Prijeti obustava proizvodnje nafte u Persijskom zalivu?

Cijena nafte skočila je u ponedeljak 9. marta na kratko na skoro120 dolara po barelu, nakon što je Izrael tokom vikenda napao iransku energetsku infrastrukturu, a Teheran proglasio Modžtabu Hamneija za novog vrhovnog vođu zemlje. Cijena nafte je kasnije ponovo pala i ovog utorka 10. marta je oko 90 dolara.

Produbljivanje sukoba povećava rizik za energetsku infrastrukturu širom Bliskog istoka, gdje se proizvođači već suočavaju sa oštećenjima i zatvaranjem najvažnijeg svjetskog pomorskog pravca za transport nafte - Ormuskog moreuza.

Pošto se skladišni kapaciteti za izvoz ubrzano smanjuju, DW postavlja pitanje: da li bi proizvodnja nafte u zemljama Persijskog zaliva mogla da bude obustavljena već za nekoliko dana?

Zašto prijeti obustava proizvodnje nafte u Persijskom zalivu?

Zalivske države proizvođači nafte —Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Katar, Kuvajt i Bahrein — direktno su se našle na liniji vatre u ratu SAD i Izraela protiv Irana.

Iran je u sukob uvukao zalivske države napadima na energetska postrojenja, aerodrome, hotele i stambena područja, kao i na američke vojne baze u regionu. Ti potezi izazvali su optužbe za „izdajničko" ponašanje i prijetnje mogućim vojnim odmazdama.

Dodatni pritisak stvara i faktičko zatvaranje Ormuskog moreuza od strane Irana — uskog morskog prolaza između Irana i Omana koji povezuje Persijski zaliv sa Omanskim zalivom i Arapskim morem. Kroz Ormuski moreuz prolazi oko petina svjetske ponude nafte, što ga čini ključnom tačkom globalne trgovine energentima.

Prema podacima kompanije za analizu pomorskog saobraćaja Kpler, gotovo sav komercijalni saobraćaj je zaustavljen. Njegovo zatvaranje smatra se najgorim mogućim scenarijom za svjetsko energetsko tržište.

Šta se dešava sa postojećim zalihama nafte?

Tankeri za naftu i tečni prirodni gas (LNG) su zaglavljeni, i proizvođači iz Zaliva se nadaju da će moreuz uskoro ponovo biti otvoren.

Dok Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati imaju alternativne pravce za izvoz dijela svojih energenata preko Crvenog mora i Omanskog zaliva, ostale zemlje Zaliva mogu da se oslone samo na sve manje skladišne kapacitete.

Prema procjeni američke banke JP Morgan, zemlje Zaliva zajedno mogu da uskladište oko 343 miliona barela nafte kako bi odložile neizbježan prekid proizvodnje.

Međutim, kroz Hormuški moreuz se uobičajeno transportuje oko 15 miliona barela sirove nafte dnevno, kao i više od četiri miliona barela rafinisanih proizvoda poput benzina, dizela i kerozina.

JP Morgan je izračunao da su, kada je rat počeo 28. februara, zemlje Zaliva imale skladišne rezerve dovoljne za svega 22 dana.

Koji znaci ukazuju na moguću obustavu proizvodnje?

Irak, koji je raspolagao skladišnim kapacitetom za svega šest dana, vjerovatno je već iscrpio mogućnost skladištenja, pa je Bagdad prošle nedelje smanjio proizvodnju za oko 1,5 miliona barela dnevno.

Norveška istraživačka kompanija Rystad Energy upozorila je u ponedeljak da se preostala operativna naftna polja u Iraku suočavaju sa „skorom i gotovo izvjesnom obustavom rada".

Saudijska Arabija je, prema procjeni JP Morgana, 28. februara raspolagala skladišnim kapacitetom za 66 dana proizvodnje. Ta procjena podrazumijeva da kraljevina može dio izvoza da preusmjeri alternativnim pravcima.

Međutim, Rystad Energy smatra da Saudijci imaju „efektivni vremenski prostor pre prisilnog smanjenja proizvodnje" od svega sedam do devet dana.

Državna kompanija Saudi Aramco preusmjerava što je moguće više nafte ka luci Janbu na Crvenom moru, dok UAE dio izvoza preusmjeravaju preko Fudžaire, koja je takođe bila meta iranskih napada.

Ipak, tim alternativnim pravcima može da se transportuje samo oko trećine nafte koja inače prolazi kroz Ormuski moreuz.

U ponedeljak je Fajnenšel tajms objavio da Saudijska Arabija izgleda već smanjuje proizvodnju nafte uprkos dodatnim skladišnim kapacitetima. Slično su javili i Blumberg Rojters.

Holandska banka ING saopštila je da su i Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati počeli da smanjuju proizvodnju.

Ponovno pokretanje proizvodnje čak i nakon privremenog prekida može biti složeno i potrajati od nekoliko dana do više nedelja, dok dugotrajniji zastoj nosi rizik od tehničkih kvarova ili geoloških problema.

Šta bi obustava proizvodnje u Zalivu značila za cijenu nafte?

Potpuni prekid velikog dijela proizvodnje i izvoza nafte iz Zaliva gotovo sigurno bi dodatno pogurao cijene naviše, jer region učestvuje sa približno trećinom svjetskog izvoza sirove nafte morem.

Ministar energetike Katara rekao je u petak za Fajnenšel tajms da bi cijena nafte mogla da dostigne 150 dolara po barelu ukoliko se sukob uskoro ne riješi i ako bude neophodno obustaviti proizvodnju.

Međunarodna agencija za energiju (IEA) upozorila je u ponedeljak da bi „dugotrajni poremećaji u snabdevanju" mogli da gurnu u deficit tržište nafte.

Kakva su oštećenja na energetskim postrojenjima u Zalivu?

Nakon što su iranski dronovi 2. marta gađali Ras Tanuru, najveću rafineriju kompanije Saudi Aramco, saudijske vlasti su zatvorile postrojenje kako bi procijenile štetu. Ras Tanura ima kapacitet prerade od 550.000 barela dnevno i predstavlja jedan od glavnih terminala za izvoz sirove nafte.

Istog dana Iran je napao i Ras Laffan u Kataru, najveće svjetsko izvozno postrojenje za LNG. Kompanija QatarEnergy obustavila je rad i proglasila „višu silu" za izvoz — klauzulu u ugovorima koja kompanijama omogućava da se oslobode obaveze isporuke u slučaju rata ili prirodnih katastrofa.

Iako se iranski predsjednik Masud Pezeškijan u subotu izvinio susjedima u Zalivu i obećao da će napadi prestati, sporadični udari su se nastavili. Gađan je veliki rafinerijski kompleks Al Mamer na ostrvu Sitra u Bahreinu. A Saudijsko ministarstvo odbrane saopštilo je u ponedeljak da je PVO uništila četiri drona koji su letjeli ka naftnom polju Šajba na jugoistoku zemlje.

Kako reaguju SAD i G7?

Američki predsjednik Donald Tramp reagovao je na skok cijena nafte kombinacijom prijetnji i obećanja o intervenciji. On je najavio da će SAD, ukoliko dođe do trajnog prekida snabdijevanja iz Zaliva, aktivirati dodatne kapacitete iz sopstvenih Strateških rezervi nafte (SPR) kako bi spriječio energetski kolaps kod kuće, ali je istovremeno uputio oštro upozorenje Teheranu da će svaki dalji napad na energetsku infrastrukturu saveznika smatrati „direktnim činom agresije na američke interese“.

Lideri zemalja G7 održali su hitan video-sastanak na kojem su razmatrali koordinisano puštanje zaliha nafte na tržište. Cilj G7 je da se spriječi trajni ostanak cijene iznad 100 dolara, što bi moglo da izazove novi talas globalne inflacije. Međutim, analitičari upozoravaju da rezerve G7 ne mogu dugoročno da zamijene naftu koja prolazi kroz Ormuski moreuz.