Mileva Marić-Ajnštajn: 150 godina od rođenja

„Obilježavanje 150. godišnjice od rođenja Mileve Marić-Ajnštajn gotovo je nemoguće bez pitanja kakvu je ulogu ona igrala u radu svog čuvenog supruga Alberta Ajnštajna", piše istoričarka Karin Huzer za Noje cirher cajtung.

„Da li je izvršila presudan uticaj u ranoj fazi razvoja revolucionarne teorije relativnosti? Zašto je on sam ponio slavu Nobelove nagrade, a novac koji za nju ide prepustio bivšoj ženi? Da li je time htio da umiri savjest zbog toga što je prećutao njen doprinos, ili su se supružnici prilikom razvoda dogovorili – ćutanje za novac?"

Slična pitanja postavlja i Univerzitet u Hajdelbergu na svom portalu pod naslovom: „Mileva Marić: (gotovo) zaboravljena Ajnštajn" gdje stoji i da je Mileva Marić bila „jedna od prvih žena koje su upisale studije matematike i fizike na nekoj visokoškolskoj ustanovi njemačkog govornog područja".

Ko je bila ta žena čiji su život i naučni rad poslije decenija zaborava dospjeli na svjetsku pozornicu?

Od Titela do Ciriha – i do Ajnštajna

Mileva Marić je rođena 19. decembra 1875. u Titelu u imućnoj i obrazovanoj porodici. Roditelji su rano prepoznali izuzetnu nadarenost svoje ćerke za matematiku i trudili se da joj obezbijede dobro obrazovanje. Osim toga, pošto je Mileva malo hramala, plašili su se da možda neće naći muža.

Sa 19 godina otišla je u Švajcarsku gdje je položila maturu. Poslije jednog semestra medicine na Univerzitetu u Cirihu, položila je prijemni ispit i prešla na Državni tehnički univerzitet (ETH) kako bi studirala matematiku i fiziku.

„Mileva Marić je bila jedina žena u svojoj generaciji i tek peta žena kojoj je ikada uspjelo da tamo dobije pravo da studira", piše švajcarski list.

Na tom fakultetu je 1896. upoznala kolegu brucoša, tri i po godine mlađeg Alberta Ajnštajna.

Godinu dana kasnije, „njena samostalnost i radoznalost su je odveli na Univerzitet u Hajdelbergu, gdje je tokom zimskog semestra 1897 bila upisana kao vanredna studentkinja. Pošto ženama u to vrijeme ni u Njemačkoj nije bilo dozvoljeno da redovno studiraju, Marić je prije početka studija morala da zatraži pismenu dozvolu od svakog profesora čija je predavanja željela da pohađa. I tu prepreku je savladala", piše na sajtu njemačkog univerziteta. 

O sadržaju predavanja oduševljeno je pisala Ajnštajnu, na primjer, o kinetičkoj teoriji toplote gasova, koja će igrati ključnu ulogu u Ajnaštajnovoj teoriji Braunovog kretanja (1905) i koja je pružila definitivan dokaz o postojanju atoma i molekula.

Ljubav, trudnoća – kraj karijere

Između Mileve i Alberta rodila se ljubav, i ona se na proljeće 1898. vraća u Cirih. „On je bio impresioniran njenim znanjem i velikom radnom disciplinom. S druge strane, nju je privukla Ajnštajnova vedra i bezbrižna priroda. Ubrzo su se osjećali kao jedno biće ili, kako je Mileva govorila kao –ajn štajn – što doslovno znači znači jedan kamen", piše Noje cirher cajtung.

Ajnštajn je htio da se vjenčaju još 1900. međutim, pored toga što se njegova porodica protivila braku, po tadašnjim zakonima prvo je morao da se zaposli, što mu nije polazilo za rukom.

Budući Nobelovac, 27, marta 1901. piše Milevi: „Kako ću biti srećan i ponosan kada zajedno, nas dvoje, pobjedonosno privedemo kraju naš rad o relativnom kretanju."

Međutim, dok je Ajnštajnova naučna karijera napredovala, Mileva Marić je doživjela je nagli lom: nije uspjela da položi diplomski ispit ni iz drugog pokušaja – tada već u trećem mjesecu trudnoće. Vanbračnu dijete, Lizerl, rodila je početkom 1902. u svom rodnom kraju gdje je otišla sama. O sudbini djevojčice do danas ne zna ništa pouzdano: po nekim izvorima je umrla sa dvije godine od posljedica šarlaha, a po nekim je data na usvajanje.

Kada je Ajnštajn preko veze uspio da se zaposli u Zavodu za patente, u Bernu je 6. januara 1903. upriličeno vjenčanje. Njihov brak time je pao u najplodniji stvaralački period Ajnštajnovog rada.

Već poslije godinu dana, rođen je prvi sin. Mileva se bavila djetetom i kućnim poslovima te organizvala silne selidbe – jer je Ajnštajn već bio veoma tražen.

„Međutim, Ajnštajn je negdje usput izgubio veliku strast prema Milevi. Često na putu, imao je brojne afere. Nedugo pošto se 1910. rodio drugi sin, Ajnštajn je započeo tajnu prepisku sa svojom rođakom Elzom Levental u Berlinu koju je volio još kao dijete", piše istoričarka Huzer. 

Fatalni Berlin

Jedan od najbližih Ajnštajnovih prijatelja, budući Nobelovac Fric Haber, bio je upućen u vezu sa Elzom. On je bio jedna od ključnih osoba koje su ga u proljeće 1914. dovele u Berlin.

Ajnštajnovi su sa djecom čak isprva živjeli kod Habera i njegove prve supruge Klare Imervar – takođe izuzetno talentovane naučnice koja je udajom morala da završi karijeru. Navodno je baš Fric Haber ubrzo uručio Milevi Marić spisak Ajnštajnovih krajnje ponižavajućih uslova za zajednički život, zbog čega se ona sa oba sina poslije nekoliko mjeseci vratila u Cirih.

Brak je na kraju razveden 19. februara 1919. Ajnštajn joj tom prilikom pismeno obećao da će joj dati novac kada dobije Nobelovu nagradu – što je i učinio par godina kasnije.

„Mileva je poslije razvoda automatski je ponovo dobila djevojačko prezime, koje je u ciriškoj administraciji bilo registrovano kao Marity. Međutim, ona je željela da zadrži i prezime Ajnštajn, ukazujući na svoj značajan udio u Ajnštajnovom stvaralaštvu. Gradske i kantonalne vlasti Ciriha prihvatili su njen zahtjev", piše Noje cirher cajtung.

Mileva Marić Ajnštajn je poslije više porodičnih tragedija i sama oboljela i preminula u 73. godini, 14. avgusta 1948. u Cirihu. Decenijama je bila potpuno zaboravljena.

Početak diskusije u ulozi Mileve Marić u naučnom radu Ajnštajna

To se promijenilo 1987. kada je univerzitet u Prinstonu objavio zbornik Ajnštajnovih ranih radova – uključujući i pedesetak pisama Alberta i Mileve između 1897. i 1903.

Među njima su uglavnom Ajnštajnova pisma Milevi, dok su njena pisma većinom nestala. Ima istoričara koji smatraju da su Milevina pisma namjerno uništena, te da su ostatak prepiske Ajnštajnovi nasljednici držali daleko od očiju javnosti. Iz dostupnih pisama se vidi da su njih dvoje na ravnopravnoj osnovi razgovarali o fizici i matematici.

„Nakon objavljivanja pisama, mnogi istraživači pokušali su da rekonstruišu kako je Ajnštajn u mladosti zaista došao do svojih saznanja. U zavisnosti od toga da li su problem posmatrali kroz feminističku ili patrijarhalnu prizmu, dolazili su do različitih zaključaka: od tvrdnje da je Marićeva majka teorije relativiteta, do ocjene da je njen doprinos bio tek marginalan", piše Noje cirher cajtung.

U Cirihu je Družba Frauminstera 2005. odala priznanje Milevi Marić priredivši skup u velikoj auli fakulteta na kojem je studirala zajedno sa Ajnštajnom. Tom prilikom pročitan je tekst spomen-ploče koja je potom postavljena na njenom nekadašnjem prebivalištu, u ulici Hutenštrase 62. Na spomen-tabli piše da je „učestvovala u razvoju teorije relativiteta."