Od Strazbura do "hrvatske" fotelje

Kovačević u kampanju ulazi sa naslijeđem procesa u Strazburu, što dodatno pojačava raspravu o tome gdje prestaje individualno pravo na identitet, a počinje političko inženjerstvo.

Demokratska fronta (DF) je Kovačevićaistakla kao kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, nakon što Željko Komšić više nema pravo na novi mandat. Time DF nastavlja model u kojem se hrvatski član Predsjedništva bira uz većinski bošnjačko biračko tijelo, što u hrvatskim političkim krugovima u BiHi Hrvatskoj ponovo otvara raspravu o legitimnom predstavljanju.

Obrazac

Reakcije iz tih krugova kreću se od ocjena da se „ponavlja komšićevski obrazac“ do upozorenja da takav pristup dodatno opterećuje odnose Bošnjaka i Hrvata u BiH.

„Šokantna potvrda da ova stranka manipuliše stvarnom diskriminacijom sa kojom se suočava hiljade Bosanaca i Hercegovaca koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda“, reagovali su iz stranke Narod i pravda (NiP) Elmedina Konakovića, na najavu kandidature iz Demokratske fronte.

Podsjećaju javnost da je upravo Kovačević, uputio apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava žaleći se da mu je uskraćeno aktivno biračko pravo zbog kombinacije etničkih i teritorijalnih principa, koji posebno diskriminišu sve one koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati.

Komentarišući ovakve i slične reakcije, Kovačević kaže da je „bio, jeste i ostaće Hrvat“.

„Ja jesam Hrvat i nikad nisam to mijenjao. Da li je nekom to problem“, rekao je Kovačević, negirajući da se ikada odrekao svog identiteta.  

U fokusu je i Kovačevićevo višestruko mijenjanje nacionalne pripadnosti, od izjašnjavanja kao „Ostali“ do kasnijeg nastupa kao Hrvata. Promjene nacionalnog izjašnjavanja njegovi kritičari tumače kao politički pragmatizam, a ne kao izraz identitetske dosljednosti. Kritičari u hrvatskom korpusu tu promjenu vide kao primjer prilagođavanja identiteta političkoj okolnosti, dok pristalice naglašavaju da svako ima pravo da se nacionalno izjasni onako kako se osjeća i da to pravo ne bi smjelo biti sporno.

Prvi entitet

Iz HDZ-a BiH stiže najava da će se protiv ovakvog načina pokušaja još jedne marginalizacije Hrvata u BiH boriti kroz institucije. Lider stranke Dragan Čović, poručuje da je došlo vrijeme da svaki od tri konstitutivna naroda mora imati svog legitimnog predstavnika.

„Mi ćemo se potruditi da na idućim izborima apsolutno dobijemo novi izborni zakon. Mislim da je ovo podsticaj svima, prije svega dobrim prijateljima Bošnjacima koji vole Bosnu i Hercegovinu, da razumiju da je dosta podvala bilo u ime hrvatskog naroda hrvatskom narodu u ime bošnjačkog naroda“, rekao je Čović, ističući da legitimni predstavnici moraju sjesti i napraviti dogovor.

„Mi to moramo raditi u miru. Federalizam, konsocijacija, sve su to modeli o kojima trebamo pričati", rekao je Čović, dodajući da unitarna i građanska država nije moguća, te zašto se umjesto sintagme „treći entitet“ ne može koristiti „prvi entitet“.

Od prvostepene presude do Velikog vijeća

U predmetu „Kovačević protiv BiH“ prvostepeno vijeće Evropskog suda za ljudska prava 2023. utvrdilo je povredu zabrane diskriminacije, polazeći od toga da kombinacija teritorijalne i etničke odrednice biračima poput Kovačevića ograničava izbor članova Predsjedništva i Doma naroda. 

Veliko vijeće je, međutim, 2025. poništilo tu odluku i zahtjev proglasilo nedopuštenim. Ocijenjeno je da je došlo do zloupotrebe prava i da podnosilac nema status žrtve u smislu Konvencije, pri čemu su posebno naglašene kontradikcije u njegovom istupanju i odnosu prema Sudu. 

Ta odluka je u javnosti doživljena dvostruko. U jednom dijelu sarajevske političke i medijske scene kao nastavak borbe za „građanski model“, a u hrvatskim i srpskim krugovima kao potvrda sumnji u konzistentnost i kredibilitet samog apelanta ali i ono što je najbitnije, udar na etnički koncept.

„Umjesto inicijativa da se dogodi promjena Ustava, mi imamo manipulaciju ustavnim načelima. Slaven Kovačević je zbog promjene svojih uvjerenja apsolutno nekredibilan kandidat. Ali on time demaskira činjenicu da se Hrvatima u BiH gura prst u oko“, kaže politički analitičar iz Sarajeva Enver Kazaz, ne sporeći da bi za BiH bilo najbolje građansko uređenje, ali i da postojeći Ustav to stavlja u drugi plan.

Postavlja se pitanje da li je tužba u Strazburu bila i politički korak koji je Kovačeviću poslužio da izgradi prepoznatljivost i profil „građanskog“ aktiviste, što sada koristi u kampanji za Predsjedništvo.  Sam proces, brojni javni nastupi i medijski intervjui o presudi i njenim implikacijama svakako su ga pozicionirali kao jednog od najvidljivijih zagovornika izmjene izbornog sistema u pravcu jačanja građanskog principa. 

Strazbur kao priprema za izbore?

Ne postoje formalni dokazi da je apelacija podnesena isključivo zbog buduće kandidature, ali je jasno da je politički kapital iz tog slučaja sada integrisan u njegovu kampanju i da će upravo veza između promjenjivog nacionalnog izjašnjavanja i ishoda pred Sudom u Strazburu biti jedna od centralnih tema u predizbornom periodu, smatraju analitičari.

Analitičar Instituta za društveno politička istraživanja iz Mostara, Milan Sitarski, vjeruje da kandidatura Kovačevića, djeluje kao iznuđen potez u datom trenutku.

„Imam utisak kao da su dotjerali cara do duvara. Kao očajnički potez kada pređete crvenu liniju, kada se sva vaša strategija pokaže kao pogrešno osmišljena“, kaže Sitarski, smatrajući da ni najzagriženiji unitaristi među biračima ne vole takve kandidate. Upravo ovo bi, kaže on, moglo biti okidač za „stvaranje uslova za ozbiljne razgovore u vezi sa promjenom izbornog zakona". 

U periodu kada je biran u Gradsko vijeće Sarajeva i opštinsko vijeće Centar, Kovačević se 2012. izjašnjavao kao Hrvat. U apelaciji pred Evropskim sudom za ljudska prava, kao građanin koji ne pripada nijednom od tri konstitutivna naroda, naglašavajući da se ne želi etnički etiketirati kao Hrvat, Srbin ili Bošnjak. Sada je kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.