1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
PolitikaMaroko

Maroko produbljuje vojnu saradnju s Izraelom, uprkos otporu

Kersten Knipp
31. januar 2026

Pet godina nakon Avramovih sporazuma, Maroko i Izrael produbljuju svoju saradnju – diplomatsku, ekonomsku, a sve više i vojnu. Za Rabat se približavanje isplati – s posljedicama po region.

https://p.dw.com/p/56W4G
Zastave Izraela i Maroka, projicirane na zidinama starog grada Jerusalima, tokom proslave povodom petogodišnjice Avramovog sporazuma.
Zastave Izraela i Maroka, projicirane na zidinama starog grada Jerusalima, tokom proslave povodom petogodišnjice Avramovog sporazuma.Foto: Maya Alleruzzo/AP Photo/picture alliance

Prošlo je nešto više od pet godina otkako su Izrael i Maroko redefinisali svoje odnose na osnovu takozvanog Avramovog sporazuma (Abrahm Accord).

Ovaj sporazum predviđa normalizaciju diplomatskih i ekonomskih odnosa između dvije države. Time je Maroko faktički napustio ono na što se nekad obavezao: uslove iz Arapske mirovne inicijative koju je 2002. formulisala Saudijska Arabija. Ta inicijativa je predlagala sveobuhvatan mirovni sporazum između Izraela i čitavog arapskog svijeta– pod određenim uslovima. Među njima su bili povlačenje Izraela iz teritorija okupiranih nakon Šestodnevnog rata, kao i osnivanje nezavisne palestinske države.

Maroko se tada pridružio inicijativi i formalno nikada nije istupio iz nje. Međutim, Avramov sporazum je faktički označio odustajanje od tih principa, jer normalizacija odnosa nije bila vezana za ispunjenje pomenutih uslova. Slično kao Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein, Maroko već pola decenije održava „normalne“ diplomatske odnose s Izraelom, koje je inicirala prva administracija Donalda Trampa.

Prema mišljenju Stivena Hefnera, šefa kancelarije Fondacije Konrad Adenauer u Maroku, ovo novo stanje naišlo je na relativno slabo protivljenje i otpor u marokanskom društvu, uprkos povremenim protestima. Razlog je taj što Maroko već dugo ima intenzivne, iako neformalne, veze s Izraelom. „To se može objasniti činjenicom da mnogi Izraelci imaju marokanske korijene“, kaže Hefner. Osim toga, za razliku od drugih arapskih zemalja, u Maroku 1950-ih i 1960-ih nije bilo masovnog sistematskog protjerivanja Jevreja. „Zbog toga su odnosi Maroka i Izraela uvijek bili manje opterećeni nego drugdje u arapskom svijetu“, dodaje on.

Demonstracija u Rabatu protiv normalizovanih odnosa Maroka s Izraelom, oktobar 2025.
Demonstracija u Rabatu protiv normalizovanih odnosa Maroka s Izraelom, oktobar 2025.Foto: Mosa'ab Elshamy/AP Photo/picture alliance

Ipak, u Maroku se povremeno održavaju veliki protesti protiv izraelskog rata u Gazi i normalizovanih bilateralnih odnosa, uz izraženu solidarnost s Palestincima. Vladajuća kraljevska porodica to ne može potpuno ignorisati.

Politički i ekonomski interes

Maroko u spoljnopolitičkim pitanjima prvenstveno nastoji da učvrsti svoj suverenitet nad Zapadnom Saharom, kaže Simon Volfgang Fuks, islamolog s Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu. Avramov sporazum je Rabatu donio važan uspjeh: „Pored SAD-a i nekoliko zapadnoevropskih država, i Izrael je priznao taj suverenitet, što je za Maroko bio značajan politički dobitak.“

Kada je sporazum zaključen 2022. godine, očekivalo se da će ekonomski odnosi između dvije zemlje dobiti snažan zamah. Međutim, rat u Gazi ostavio je traga. Velika očekivanja bila su vezana za izraelske turiste u glavnom gradu Maroka, Rabatu, ali se to nije ostvarilo. Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023, direktni letovi između dvije zemlje su obustavljeni.

Izrael, s druge strane, u odnosima s Marokom ima jasne ekonomske interese, posebno u poljoprivredi. „Riječ je o tehnologijama za navodnjavanje, u koje izraelske firme ulažu u Maroku, kao i o metodama uzgoja biljaka u ekstremno sušnim područjima. Sve to je atraktivno za izraelske kompanije“, kaže Fuks. Izrael je zainteresovan i za marokanske rezerve fosfata, koje su ključne za proizvodnju đubriva u izraelskoj poljoprivredi.

Vjerske svečanosti Jevreja iz Maroka i Izraela u Marakešu, 2017.
Vjerske svečanosti Jevreja iz Maroka i Izraela u Marakešu, 2017.Foto: Fadel Senna/AFP/Getty Images

Dronovi i sistemi protivvazdušne odbrane

Obje države idu i korak dalje: početkom godine, na trećem sastanku Zajedničkog vojnog komiteta u Tel Avivu, potpisale su zajednički vojni „radni plan“ za 2026.

Maroko je već godinama među najvećim uvoznicima oružja u svijetu. Prema podacima međunarodno priznate istraživačke institucije, Švedskog instituta za istraživanja mira (SIPRI), zemlja je 2024. zauzela 31. mjesto na globalnoj listi, iako su ukupni uvozi posljednjih godina smanjeni za oko četvrtinu. Posebno je značajno da je u periodu od 2020. do 2024. Izrael bio treći najveći isporučilac oružja Maroku, poslije SAD-a i Francuske.

Prema SIPRI-ju, Maroko uvozi prvenstveno oklopna vozila, rakete, sisteme protivvazdušne odbrane i letjelice. Dok američke i francuske isporuke uglavnom pokrivaju ove kategorije, Izrael isporučuje prije svega sisteme protivvazdušne odbrane i bespilotne letjelice. Najmanje 51 odsto raketa za odbranu koje je Maroko nabavio dolazi iz Izraela. Osim toga, Maroko uz izraelsku podršku masovno razvija proizvodnju dronova.

U fokusu posljednjih razgovora bila je strategija jačanja oružanih snaga i zajednički ciljevi vojne saradnje, saopštila je izraelska vojska na mreži Iks.

Protivnici Maroka u sukobu oko Zapadne Sahare: Naoružani pripadnici Fronta Polisario 2023. u izbjegličkom kampu u Alžiru.
Protivnici Maroka u sukobu oko Zapadne Sahare: Naoružani pripadnici Fronta Polisario 2023. u izbjegličkom kampu u Alžiru.Foto: Guidoum Fateh/AP Photo/picture alliance

Prema Hefneru, pored klasične saradnje u oblasti naoružanja, sada se ide ka razvoju naprednih tehnologija: „Za razliku od ranijih godina, kada se radilo o konvencionalnom oružju poput artiljerijske municije, sada partneri žele zajednički razvijati sisteme protivvazdušne odbrane – uključujući satelitsku tehnologiju. To je kvalitativno ogroman iskorak.“

„Vojno znatno nadmoćan“

Ova saradnja ima i regionalne posljedice, kaže Fuks, posebno u kontekstu dugotrajnih tenzija između Maroka i Alžira, koje podstiče sukob oko Zapadne Sahare.

Maroko je, osim političkog uspjeha što su mnoge zemlje priznale njegovu poziciju – na ljutnju Alžira – modernizovao vojsku u tolikoj mjeri da je sada „vojno znatno nadmoćniji“ u odnosu na alžirsku armiju.