"Potpis koji je promijenio naše živote"

Optužba glasi "teroristička propaganda". Ukupno 1128 turskih akademika priključilo se u januaru 2016. godine apelu pod nazivom "Nećemo biti dio ovih zločina" kojim su kritizirali oštre postupke turskih sigurnosnih snaga u kurdskim područjima. Ovog utorka počeo je proces protiv 140 intelektualaca.

Nekoliko dana prije početka procesa sreli smo 41-godišnjeg Uraza Aydina u jednom istanbulskom cafeu. I on je prije skoro godinu dana potpisao pomenuti proglas za mir. Kratko nakon toga je izgubio posao naučnog suradnika na Fakultetu za kriminalistiku Univerziteta Marmara. Otpuštanje je uslijedilo na osnovu Dekreta o izvanrednom stanju 686 koji je stupio na snagu u februaru 2017. godine.

Za Aydina je to bio težak udarac. Kaže da je rado radio na Univerzitetu i da sada osjeća veliku čežnju za svim tim što je morao ostaviti iza sebe, rezultate svog osmogodišnjeg istraživanja. On sam je studirao komunikologiju na Univerzitetu Marmara. Nakon toga je uradio doktorski rad na Institut National des Langues et Civilisations Orientales (INALCO) u Parizu.

U svom doktorskom radu on se bavio time kako su turski kolumnisti širili lijevo-liberalnu misao. "Aktivan sam u sindikatu i nikada nisam skrivao svoj ljevičarski identitet. Posljedice toga sam osjetio kasnije. Dok su neki moji studenti kasnije dobili mjesto docenta na Univerzitetu ja nisam dobio takva mjesta."    

Potpis koji je promijenio život

Unatoč tome Aydin nije mogao ni zamisliti kakve posljedice bi potpis pod peticiju za mir mogao imati za njegov život. Aydin se prisjeća njegove tadašnje zaprepaštenosti. On je peticiju za mir potpisao u trenutku kada njegove kolege i on stanje, koje je tada vladalo, jednostavno nisu više mogli prihvatiti.

"Među prijateljima smo se već pitali da li su naši potpisi bili ti koji su otjerali zemlju tamo gdje se upravo sada nalazi. Mi smo odredili dnevni red u zemlji. A onda je to odredilo sve naše živote."

Otpuštanje u skladu sa Dekretom o vanrednom stanju

Nakon dugogodišnjeg posla naučnog suradnika Aydin se prošle godine kandidrao za mjesto docenta - i čak dobio mjesto. Ipak već narednog dana je saznao da su imena onih koji su potpisali peticiju za mir proslijeđena Nastavnom vijeću Univerziteta. "Moja radost je trajala samo jedan jedini dan", kaže on. 

Tog dana je počelo čekanje na listu Dekreta o vanrednom stanju. Aydin kaže da je osjetio olakšanje kada je otkrio svoje ime na toj listi, čak i radost jer je stres zbog čekanja prošao. "Bilo nam je već jasno da prosljeđivanje naših imena Nastavnom vijeću Univerziteta znači naše otpuštanje. Ali to čekanje nam je jednostavno iritiralo živce. U konačnici mislimo: Neka se desi što mora da se desi."

Solidarnost daje snagu da se nastavi dalje

Aydinove oči postaju vlažne kada govori o danu kada je pokupio svoje stvari iz ureda. Kaže da nije mogao uzeti sve knjige koje je skupio posljednjih 20 godina. To da je Univerzitet, na koji je stupio kada mu je bilo 19 godina, sa 40 morao napustiti ga je duboko pogodilo, kaže on.

No ono što ga, kako kaže, duboko dotiče je solidarnost koju je tamo doživio: "Država te optužuje za terorističku propagandu, a ti doživljavaš ogromnu solidarnost. To ti daje snagu da nastaviš dalje", kaže Aydin. "Ponekad misliš da ti je učinjena najviša nepravda", kaže on.

Proces protiv Uraza Aydin počeo je u isto vrijeme kada je otpušten sa Univerziteta. U optužnici stoji da njegov čin nije izraz slobode mišljenja i prava na kritiku. Peticija je, kako se navodi, otvorena teroristička propaganda. Saopćenje Bese Hozata, zamjenika Izvršnog vijeća Unije zajednica Kurdistana (KCK) od 27. decembra je priloženo kao dokaz. Na KCK, organizaciju koja djeluje iz podzemlja, se gleda kao produženu ruku PKK koju pak Turska označava kao terorističko udruženje. 

Na pitanje kako gleda na optužnicu Aydin s osmijehom kaže: "To je malo previše". Proces protiv njega će biti nastavljen u martu.