Protjerivanje migranata u Bjelorusiju nije rješenje | Evropa | DW | 29.10.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

mišljenje

Protjerivanje migranata u Bjelorusiju nije rješenje

Novi zakon Poljskoj dozvoljava da jednostavno iz zemlje protjera potražioce azila. Još jedna zemlja Evropske unije izdala je zajedničke vrijednosti Unije, navodi u komentaru DW-a Maks Cander.

Još okrutniji odnos prema migrantima. Ovo je odgovor poljske vlade na sve veći broj neregularnih prelazaka granice iz susjedne Bjelorusije. Kao odgovor na sankcije Evropske unije, bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko organizovao je ciljano dovođenje migranata i izbjeglica na granice članica EU: Poljske, Letonije i Litvanije. Varšava je reagovala usvajanjem zakona, koji lokalnim komandantima graničnih straža daje moć da odlučuju o sudbini ovih ljudi.

- pročitajte još:Poljska „barijera“ na granici s Bjelorusijom

Reforma dozvoljava kratak proces: ako graničari otkriju ilegalni ulazak u zemlju, dozvoljeno im je da odmah deportuju strance. Takođe je moguće izreći i trogodišnju zabranu ulaska u kompletan šengenski prostor. Dakle, više ne odlučuju ni nadležne vlasti ni sudovi – sve je u rukama graničara.

Ljudi nisu oružje

Onaj ko bude uhvaćen pri ilegalnom prelasku granice, nema prava da podnese zahtjev za azil. U obzir se moraju uzeti samo zahtjevi u slučaju da osobe dolaze direktno sa državne teritorije na kojoj im prijeti opasnost ili su progonjeni. To onda ne važi za hiljade migranata, koji u Poljsku dolaze iz Bjelorusije, iako su porijeklom iz Iraka, Sirije i Avganistana. Ove nedjelje je saopšteno da Evropska komisija trenutno provjerava usklađenost poljskog prava sa pravom EU.

Max Zander

Maks Cander

Sa Lukašenkom Poljska ima susjeda, koji je spreman na sve. Lažnim obećanjima on mami ljude u svoju zemlju da bi ih kasnije poslao u šume na granici Poljske ili baltičkih zemalja. A tamo se suočavaju sa rizikom da umru od gladi i žeđi ili da se smrznu. Posljednjih nedjelja je na putu iz Bjelorusije ka graničnim oblastima umrlo najmanje osam ljudi.

EU se u martu 2020. suočila sa sličnom situacijom na grčko-turskoj granici. Turski predsjednik Erdogan poslao je u pravcu EU desetine hiljada migranta, kako bi iznudio nove ustupke u sporazumu o izbjeglicama sa Unijom. I tada, kao i danas, u Briselu se govorilo o instrumentalizaciji izbjeglica. To znači da ih Lukašenko koristi kao oružje, upereno na spoljne granice EU. Ali, isto kao i lani u jugoistočnoj Evropi, tako i danas na poljskoj granici – ovi ljudi nisu oružje, sa kojim se mora na odgovarajući način boriti, već politički taoci, koji imaju pravo na humanitarnu pomoć.

Bez okrutnosti po svaku cijenu

Čak i ako predsjednik Lukašenko koristi sva raspoloživa sredstva da poveća pritisak na EU, odgovor država članica ne smije da bude okrutnost po svaku cijenu. Zidovima, čiju gradnju u međuvremenu zahtijeva čitav niz šefova država i vlada zemalja EU, kao i ilegalnim pušbekovima, odnosno protjerivanjima, koje pojedine zemlje već dugo praktikuju, EU dugoročno neće ništa dobiti. Naprotiv: bjeloruski vlastordržac tako dobija više pažnje i može da upire prstom u monstruozne uslove, koji vladaju u EU.

- pročitajte još:Migrantska drama na bjelorusko-poljskoj granici

Poljska vlada mora da obezbijedi poštovanje ljudskih prava za sve u njenoj zemlji. Ali, preostale članice EU ne smiju ćuteći da prihvataju ili čak tajno pozdravljaju to što Poljaci za njih obavljaju prljave poslove i nastavljaju da potkopavaju pravo na azil.

Sistematsko kršenje prava na spoljnim granicama

No, nije novina u EU ovo što se sada događa u Poljskoj. Još 2015. je Mađarska sprovela reforme na osnovu kojih migranti, koji ilegalno borave u zemlji, mogu da budu deportovani i to bez da se provjerava svaki pojedinačni slučaj, kako to predviđa ju zakoni Evropske unije.

Ilegalni pušbekovi od strane obalske straže ili graničnih službi konstantno se dokumentuju u Grčkoj i Hrvatskoj. Evropsko pravo se u međuvremenu sistematski krši na spoljnim granicama Unije. Izgleda da su u međuvremenu u jednoj Evropskoj uniji, čije članice ne mogu da se dogovore kako da se nose sa pritiskom migracija i podjelom odgovornosti na spoljnim granicama EU, protjerivanje i  upotreba sile (u slučaju nužde) optimalno rješenje.

Naravno da EU ne može i ne smije dozvoliti da je ucjenjuje jedan diktator poput Aleksandra Lukašenka. Ali, njene članice su obavezne da zajedno traže rješenja, koja su kompatibilna sa ljudskim pravima u oblasti pomoći izbjeglicama i evropskim vrijednostima. Prije nego što na kraju od toga ništa ne ostane.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu