Malo rata oko Nagorno-Karabaha dobro dođe svima | Politika | DW | 30.09.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Malo rata oko Nagorno-Karabaha dobro dođe svima

Šta se dogodi kada u jednom konfliktu profitiraju posrednici? Kada na ratu zarađuju? Onda se događa da konflikt svako malo eskalira, kao sada na Kavkazu, komentariše Miodrag Šorić.

Dobrovoljci u glavnom gradu Armenije Jerevanu se pozivaju da uzmu oružje u ruke

Dobrovoljci u glavnom gradu Armenije Jerevanu se pozivaju da uzmu oružje u ruke

Turska bi na primjer mogla da ima umjereni uticaj na svoj „bratski narod" u Azerbejdžanu, pa da se konflikt oko Nagrono-Karabaha ne proširi. Ali, Ankara radije potpiruje sukob. Turska armija je nedavno zajedno sa Bakuom izvela vojni manevar, ohrabrujući Azerbejdžance da uzmu oružje i čak zaprijetila Jermeniji.

Gdje god se Turska umiješala sa predsjednikom Erdoganom na čelu, rat nije bio daleko: na Kavkazu, u Siriji, u Libiji. Erdogan šalje ratne brodove na Grčku i baš ga briga za solidarnost u NATO ili za međunarodno pravo. Njegov cilj je da od Turske napravi nezavisnu regionalnu silu, ako treba i silom. U svakom slučaju Erdogan nije zainteresovan za dugoročni mir na Kavkazu.

Nema interesa za političkim rješenjem

I Rusija bi da ostvari uticaj ili da uz veliku pompu demonstrira silu. Kremlj bi mogao da Jermeniju odvrati od nepotrebnih provokacija, na primjer preseljenjem hrišćanskih izbjeglica iz Sirije u Nagorno-Karabah. Teško može da se previdi uticaj Moskve na Jermeniju i Jeravan. Svaka jermenska vlada zna da bez zaštite velikog brata nema ni bezbjednosti zemlje. Moskva ne isporučuje Jermeniji samo oružje, već je stacionirala hiljade vojnika u toj zemlji. Pri tom Moskvi nije stalo do političkog rješenja Nagorno-Karabaha. Ona želi da zadrži status-kvo i njeguje dobre veze sa Bakuom i Jerevanom. Tako se uvijek u konfliktu može stilizovati kao velika sila.

Soric Miodrag Kommentarbild App

Miodrag Šorić

U sporu oko Nagorno-Karabaha nedostaje iskreni posrednik. Rusija i Turska imaju svoje ciljeve. Zbog toga se konflikt redovno zakuhava. Posebno kada se pogorša ekonomska situacija i kada vlade pokušavaju da odvrate pažnju od činjenice da su same zakazale.

Patriotizam omamljuje čula

Azerbejdžanski predsjednik Alijev stalno je najavljivao kako će da modernizuje privredu i suzbije korupciju. No, malo toga se dogodilo. Azerbejdžan zavisi od izvoza nafte i zemnog gasa. Ali, u toku pandemije korona virusa cijene sirovina su opale, tako da Azerbejdžan ima mnogo manje zarade od izvoza, a budžet je u krizi. Opada kupovna moć i raste nezadovoljstvo građana, takođe i zbog toga što je vlada preopterećena borbom protiv pandemije. Oružane borbe protiv Jermenije odvraćaju pažnju, a Alijev dobija na vremenu. Patriotizam neće napuniti stomak, ali omamljuje čula.

Novi rat, koji se rasplamsao oko Nagorno-Karabaha, je poraz diplomatije. Zapad skoro da uopšte ne intersuju konflikti na obodu Evrope. SAD se kao globalna sila povukla. Evropska unija je pak malo nesposobna a malo nevoljna da preuzme ovu ulogu. I ko na kraju plaća cijenu? Obični ljudi na Kavkazu, jer se niko za njih ne osjeća odgovornim.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android