Derventa - nova linija razdvajanja

Usvajanje rezolucije o osudi veličanja ustaških simbola i NDH u Narodnoj skupštini Republike Srpske nije došlo iznenada, niti ona predstavlja zakašnjelu osudu zločinačkog naslijeđa. Rezolucija stiže u trenutku kada se između Banjaluke, Zagreba i hrvatskog političkog vrha u Bosni i Hercegovini već otvorio novi spor oko toga ko ima pravo na javno sjećanje, koje simbole država smije da toleriše i gdje završava komemoracija, a počinje politička provokacija.

Povod je najavljeno obilježavanje osnivanja Treće bojne HVO-a u Derventi, koje se pretvorilo u mnogo više od lokalnog okupljanja veterana. Postalo je tačka na kojoj su se ukrstili ratno nasljeđe, aktuelna politika i stari sporovi o karakteru rata devedesetih.

„Ili će ga zabraniti ili ćemo ga mi spriječiti. Uglavnom, tog skupa 21. marta za kada je najavljeno postrojavanje i zborovanje, neće biti“, kategoričan je predsjednik Boračke organizacije Derventa, Čedo Vujičić. 

Sporan spomenik i reciprocitet 

Okupljanje bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane u Modranu kod Dervente, planirano za 21. mart, kao i četiri dana kasnije uz vjerski obred. Strasti su se ove godine ponovo uzburkale iako je spomenik izgrađen prije 20 godina sredstvima hrvatskog fudbalera Vedrana Ćorluke i njegovog oca Joze. Spomenik od početka izaziva kontroverze jer je izgrađen u obliku slova „U“, sa hrvatskom šahovnicom koja počinje bijelim poljem, što je bilo obilježje koje se koristilo za vrijeme NDH.

Najava obilježavanja godišnjice bio je jedan od povoda da Narodna skupština RS usvoji Rezoluciju o osudi i zabrani promovisanja i veličanja ideologije, pojava i simbola koji su proistekli iz NDH, a uz nju i zaključke da Vlada Republike Srpske u narednih 60 dana pripremi izmjene Zakona o grobljima i Krivičnog zakonika. Time je skupštinska većina poslala poruku da ne želi da stvar ostane na političkoj deklaraciji, već da se pretače u pravni okvir koji bi omogućio uklanjanje spornih obilježja i kažnjavanje javnog promovisanja ustaške simbolike.  

Univerzitetski profesor iz Banjaluke Mladen Mirosavljević, ironično primjećuje da se ni trideset godina poslije rata čak ni jelovnik na ovim prostorima ne može sastaviti bez miješanja politike. Vlast se i dalje, kaže, osvaja nametanjem straha od onih druge nacije i vjere.

„Za to se smišlja sve što se može smisliti ili revitalizovati pa ne treba čuditi ni što se u te svrhe koristi podizanje spomenika, donošenje rezolucija, naravno sve suprotno jedni drugima. Pri tome niko ne postavlja logično pitanje koga te rezolucije obavezuju, na kojoj teritoriji se mogu provoditi i da li će i svi sadašnji spomenici doživjeti sudbinu onih prethodnih, samo uz novu, nataloženu na onu prethodnu mržnju“, kaže Mirosavljević, naglašavajući da se cijela matrica osuđivanja i dalje vrsti u krug.

Zahtjev za pisanjem četnika

Formalno, rezolucija se poziva na civilizacijsku obavezu osude NDH i zločinačke ideologije. Suštinski, međutim, ona je i poruka političkog sukoba, jer dolazi u trenutku kada se pitanje istorijskih simbola više ne vodi samo kroz rasprave o Drugom svjetskom ratu, nego kroz direktan obračun oko tumačenja ratova iz devedesetih i prava na javno sjećanje na prostoru bivše Jugoslavije.

„Dabogdo možemo uzeti i Zakon o grobljima i ponovo napraviti...ne bi nam se ovo dešavalo", kaže premijer RS Savo Minić, aludirajući na izmjena Zakona o grobljima kojima bi se uveo reciprocitet u odnosu na Hrvatsku.

Sam tekst Rezolucije nije se do kraja svidio Bošnjacima, pa su tražili izmjene. Nisu ih dobili.

„Mi predlažemo da se u cijelom tekstu iza riječi ustaški, doda riječ četnički. I da se iza riječi Jevreji, doda riječ Bošnjaci“, rekao je Ramiz Salkić (SDA), nakon čega mu je iz vladajuće većine odgovoreno da „Bošnjaci tada nisu postojali“. 

Zagrebački model

Kontekst direktnog obračuna kroz ratove devedesetih važan je zbog Hrvatske, koja je prošle godine otvorila vlastiti pravni prostor za uklanjanje spornih nadgrobnih obilježja. Vlada Hrvatske je u aprilu 2025. saopštila da će se novim Zakonom o grobljima uklanjati spomenici i natpisi podignuti nakon 30. maja 1990. koji vrijeđaju nacionalna, vjerska ili moralna osjećanja građana ili veličaju agresorsku vojsku u Domovinskom ratu, uz obavezu uklanjanja u roku od 30 dana i propisane novčane kazne.

„Cilj je ukloniti spomenike i natpise koji vrijeđaju nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje građana, veličaju agresiju na Hrvatsku ili omalovažavaju Domovinski rat“, zvanični je stav hrvatske vlade, koja je propisala rokove i kazne za uklanjanje spomenika od 30 dana i do 5000 evra, naglašavajući da se time „ne krše prava manjina, već se sankcioniše veličanje agresije“.

Upravo u toj tački leži veza između Zagreba i Banjaluke, jer Banjaluka sada pokušava da izgradi vlastiti simetrični okvir. Jer ako Zagreb može zakonom čistiti groblja od spornih poruka, onda i RS želi pravni osnov da reaguje na obilježja i simbole koji se ovdje tumače kao rehabilitacija ustaštva ili NDH.

Derventa kao okidač

Ipak, neposredni detonator cijele priče nije bio hrvatski zakon, nego upravo planirano obilježavanje 34 godine od osnivanja Treće bojne 103. brigade HVO-a u Modranu kod Dervente. Prema policijskim podacima, zatražena je i dobijena dozvola za javno okupljanje u Modranu u subotu 21. marta. Odobren je i skup 25. marta, ali se još ne zna kako će u praksi to izgledati. 

Zbog svega navedenog, komemoracija je pretvorena u bezbjednosno i političko pitanje, a najavljena rezolucija o zabrani veličanja ustaških simbola dobila je vrlo jasan dnevno-politički okvir. U tom smislu, Derventa nije usputna epizoda, nego konkretan teren na kojem je rezolucija dobila svoju praktičnu funkciju.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, najjači politički saveznik Dragana Čovića (HDZ BiH), poručio je da institucije Republike Srpske „neće dopustiti veličanje formacija i ideologija koje su počinile teške zločine nad srpskim narodom". Oštriji su bili iz Narodnog fronta, partije na čijem čelu je Jelena Trivić, koja traži da se spomenik sruši jer vrijeđa srpske žrtve. 

„Tamo ne treba da se okupi niko, dok se taj spomenik ne sruši“, kaže Trivić.

Čovićevo upozorenje

Na takvu poruku iz Banjaluke, Dragan Čović, nije odgovorio frontalnim sukobom, ali je izašao iz okvira upakovanih floskula. Poručio je da hrvatski borci imaju pravo da obilježavaju događaje „na svakom pedlju“ Bosne i Hercegovine i da svi oni koji pokušavaju da to zabrane treba da drže „dalje ruke od hrvatskog naroda".

„Mi ćemo osigurati da sva naša udruženja na svakom dijelu BiH mogu odati počast svojim žrtvama, a ovi drugi koji misle to na neki način skrnaviti, da se oslobode toga“, rekao je lider HDZ-a BiH.

Čović ovim, kaže, ne brani samo jedan skup, nego pravo hrvatskog političkog i ratnog narativa da postoji i van prostora gdje Hrvati danas čine većinu, odnosno i na mjestima sa kojih su tokom rata nestali ili bili protjerani.

Od logora do protjerivanja

Derventa je u toj priči posebno osjetljiva jer nosi dvostruke i međusobno suprotstavljene poglede. Sudski utvrđene činjenice govore o zločinima nad Srbima u Derventi, uključujući zatvaranja, zlostavljanja i ubistva u objektima kao što su Dom JNA i logor Rabić, zbog čega u srpskoj javnosti svako okupljanje povezano sa ratnim formacijama HVO-a izaziva snažan otpor.

Ali Derventa je i mjesto iz kojeg je veliki broj Hrvata tokom rata nestao, izbjegao, protjeran, pa hrvatska strana na to područje ne gleda samo kao na mjesto zločina nad Srbima, nego i kao na prostor vlastitog stradanja i nestanka jedne zajednice. Od prijeratnih preko 20 hiljada Hrvata, prema popisu iz 2013. godine, danas ih je oko 2500.

Upravo zbog toga svaka komemoracija za jedne predstavlja odavanje počasti poginulim, a za druge pokušaj rehabilitacije formacija koje povezuju sa zločinima. Na sve glasnije zahtjeve za uklanjanjem spornog spomenika, reagovali su iz udruženja koja okupljaju bivše borce iz proteklog rata.

„Koordinacija hrvatskih udruženja HVO-a jasno poručuje da se neće dopustiti uklanjanje spomena na hrvatske žrtve niti brisanje tragova hrvatskog opstanka na ovim prostorima. Pokušaji uklanjanja spomen-obilježja predstavljaju nastavak progona u miru Hrvata u Republici Srpskoj započetog u ratu“, rekli su u ovom udruženju.

Ista matrica

Zbog svega toga, rezolucija NSRS, hrvatski Zakon o grobljima i spor oko Treće bojne HVO nisu tri odvojena slučaja, nego tri tačke iste političke linije. Prva pokazuje kako RS želi da normira vlastiti memorijalni prostor, druga kako je Hrvatska već uradila nešto slično u svom pravnom sistemu, a treća da se taj sukob oko simbola i sjećanja odmah prebacuje na teren Bosne i Hercegovine, gdje istorija nikada nije samo istorija, nego i produžetak sadašnje politike drugim sredstvima.

„Niko još nije odgovorio na pitanje zašto se to čini sve baš sada i da li sve to ima ikakvu upotrebnu vrijednost ili je samo stvar dnevne politike. Koja je to granica mržnje koja se još može tolerisati, a da iz nje ne pokulja ono zlo koje je još svježe u našem sjećanju. A počelo je sa istom matricom“, upozorava Mirosavljević.

I ova situacija govori u prilog stanju u regionu u kojem se prošlost ne obilježava da bi bila završena, nego da bi bila iznova upotrijebljena.