Kratki istorijat kanabisa | Panorama | DW | 07.02.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Zanimljivosti

Kratki istorijat kanabisa

Bilo da se radi o kineskom caru, proroku Mojsiju ili osnivačima Amerike: hiljadama godina konoplja je bila dio svakodnevice ljudi - ne samo kao opojno sredstvo koje je znalo da „probudi đavola“, već i kao važna sirovina.

Šta je zajedničko Gutenbergovoj Bibliji, američkoj deklaraciji za nezavisnost i tapiseriji iz vikinškog doba koja prikazuje brod Kristofera Kolumba? I šta povezuje nomadski narod pod imenom Skiti, koje opisuje grčki istoričar Herodot, s božanskim nalogom proroka Mojsija?

Odgovor na sva ova pitanja glasi: konoplja ili kanabis. Hiljadama godina ova biljka je dio svakodnevnog života mnogih kultura širom svijeta. Možete je koristiti za izradu papira, tekstila ili u medicinske svrhe – a ne samo kao biljku za proizvodnju raznih opijata. S obzirom na planiranu legalizaciju kanabisa u Njemačkoj, krajnje je vrijeme da se raščiste mitovi oko ove biljke i sazna nešto o njenoj istoriji.

- pročitajte i ovo:  Prednosti i rizici legalizacije kanabisa

Porijeklo konoplje

Iako je nemoguće lokalizirati odakle potiče, istraživači se slažu da je konoplja izvorno došla s azijskog kontinenta. Arheološka istraživanja u Japanu pokazuju da su sjeme konoplje ljudi tamo skupljali najmanje 10.000 godina. Praistorijski ostaci ove biljke pronađeni su i u Indiji, Tajlandu i Maleziji. Postoje dokazi da su na području današnje Kine ljudi skupljali konoplju čak 4.000 godina prije Hrista i tamo naučili izrađivati ​​tekstil od vlakana konoplje.

Grčka karta svijeta po Herodotu: Skiti su živjeli na području današnje Ukrajine i južne Rusije

Grčka karta svijeta po Herodotu: Skiti su živjeli na području današnje Ukrajine i južne Rusije

Jedna od najranijih pisanih tradicija da se konoplja koristila kao lijek također dolazi od Kineza. Znanje o tome pripisuje se caru Šenongu (Shennongu). U knjizi "Běn Cǎo Jīng", sastavljenoj od usmenih predanja iz 1000-te godine prije Hrista, može se ponešto saznati o biljnoj medicini. Djelovanje konoplje tu je eksplicitno opisano. Zabilježeno je da ona ne samo da omogućuje komunikaciju s duhovima, nego i opušta tijelo. Istodobno, upozorava se da ako uzmete preveliku dozu, riskirate vidjeti đavola. Danas bi se reklo da izaziva halucinacije.

- pročitajte i ovo:  Legalizacija kanabisa – bolje ikad nego nikad

Je li i Bog govorio o kanabisu?

Vjerovatno su nomadski narodi, koji su se bavili trgovinom, donijeli  konoplju i na zapad. Dokaz za to može se naći u zapisima grčkog istoričara Herodota. U 5. stoljeću prije Hristove ere, on je opisao konjanike Skita, koji su živjeli na rubu Evroazije, tamo gdje raste i konoplja. Prilikom ukopa, rekao je Herodot, Skiti bi se okupljali u šatoru, bacali sjemenke konoplje na užareno kamenje, a zatim se „pročiščavali" udišući konoplju i znojeći se u dimu i isparavanju ove biljke.

"Skiti su se uvijek radovali „kupki u znoju" i stalno „vrištali i urlali od užitka", piše Herodot. Inače, latinska riječ kanabis dolazi iz upravo iz jezika kojim su govorili skiti.

Jezik je generalno važan vodič kroz istoriju kanabisa. Na starokineskom, na primjer, posebni znakovi za mušku i žensku biljku konoplje, za plodove i sjemenke, pokazuju veliko zanimanje Kineza za kanabis - također i njegovu važnost u svakodnevnom životu ljudi.

Kineski car Šenong je preporučivao čaj od kanabisa

Kineski car Šenong je preporučivao čaj od kanabisa

Kanabis također ima dugu istoriju u judaizmu i hrišćanstvu. U Starom zavjetu Bog je rekao proroku Mojsiju da pripremi sveto ulje za pomazanje. Uz cimt, smirnu ili maslinovo ulje, kako stoji u zapisu, treba koristiti i "kaneh bosm".

Prema teoriji antropologinje Sule Benet, koja je umrla 1982., ova hebrejska riječ kasnije je pogrešno prevedena na grčki. Umjesto kalamusa ili začinske trske, kako je ona nazvana u njemačkom standardnom prevodu Biblije – zapravo se mislilo na kanabis.

2020. godine istraživači su pronašli jedan pokazatelj koji govori u korist ove teorije: na oltaru jevrejskog hrama u Tel Aradu u Izraelu, otkrili su kanabis s aktivnim sastojkom THC (tetrahidrokanabinol), koji ima opojni učinak kada se zagrijava.

Na ostacima altara jevrejskog hrama u Tel Aradu naučnici su pronašli ostatke kanabisa

Na ostacima altara jevrejskog hrama u Tel Aradu naučnici su pronašli ostatke kanabisa

- pročitajte i ovo:  Kanabis-branši u Njemačkoj nedostaju jasni signali

Temelj evropske prevlasti

Opojni učinak nekih sorti konoplje dugo vremena nije imao gotovo nikakvu ulogu u Evropi. Opatica Hildegard von Bingen (1098.-1179.) u svom djelu "Istorija prirode" opisuje sjemenke konoplje kao dobro probavljive. U to vrijeme konoplja je bila uglavnom tražena za proizvodnju tkanina, brodarstvo i proizvodnju papira. Godine 1909., kada se obnavljala švedska crkva, otkriveno je pet tapiserija iz vikinškog doba, starih oko 3.000 godina i djelomično izrađenih od konoplje. Fina odjeća od vlakana konoplje također je pronađena kao predmet u bogato opskrbljenim vikinškim grobnicama.

Stara odjeća od konoplje bila je presudna i za štampanje knjiga. Svojim revolucionarnim otkrićem štamparske tehnike, Johann Gutenberg učinio je ručno prepisivanje knjiga suvišnim. Većina poznatih Gutenbergovih Biblija štampana je na papiru napravljenom od krpa za odjeću i vlakana konoplje. Bila je to sreća za generacije potomaka: papir od konoplje izdržljiviji je od papira napravljenog od biljnih ćelija koji se danas obično koristi, a dragocjene Biblije su otpornije na zub vremena. I prva dva nacrta američke deklaracije za nezavisnot su napravljena na papiru od konoplje. Kod finalne verzije su se autori deklaracije ipak odlučili da uzmu pergament od životinjske kože.

A ko zna, bez konoplje možda ne bi bilo nikakvih deklaracija o nezavisnosti, jer Kristofor Kolumbo možda uopšte ne bi pronašao Ameriku... Kao i kod svih brodova iz tog vremena, jedra, mreže i užad Kolumbove flote bila su napravljena od konoplje jer ne trunu niti kada su mokra.

Do danas su vlakna konoplje poželjno sredstvo za dihtovanje vodovodnih cijevi. Budući da je pomorstvo dugo bilo ključno za trgovinu, ratove i putovanja svjetskim okeanima, industrija konoplje bila je važan temelj za ekonomsku, vojnu i političku dominaciju Evrope.

U muzeju na otvorenom u poljskom Lublinu prikazano je kako su seljaci uzgajali konoplju

U muzeju na otvorenom u poljskom Lublinu prikazano je kako su seljaci uzgajali konoplju

Je li sada ponovo vrijeme za konoplju?

Konoplju su poslije uglavnom zamijenila fosilna goriva i sirovine. Dok je uzgoj biljaka konoplje relativno nezahtjevan, njihova je obrada složenija. S ekspanzijom motornog, brodskog transporta, sirovine koje je bilo lakše prerađivati, poput pamuka, sada su se mogle masovnije i jeftinije uvoziti, a industrija konoplje se smanjila. Tek tokom 1. i 2. svjetskog rata, ona je u Njemačkoj ponovo doživjela uspon, jer se uvoz drugih sirovina smanjio.

Sredinom 20. stoljeća čak ni užad ni jedra se više nisu izrađivala od konoplje, već od sintetičkih, naftnih vlakana. Taj preokret desio se uz aktivnu podršku Harryja Anslingera. On je, što je posebno pikantno, kao voditelj Američke agencije za borbu protiv droge, više od 30 godina, na radost naftne industrije, radio na demonizaciji konoplje. Pa ipak, rat protiv konoplje dugoročno je propao.

Ne samo da sve više zemalja širom svijeta legalizira upotrebu kanabisa, već se firme također oslanjaju na konoplju i mimo poslovanja s medicinskom marihuanom i opojnim derivatima. Konačno, biljku su zamijenile fosilne sirovine, čije je sagorijevanje zaslužno za globalno zagrijavanje. Ponovno otkrivanje i napredak drevnih tehnologija, koje nisu bazirane na nafti, možda nisu lijek za sve, ali konoplja bi, ako ništa, mogla biti temelj održive privrede. A istorija pokazuje da je to već jednom funkcioniralo.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.