Kanabis i zdravlje: Kada postaje opasan?

Već nekoliko džointa sedmično može predstavljati promjenu – barem kada se mjeri u miligramima THC-a. Tetrahidrokarabinol (THC) je glavni psihoaktivni sastojak u kanabisu odnosno marihuani. Nova studija istraživačice Rachel L. Thorne i njenog tima prvi put daje konkretni prag za to koja sedmična doza značajno povećava rizik od poremećaja u konzumaciji kanabisa. Thorne je psihologinja i stručnjakinja za ovisnost na Univerzitetu Bath u Velikoj Britaniji. Njena studija objavljena je u ponedjeljak u stručnom časopisu Society for the Study of Addiction.

Koliko je THC-a sedmično kritično?

Istraživači su koristili podatke iz studije CannTeen bazirane na podacima 85 mladih (16–17 godina) i 65 odraslih (26–29 godina) koji su u protekloj godini konzumirali kanabis. Jedna THC-jedinica je definirana kao 5 miligrama – analogno standardnim alkoholnim jedinicama, koje omogućuju poređenje sa pivom, vinom i žestokim pićima.

Na osnovu ponovljenih ispitivanja obrazaca konzumacije i kliničke dijagnoze na kraju studije, istraživači su odredili pragove koji razlikuju neproblematičnu upotrebu kanabisa od poremećaja u konzumaciji.
Poremećaj u konzumaciji kanabisa postoji kada osoba više ne može kontrolirati svoj unos i uprkos jasnim problemima u svakodnevnom životu nastavlja sa konzumacijom. Tipično za ovaj poremaćaj je zanemarivanje obaveza u školi, na poslu ili u porodici te pojavljivanje simptoma apstinencijske krize poput nemira ili problema sa snom, kada se pokuša prestati sa konzumacijom ove droge.

Kod mladih je ovaj prag iznosio oko 6 THC-jedinica sedmično – što je oko 30 miligrama THC-a – dok je kod odraslih bio nešto iznad 8 jedinica, odnosno oko 40 miligrama sedmično; za umjereno do teške poremećaje vrijednosti su više. Potpuno bez rizika je samo apstinencija, naglašava istraživački tim.

THC-jedinice iz istraživanja alkoholnih pića

Ovaj pristup jasno se nadovezuje na istraživanja u vezi sa konzumacijom alkohola: i tamo se količina konzumacije mjeri standardnim jedinicama, te postoje pragovi za „rizičnu“ konzumaciju, npr. za povremeno opijanje.

„Prag odnosno granice su generalno vrlo korisne za komunikaciju zdravstvenih rizika“, kaže Jakob Manthey iz Centra za interdisciplinarna istraživanja o bolestima ovisnosti pri Univerzitetskoj bolnici Hamburg-Eppendorf (UKE) u Njemačkoj. Ipak, postoje i rizici. „Postoji opasnost da se konzumacija ispod praga tumači kao bezopasna ili čak zdrava“, dodaje Manthey, koji nije učestvovao u studiji.

Za razliku od alkohola, kanabis sadrži mnogo aktivnih supstanci čije međusobno djelovanje utiče na efekat i rizik. THC je glavni faktor rizika, ali i drugi kanabinoidi te način konzumacije – džoint, vaporajzer ili jestivi proizvodi – značajno mijenjaju dozu i učinak.

Koliko su pouzdane THC-numeracije u studiji?

Snaga studije je što su istraživači pratili iste osobe tokom cijele godine i ponovo ih ispitivali o konzumaciji kanabisa. Ipak, uzorak od ukupno 150 osoba je mali, a stvarni THC-sadržaj konzumiranih proizvoda je procijenjen putem eksternih izvora jer nisu vršene laboratorijske analize individualnih uzoraka.

Brojevi se stoga više mogu smatrati prvobitnim smjernicama nego provjerenim granicama. Ali ono što pokazuje, što i nije iznenađujuće: što je veći sedmični unos THC-a, veći je rizik od poremećaja u konzumaciji kanabisa.

Korištenje za dijagnozu, terapiju i prevenciju

U dijagnozi i tretmanu nove granice u konzumiranju ne zamjenjuju ljekara ili terapeuta, ali mogu pomoći u prvobitnoj procjeni. Stručnjaci mogu direktno pitati korisnike koliko THC-jedinica sedmično konzumiraju kako bi bolje procijenili rizik i ranije uočili početni poremećaj.

Pri tome se koriste smjernice za tretman poremećaja u vezi sa upotrebom kanabisa, prema kojima su učestalost, količina i jačina konzumacije važni faktori rizika.

Standardizovani sistem mjernih jedinica mogao bi ove podatke učiniti bolje usporedivim – ali sam po sebi neće promijeniti konzumaciju, jer uz znanje veliki uticaj imaju i dostupnost, reklame, te zaštitne mjere poput zakona o zaštiti mladih i ograničenja reklama.

Šta THC-jedinice mogu – a šta ne mogu

Glavni problem ostaje praktična primjenjivost: mnogi korisnici ne znaju sadržaj THC-a u svojim proizvodima, posebno ako je riječ o kućnoj proizvodnji ili ilegalnim izvorima.

„Sa trenutnom regulacijom neće doći do masovne komunikacije u pogledu THC-jedinica, jer korisnici često nemaju pouzdan način da saznaju količinu THC-a u dostupnim proizvodima“, kaže Jakob Manthey.

Britanski neuropsihofarmakolog David Nutt ipak vidi važan korak u novoj analizi: podaci nude „procjenu pragova sedmične konzumacije kako bi se minimalizirao rizik od ovisnosti“, naglašava on i poziva na regulaciju tržišta kanabisa s jasno označenim THC-jedinicama – slično kao kod alkohola. Samo tada bi korisnici mogli zaista kontrolisati rizik.
Predložene THC-jedinice mogu precizirati dosadašnje nejasne diskusije o „prevelikoj“ ili „rizičnoj“ konzumaciji kanabisa. Ali ko želi zaštititi svoje zdravlje, treba više od sedmičnog broja: potrebne su iskrene informacije o jačini proizvoda, efikasna prevencija i, po potrebi, spremnost na ograničavanje ili potpuni prestanak konzumacije.