Napad na ključna iranska gasna polja izazvao tržišni šok

U srijedu je Izrael napao iransko plinsko polje South Pars, ciljajući na kopnena rafinerijska postrojenja i rezervoare za skladištenje gasa u Asaluyehu, kao i offshore postrojenja povezana s tim poljem.

U znak odmazde, Iran je brzo uzvratio dronovima i raketnim napadima na Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i glavni energetski centar Katara, Ras Laffan Industrial City, najveće svjetsko postrojenje za izvoz ukapljenog gasa (LNG).

Postrojenje Ras Laffan prostire se na gotovo 300 kvadratnih kilometara i pretrpjelo je „veliku štetu“, navodi QatarEnergy, državna kompanija koja njime upravlja u partnerstvu s ExxonMobilom, TotalEnergiesom i Shellom.

Ovo je prvi put da je pogođeno postrojenje za proizvodnju fosilnih goriva otkako je rat počeo 28. februara. Do sada su i SAD i Izrael izbjegavali gađanje takvih iranskih objekata kako bi izbjegli odmazdu odnosno slične napade na zemlje Perzijskog zaliva.

SAD „nisu znale ništa“ o napadu

Kao pokazatelj da SAD i Izrael ne djeluju uvijek po istom planu, predsjednik Donald Trump napisao je na Truth Socialu da „nije znao ništa o ovom konkretnom napadu“, ali je rekao da Izrael neće ponovo napasti plinsko polje bez konkretne provokacije.

Istovremeno, pokušavajući obuzdati situaciju, upozorio je Iran da će, ako režimske snage ponovo napadnu Katar, SAD „uništiti cijelo plinsko polje South Pars snagom i silom kakvu Iran nikada nije vidio“. Ovi napadi predstavljaju ozbiljnu eskalaciju regionalnog rata i dodatno su uznemirila energetska tržišta, jer je nalazište South Pars ključno za globalnu opskrbu, a mogla bi uslijediti i dalja eskalacija. Nakon napada, cijene plina, a posebno nafte, naglo su porasle.

Iran: Ovisnost o South Parsu

Iransko plinsko polje South Pars dio je većeg nalazišta koje je podijeljeno morskom granicom u Perzijskom zaljevu. S druge strane nalazi se katarsko polje North Dome, poznato i kao Qatar North Field. Zajedno, ova zajednička energetska nalazišta čine najveće svjetsko polje prirodnog plina, s oko trećinom poznatih rezervi gasa.

Za Iran, napad na proizvodnju u South Parsu prvenstveno je problem za domaću upotrebu. Zapadne sankcije ograničavaju njegovu sposobnost izvoza, pa većinu proizvedenog plina koristi unutar zemlje. Preostali gas se izvozi u Irak i Tursku.

Gasno polje South Pars čini oko 70% iranske proizvodnje plina i ono je značajan dio ekonomije zemlje, posebno kada se uključi i nafta.

Svaki poremećaj u proizvodnji mogao bi smanjiti eksploataciju,pogoršati lokalne energetske probleme i dovesti do dodatnog racionalisanja i nestanaka struje — uprkos tome što zemlja ima druge najveće rezerve gasa na svijetu, odmah iza Rusije, a  treća je u svijetu po rezervama nafte.

Katar: Globalna tržišta sve nervoznija

Za Katar, napad na South Pars i njegova postrojenja predstavlja globalni problem, jer ova zemlja većinu gasa izvozi u svijet i najveći je snabdjevač gasom u Aziji.

Na kompleks Ras Laffan otpada oko 20% globalne trgovine LNG-om. Ukupno, Katar je treći najveći izvoznik LNG-a na svijetu, nakon SAD-a i Australije.

Zaustavljanje rada u Ras Laffanu također bi pogodilo proizvodnju helijuma, koji je nusproizvod LNG-a i važan je za proizvodnju poluprovodnika, pored toga što je važna komponenta u mnogim drugim industrijskim granama.

Širom Bliskog istoka proizvodnja nafte i gasa je smanjena. Glavni razlog je blokada Hormuškog moreuza, koja je spriječila brodove da transportuju energente iz Perzijskog zaljeva kupcima širom svijeta.

Iako su proizvodna postrojenja do sada mogla funkcionisati čak i kada su privremeno bila van pogona, sada su ona direktno na meti i mogla bi ostati isključena znatno duže zbog popravki, čak i kada rat završi a plovni put se ponovo otvori.

„Tržišta nafte ostaju napeta“

Popravke oštećenih postrojenja su složene, skupe i mogu trajati mjesecima ili čak godinama, što znači manju količinu nafte i plina na globalnom tržištu, za kojim već vlada ogromna potražnja.

Iako Katar može priuštiti takve popravke, Iran je oslabljen dugogodišnjim sankcijama i vjerovatno nema dovoljno finansijskih sredstava.

Napad na plinsko polje je signifikantan „jer je označio prvi udar na iranska 'upstream' postrojenja (bušotine i postrojenja za crpljenje gasa) od početka rata“, napisao je analitičar Deutsche Banke Jim Reid u bilješci klijentima u četvrtak ujutro.

Cijene nafte i plina su porasle nakon napada, a „tržišta nafte i jutro su posebno napeta u Aziji - zbog straha da bi energetska infrastruktura mogla biti ozbiljno oštećena“, dodao je Reid.

Sličnog su mišljenja i drugi analitičari. „Šteta na LNG postrojenjima znači da problemi na globalnim tržištima gasa nisu samo pitanje kada će se obnoviti plovidba kroz Hormuški moreuz, već i koliko će trajati popravke“, napisali su analitičari ING-a Warren Patterson i Ewa Manthey.

Kako se ova nova realnost učvršćuje, raste strah da bi cijene energije mogle dodatno porasti.

„Napad na iransku energetsku infrastrukturu i bušotine gasa je neobičan, s obzirom na to da američka administracija već sedmicama pokušava ublažiti pritisak na rast cijena nafte“, navode Patterson i Manthey.

„Napadi na energetsku infrastrukturu nadjačavaju te faktore a imajući u vidu odmazdu ukazuju na dodatni rast cijena“, zaključuju oni.