Turska želi ojačati svoj uticaj u NATO-u

U glavnom gradu Turske  sve je spremno za NATO samit. Završeni su radovi i na vojnom megakompleksu „Ay Yıldız“, poznatom i kao „turski Pentagon“.

Sigurnosne mjere podignute su na najviši nivo. Zabranjeno je kretanje teških kamiona i građevinskih mašina, kao i održavanje demonstracija i javnih okupljanja. Sve što bi moglo narušiti željenu sliku grada također se uklanja. Psi lutalice se odvode, prosjaci tjeraju s ulica, a duž ruta, kojima će prolaziti međunarodni državnici, postavljene su zaštitne ograde koje zaklanjaju pogled na siromašne četvrti Ankare.

Loše vijesti stižu i za akademike, advokate, političare, ekološke aktiviste, nastavnike i penzionere koji su uoči samita uhapšeni pod optužbama za terorizam. Mnogi od njih za sada će ostati u pritvoru. Do završetka samita 10. jula Ankara će praktično biti u vanrednom stanju.

Za tursku vladu NATO samit, koji se održava 7. i 8. jula, ima izuzetno veliki značaj. Ankara želi iskoristiti ovu priliku kako bi dodatno naglasila svoju stratešku ulogu unutar Saveza. U svijetu, koji postaje sve nesigurniji, Turska se više ne vidi samo kao čuvar jugoistočnog krila NATO-a, već kao država koja želi aktivno učestvovati u oblikovanju ključnih sigurnosnih pitanja.

Takvu procjenu dijeli i vrh NATO-a. Generalni sekretar Mark Rutte pohvalio je u intervjuu za tursku državnu televiziju snažnu i dobro obučenu tursku vojsku, kao i brzo rastuću odbrambenu industriju zemlje.

Ankara želi u središte moći NATO-a

Od pristupanja NATO-u 1952. godine Turska predstavlja jedan od važnih stubova kolektivne odbrane NATO-a. Posljednjih godina nastoji se afirmirati i kao posrednik u međunarodnim krizama, poput rata u Ukrajini i napetosti oko Irana. Ankara želi pokazati da je nezamjenjiv akter, čija važnost daleko nadilazi njen geografski položaj.

Dodatni podsticaj predstavljaju neizvjesnosti oko buduće uloge Sjedinjenih Američkih Država. Učestale rasprave o američkim sigurnosnim garancijama za Evropu u mnogim državama članicama NATO-a pokrenule su debatu o većoj evropskoj samostalnosti u oblasti odbrane. Ankara u tome vidi priliku da dodatno poveća svoj politički uticaj unutar Saveza.

Napetosti između SAD-a i evropskih saveznika, kao i rasprave o većoj evropskoj odbrambenoj autonomiji, pažljivo se prate u Ankari. Ukoliko Evropa razvije vlastiti sigurnosni i odbrambeni identitet, on, prema stavu Turske, ne bi smio biti konkurencija NATO-u, već njegova dopuna.

Istovremeno se upozorava da iz takvog modela ne bi smjeli biti isključeni važni evropski saveznici - zemlje koje nisu članice Evropske unije. To se prije svega odnosi na Tursku, Veliku Britaniju i Norvešku.

Zašto je Turska važna za NATO?

Turska je pristupila NATO-u tokom Hladnog rata. Partnerstvo je tada bilo od strateške koristi za obje strane. Savez je dobio važnog saveznika na južnoj periferiji Sovjetskog Saveza, dok je Ankara dobila sigurnosne garancije NATO-a.

Do danas Turska ima poseban geopolitički položaj. Nalazi se na raskršću Evrope, Azije i Bliskog istoka te graniči s više kriznih područja. Zbog toga je ona za NATO od velikog značaja ne samo u vojnom, već i u energetskom, ekonomskom i sigurnosnom smislu, smatra bivši zamjenik generalnog sekretara NATO-a Hüseyin Diriöz. Upravo zbog toga njen značaj ostaje neupitan.

Turska ima još jednu važnu stratešku prednost. Kao obalna država, na osnovu Konvencije iz Montreuxa o statusu moreuza (Montreux Convention Regarding the Regime of the Straits) ona kontroliše tjesnace između Egejskog i Crnog mora, čime raspolaže važnim instrumentom za očuvanje vojne ravnoteže u ovom regionu. Op.red.: Radi se o međunarodnom sporazumu potpisanom 1936. godine kojim je Turskoj povjerena kontrola nad Bosforom i Dardanelima te je regulisan prolaz ratnih i trgovačkih brodova kroz te moreuze.

Odbrambena industrija kao glavni adut

Vlada u Ankari i turski predsjednik Erdogan planiraju povećati izdvajanja za odbranu na pet posto bruto domaćeg proizvoda do kraja 2030. godine. Već sada Turska, odmah nakon Sjedinjenih Američkih Država, raspolaže drugom najvećom vojskom unutar NATO-a. Prema podacima Međunarodnog štokholmskog instituta za istraživanje mira (Stockholm International Peace Research Institute), turska vojni izdaci prošle godine su porasli za 7,2 posto i premašili 30 milijardi američkih dolara, čime se zemlja nalazi na 18. mjestu u svijetu.

Jedan od glavnih ciljeva Ankare jeste da dodatno istakne kapacitete svoje odbrambene industrije. Analitičari smatraju da NATO ubuduće neće zavisiti samo od brojnosti svojih oružanih snaga, već i od proizvodnih kapaciteta, tehnoloških inovacija i sigurnih lanaca snabdijevanja.

U tom kontekstu forum odbrambene industrije, koji je ranijih godina bio prateći događaj, prvi put će biti uvršten u službeni program NATO samita. Očekuje se potpisivanje više sporazuma između država članica.

I vrh NATO-a naglašava značaj Turske u ovoj oblasti. Generalni sekretar Mark Rutte istakao je da Turska, sa oko 3.000 kompanija koje posluju u sektoru odbrambene industrije, predstavlja jednog od ključnih aktera Saveza.

NATO mora imati šire shvatanje sigurnosti

Ankara na predstojećem samitu želi proširiti i samo poimanje sigurnosti unutar NATO-a. Turska vlada smatra da bi Savez u svoje strateško planiranje trebao snažnije uključiti izazove koji dolaze iz južne i istočne Evrope, crnomorskog regiona i Bliskog istoka.

Zbog toga Turska zagovara oživljavanje Istanbulske inicijative za saradnju (Istanbul Cooperation Initiative – ICI), pokrenute 2004. godine. Cilj ovog programa jeste jačanje sigurnosne saradnje sa državama Bliskog istoka. Članice inicijative su Katar, Bahrein, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati. Ankara ovoj inicijativi pridaje veliki značaj i zalaže se za intenzivniju saradnju NATO-a s njegovim južnim susjedstvom.

Za tursko rukovodstvo NATO samit predstavlja mnogo više od velikog diplomatskog događaja. Vlasti u Ankari vide ga kao priliku da dodatno potvrde strateški značaj Turske – kao vojne sile, posrednika u međunarodnim krizama i nezaobilaznog partnera na jednom od najosjetljivijih geostrateških prostora NATO-a.