Srbija: Kad država i podzemlje posluju zajedno

Slučaj ubistva u restoranu „27“ na Senjaku za dvije nedelje dobio je nekoliko velikih obrta. Od početne teze po kojoj je načelnik Policijske uprave u Beogradu Veselin Milić pomogao u skrivanju dokaza do toga da se on uopšte nije našao na licu mjesta kada je Saša Vuković Boske ubio Aleksandra Nešovića Baju.

Ali, za mnoge građane Srbije najvažnije pitanje je ostalo nepromijenjeno – šta je načelnik najveće policijske uprave u zemlji uopšte radio s dvojicom istaknutih pripadnika kriminalnog miljea.

Za Stevana Dojčinovića, glavnog urednika istraživačkog portala KRIK, u ovom slučaju nema ništa spektakularno.

„Činjenica da imamo policijskog načelnika koji je povezan s kriminalom i učestvuje u kriminalnim djelima je potpuno poznata stvar koja je već dokazana više puta“, kaže Dojčinović za DW.

On tvrdi da je srpska država, odnosno Sprska napredna stranka (SNS) koja drži sve poluge moći, direktno isprepletana s organizovanim kriminalom.

„Ali, država nema jednog stabilnog partnera, već u zavisnosti od okolnosti gleda s kim da sarađuje iz kriminalnog miljea. Do 2021. država je jako blisko sarađivala s podgrupama Kavačkog klana, a onda su se stvari preokrenule – onda su oni postali državni neprijatelji, a država je krenula da sarađuje sa suprotstavljenom grupom“, kaže Dojčinović.

Prema njegovim riječima, upravo su ta promjenljiva savezništva doprinijela krvavim obračunima u srpskom podzemlju. Tokom protekle decenije u mafijaškim likvidacijama ubijeno je više od stotinu ljudi, često usred bijela dana i na javnim mjestima.

Zato, kaže, ni posljednje ubistvo nije bilo neuobičajeno.

„Taj slučaj je postao veliki zato što je SNS-u odgovaralo da bude veliki. Jer, unutar SNS-a različite struje sarađuju s različitim kriminalnim grupama koje su sada u ratu“, objašnjava Dojčinović.

Decenija dokaza

Tokom proteklih deset godina, navodi o vezama političkog vrha Srbije i organizovanog kriminala potkrepljivani su sudskim postupcima, iskazima svjedoka, dešifrovanim komunikacijama s aplikacija skaj i višegodišnjim radom istraživačkih novinara.

Prema riječima novinara Branka Čečena, taj odnos između vladajuće SNS i kriminalnog podzemlja datira još od samog početka vladavine Aleksandra Vučića.

„To vidimo prije svega u tome što ljudi koji počinju naglo da dobijaju poslove od države potiču direktno iz kriminalnog miljea, kao što su Zvonko Veselinović i Milan Radojičić“, kaže Čečen.

Jedan od najupečatljivijih primjera proizašao je iz istrage protiv Veljka Belivuka, navodnog vođe jedne od najozloglašenijih organizovanih kriminalnih grupa u Srbiji.

Prema izvještavanju KRIK-a sa suđenja, Belivuk je tužiocima rekao da je odlučio „da ispriča sve“ o odnosu svoje grupe s predsjednikom Vučićem, tadašnjim ministrom unutrašnjih poslova Aleksandrom Vulinom, Vučićevim bratom i drugim funkcionerima koji su od njih tražili usluge, „a sada se prave da ih ne poznaju“.

Dojčinović ukazuje i na WhatsApp-poruke pronađene u Belivukovom telefonu nakon njegovog hapšenja 2016. godine, za koje tvrdi da otkrivaju lanac komandovanja.

„Belivuk je pitao za odobrenja jednog jako bitnog i uticajnog člana Žandarmerije, Nenada Vučkovića Vučka, a on je odgovarao Dijani Hrkalović, koja je bila druga osoba policije, koja je onda odgovarala svojim šefovima, ministru i predsjedniku, očigledno“, kaže Dojčinović.

Još jedan dokaz pojavio se 2023. godine, kada je KRIK objavio audio-snimak na kojem se čuje kako Vučković vodi sastanak kriminalne grupe, razgovara o kriminalnim poslovima i hvali se da njegova mreža „drži cijelu policiju u svojim rukama“.

Odnos od obostrane koristi

Kako ističu i Dojčinović i Čečen, odnos države i organizovanog kriminala nije samo pitanje korupcije. Riječ je o aranžmanu od kojeg obje strane imaju korist: država pruža zaštitu, a kriminalne grupe zauzvrat obavljaju određene poslove.

Tokom protesta koji su posljednje dvije godine zahvatili Srbiju, istraživački novinari identifikovali su pripadnike kriminalnih grupa među muškarcima koji su bili bazirani u takozvanom Ćacilendu i koji su napadali demonstrante.

Lica iz miljea organizovanog kriminala godinama se povezuju i s navijačkim grupama koje kontrolišu tribine i navijačke organizacije, čime se obezbjeđuje da se na stadionima što rjeđe čuju skandiranja protiv Vučića.

„Ne štiti država neki narkokartel samo da bi taj kartel poslao par desetina ljudi da napadaju demonstrante. Ključna stvar je novac. Pojedinci koji vode državu isto dobijaju dio prihoda. To je glavna motivacija. Ali, pošto rade zajedno, naravno, kad god zatreba ljudstvo za ulicu ili stadion, oni mogu da pozovu kriminalce i oni su dužni da se odazovu“, dodaje Dojčinović.

Političko-kriminalna zajednička preduzeća

Najjasnija ilustracija tog odnosa jeste Jovanjica, jedna od najvećih plantaža marihuane u Evropi, otkrivena 2019. godine nedaleko od Beograda.

Njen vlasnik Predrag Koluvija godinama je gradio imidž uspješnog preduzetnika. Dobijao je državna priznanja, na svom imanju dočekivao visoke državne funkcionere i održavao bliske veze sa pripadnicima policije, Bezbjednosno-informativne agencije i Vojnobezbjednosne agencije.

„Država je sama uključena u distribuciju droge“, kaže Dojčinović. „Mi ne pričamo više o korupciji u smislu da kriminal potplaćuje državne činovnike. Mi pričamo o tome da država ulazi u zajednički biznis s kriminalom.“

Zašto niko iz vrha ne snosi posljedice?

Uprkos godinama istraga, sudskih postupaka i sve većem broju dokaza, nijedan od najvećih slučajeva organizovanog kriminala u Srbiji nije doveo do političke odgovornosti.

Prema Dojčinoviću, tužilaštvo koristi dešifrovanu komunikaciju s aplikacije skaj za procesuiranje pripadnika kriminalnih grupa, ali izbjegava tragove koji vode ka politički osjetljivim osobama.

„Tužilaštvo faktički koristi skaj komunikaciju da ganja kriminalce, ali ne želi da dira i da pravi problem s političarima u Srbiji“, kaže Dojčinović.

Vlast sve optužbe odbacuje i zvanično tvrdi da vodi odlučnu borbu protiv organizovanog kriminala.

„Kada mora, režim uhapsi nekoga, ali onda razvodni taj slučaj, zato što jednostavno ne smije da pusti niz vodu svog saradnika koji bi mogao da propriča i da nanese štetu“, dodaje Čečen.

Politička cijena

Ali prostor za manevrisanje se sužava. Dok se protesti nastavljaju širom Srbije, pritisak na predsjednika Aleksandra Vučića raste.

Branko Čečen vjeruje da pitanje saradnje s kriminalom sada počinje da nagriza čak i podršku među biračima koji nisu dio opozicije.

„To su ljudi koji jesu za njega, ali nisu u njegovom klanu, nego im prosto Aleksandar Vučić odgovara da je na vlasti, zato što je jedno zarađivati pare pod Aleksandrom Vučićem, a drugo je biti bespomoćan pred kriminalcima i nemati policiju da te zaštiti“, objašnjava Čečen.

Zbog toga je, smatra on, Vučić prvi put suočen s neizvjesnim izborima. Zato pažljivo čuva kartu datuma raspisivanja kako bi oni došli u za njega najpovoljnijem trenutku.

„Aleksandar Vučić ne izlazi na izbore za koje nije apsolutno siguran da će na njima pobijediti – prevarom ili fer“, kaže Čečen. „Tako da je za njega ovo vrlo teška situacija. Ali se čini da se sprema na izbore kao nešto što mora da se desi po zakonu i ustavu. To i dalje ne znači da će tih izbora i biti, jer vidimo da se ustav i zakon krše svakog dana, ali nadam se da nikome ne bi palo na pamet da uvodi diktaturu bez izbora“, zaključuje Čečen.