeseca. A makar je postotak tog zaduživanja postao manji zbog privrednog rasta, taj novac će se morati vratiti jednog dana. A ako kamate opet počnu rasti, onda ćemo imati ozbiljan problem."
Doista je državni dug pao sa preko 130% na 125,7% BDP-a, zapravo dobrim dijelom jer je i bruto-domaći proizvod narastao, a ne zato jer je vraćeno toliko dugova. A i tako je jedan od najviših u Europi i gledano ne u postocima nego u eurima i centima - stalno raste. Dakle čak i kada je riječ o državnim financijama, stanje nije baš idealno.
Veće plaće i manje novca
Slično je i sa portugalskim građanima i obiteljima: „Vlada najviše polaže na prihode od potrošnje", kritizira ekonomist Duque. Rezultat jest da i ono što Portugalcima ostane u novčaniku zbog ukidanja vanrednih poreza, država im uzme iz novčanika još više indirektnim porezima. Benzin i električna energija su postali skuplji, porez na dodanu vrijednost je samo uz rijetke izuzetke 23%. „Primam doduše veću plaću, ali na kraju mjeseca mi ipak ostanu prazni džepovi", žali se jedan čovjek na benzinskoj stanici. To nije nikakvo čudo uz prosječnu plaću koja je tamo još uvijek manja od 1.000 eura, daleko ispod prosjeka u EU.
Povrh toga dolazi da ih sve manje ima stalno i sigurno radno mjesto. Mnogi moraju raditi kao prividni samostalni poduzetnici ili imaju tek vremenski ograničene radne ugovore jer novi zakoni idu na ruku poslodavcima i poduzećima. Stranke ljevice koje podržavaju Costinu vladu to žele promijeniti: „Čvrsto sam uvjeren da su se i ona poboljšanja socijalne sigurnosti koja su se ipak dogodila, možemo zahvaliti komunistima i strankama lijevog bloka", smatra Jose Maria Castro Caladas iz Centra za socijalne studije Univerziteta Coimbra. Ali ako ljevica bude tražila previše, premijer Costa je već pokazao da može i bez njih: bez problema se okrenuo podršci desničarske oporbene stranke PSD.
Novo samopouzdanje
Čak i rekordni turizam koji je Portugal zasuo novcem je zapravo dvosjekli mač: on stvara radna mjesta, ali to su mjesta za nekvalificirane i loše plaćene radnike koji i traju samo jednu turističku sezonu. A povrh toga uzrokuje da si Portugalci još jedva mogu priuštiti živjeti u turističkim odredištima te zemlje. Jedva mogu plaćati tamošnje stanarine jer se stanovi sve više pretvaraju u apartmane za turiste. Sve postaje skuplje, birači su nezadovoljni.
To pokazuju i ispitivanja javnog mnijenja: socijalisti su doduše još uvijek na čelu sa skoro 38%, ali samo u posljednjih godinu dana su izgubili skoro 20% koji su uglavnom otišli liberalno desnoj stranci PSD koja sad ima oko 28%. Slijedeće, 2019. godine se bira novi parlament, do onda se još mnogo toga može promijeniti.
Bez obzira na to, ono što se neće promijeniti je novo samopouzdanje Portugalaca. Ne smatraju se više nekakvim zaostatkom Europe, nego ozbiljnim partnerom. Još od kako je Mario Centeno postao predsjedavajući skupine zemalja zone eura su čak ponosni na svog ministra financija. I čovjek sa benzinske stanice koji je još psovao svoju vladu na kraju kaže: „Mi smo opet netko i nešto u Europi."