Kina dolazi na Zapadni Balkan! Pa što onda?
26. septembar 2018
Kada se u zapadnim medijima i institutima koji se bave geostrateškim analizama govori o europskoj integraciji zemalja jugoistične Europe, u pravilu prevladava argumentacija straha. Sve te zemlje, od Grčke preko Makedonije i Bosne i Hercegovine do Hrvatske, od Albanije, preko Crne Gore, Kosova do Srbije, doživljavaju se prije svega kao stvarni ili potencijalni izvor problema i neprilika, bez obzira radi li se o političkoj i ekonomskoj nestabilnosti, slabostima u razvoju demokratskih struktura i pravne države, ili o organiziranom kriminalu koji se iz tih zemalja prelijeva na Zapad. A tu je i posebno aktualni strah od izbjegličkog vala koji prijeti bogatim zemljama Europske unije.
Uz to je popularno govoriti o još jednoj opasnosti: Zapadni se Balkan doživljava kao mjesto sučeljavanja globalnih i geostrateških interesa takozvanih "velikih igrača" svjetske politike. Po prirodi stvari i u skladu s povijesnim sjećanjem to je s jedne strane Zapad, dakle EU i Sjedinjene Države, a s druge Istok, prije svega Rusija. Kao regionalna sila ograničenog utjecaja, ali tradicionalno povezana s regijom još se rado spominje Turska.
No posljednjih se godina sve češće pažnja obraća i na još jednog važnog aktera: Kinu. Ona se naziva "novim velikim igračem", kao opasnost se navode neki njeni "geopolitički interesi" u jugoistočnoj Europi, upozorava se na "političko markiranje terena" koje Peking u regiji provodi i na "potencijalno problematično prisustvo Kine na Balkanu". Skicira se opasnost da "Kina pretoči investicioni kapital u politički". Pritom te prijetnje ostaju neuobičajeno difuzne, rijetko je tko u stanju formulirati konkretnu političku korist koju bi Kina od nekog značajnijeg utjecaja u jugoistočnoj Europi mogla imati.
Kina – globalni kapitalist na svjetskom tržištu
Sasvim je drugačije kada se radi o ekonomskim interesima. Najkasnije od 2013. godine, kada je kineski predsjednik Xi Jinping svijetu obznanio strategiju "One Belt, One Road", poznatu i pod nazivom Novi put svile, zapadni analitičari su počeli obraćati posebnu pozornost aktivnostima ove svjetske ekonomske velesile na jugoistoku Europe. Kineska Belt and Road Initiative (BRI) predviđa opsežne, prije svega infrastrukturne, projekte s krajnjim ciljem omogućavanja brzog i jeftinog protoka robe i usluga iz Kine ka bogatim tržištima zapadne Europe. Kao važne tranzitne stanice na tom su putu zemlje jugopistočne Europe, pa se u stručnim krugovima tu govori o zemljama Balkanskog puta svile (Balkan Silk Road).
Prva velika investicija na tom putu bila je u Grčkoj. Tamo je velika kineska pomorska kompanija COSCO najprije 2009. uložila više od 650 milijuna eura za kupnju koncesije na 35 godina u najvećoj grčkoj luci Pirej u blizini Atene, da bi već 2016. uložila još 280 miljuna eura i time ostvarila većinski udio od 51 posto vlasništva. No ne samo investicija - i dosada ostvareni rezultati su upečatljivi. Dok je prije deset godina luka u Pireju bila među 20 najvećih transportnih luka u Europi, danas se ona ona nalazi već među prvih deset. A uskoro je najavljeno otvaranje još jednog terminala.
Kineski program pomoći kineskoj privredi
U međuvremenu kineske firme investiraju i privredno su aktivne u svim zemljama jugoistočne Europe. Ukupni obim financijskog angažmana se procjenjuje na dvocifrene milijardske sume eura. Pritom međutim treba razlikovati direktne investicije kineskih firmi s jedne, od relativno povoljnih kredita s druge strane. Ova druga stavka je daleko veća, navodi Jens Bastian, nezavisni ekonomski analitičar i jedan od boljih poznavalaca kineskog privrednog angažmana u jugoistočnoj Europi. "S izuzetkom Grčke i djelomično Srbije, u svim drugim zemljama regije se prije svega radi o povoljnim kreditima kineskih državnih banaka tamošnjim vladama", kaže Bastian.
Pritom se ti krediti uvjetuju angažiranjem kineskih firmi kao izvođača poslova, tako da nastaje "zatvoreni kreditni krug": Kineske banke financiraju kineske firme, koje dovode kineske radnike i čak metarijal iz Kine, za gradnju nekog mosta ili autoputa u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj. "To je u osnovi konjunkturni i izvozni program za kinesku privredu koja ima probleme s prekomjernim kapacitetima", napominje Bastian.
Cilj: zapadno tržište
Kineski privredni interes je pritom jasan: Konačni cilj Belt-and-Road strategije je ekonomski jako i veliko tržište zapadne Europe, balkanske zemlje tu prije svega fungiraju kao "ulazna vrata za Europu" i u tom kontekstu kao važna tranzitna ruta. Zbog toge se prije svega i ulaže u infrastukturne projekte poput cesta, luka ili željezničkih pruga. No ukupan obim tih investicija je relativno malen.
Jens Bastian napominje da trenutno u javnosti nastaje dojam kako Kina znatno više ulaze u tu regiju od Europske unije, što međutim sa stvarnošću nema veze. "Kada se pogleda koliko sredstava EU u okviru različitih kreditnih programa stavlja na raspolaganje za BiH, Kosovo, Srbiju, Hrvatsku ili Mađarsku, vidi se da su to višestruko veće sume novca no što je to Kina i u stanju i spremna uložiti", kaže Bastian. Tu, dodaje on, postoji veliki raskorak između najava iz Kine i realne prakse.
A velika je i razlika između iznosa koje je Kina spremna investirati u balkanske zemlje s jedne i u zemlje zapadne Europe s druge strane. Tu je Peking prije svega zainteresiran za ulaganja u firme visoke tehnologije - i tu ne štedi novce. Dok je do sada najveća kineska investicija na Balkanu, ona u grčku luku Pirej, iznosila manje od milijardu eura, samo preuzimanje njemačkog proizvođača robota Kuka prije dvije godine je kineske investitore koštalo 4,5 milijarde Eura. A ista je količina novca bila potrebna i za prošlogodišnje preuzimanje ponuđača usluga u sektoru energije Ita.
Ove godine je zasada najveća investicija preuzimanje gotovo deset posto dionica Daimlera od strane šefa kineskog koncerna Geely, Li Shufua, za 7,5 milijardi eura. Samo u Njemačku su kineske firme prošle godine investirale rekordnih 13,7 milijardi dolara. Istovremeno, međutim, treba imati u vidu i investicije u drugom smjeru. A tu je rezultat za sada jednoznačan: ukupne dosadašnje investicije njemačke privrede u Kini su dvostruko više - oko 70 milijardi eura - od ukupnih investicija kineskih firmi u Njemačkoj.
Kineski kapital i oprezni Zapad
U osnovi se dakle radi o klasičnom kapitalističkom protoku novca i investicijama u okvirima globaliziranog tržišta. Svi ulažu novac tamo gdje smatraju da im se to najviše isplati, s jasnim ciljem što boljeg pozicioniranja na svjetskom tržištu i time ostvarivanja što većeg profita. Da li se pritom ulaže u Kinu, Njemačku ili zemlje zapadnog Balkana, uglavnom nije ključno. Istina je pritom, da zapadne zemlje imaju bolju mogućnost zaštite u slučajevima ulaganja u tzv. "osjetljiva područja".
Tu se prije svega radi o kineskim investicijama u firme koje razvijaju visokorazvijenu tehnologiju od strateške važnosti za funkcioniranje neke zemlje ili kod koje postoje posebni siguronosni kriteriji. Tako je primjerice u Njemačkoj vlada prije dvije godine na inicijativu iz SAD-a spriječila preuzimanje njemačkog proizvođača komponenti za kompjuterske čipove Aixtron od strane kineskih investitora. A početkom ove godine je Berlin onemogućio ulaganje kineskog novca u firmu "50Hertz", jednog od značajnih njemačkih opskrbljivača električnom energijom.
Samo business
Vlade zemalja jugoistočne Europe su tu u daleko lošijoj situaciji, navodi Jens Bastian: "U toj regiji Kina odabire partnere koji imaju slabu pregovaračku poziciju." To Pekingu kao jačem partneru omogućuje da uz relativno male investicije i znatno jeftinije nego što mu je to moguće u zapadnim zemljama, ostvaruju svoje ekonomske i trgovinske ciljeve.
No kakva bi to bila politička agenda, koja te investicije prati, nije baš jasno. "Kina, za razliku od Rusije, nema razloga da potiče ili podržava neku promjenu režima u pojednim zemljama", napominje Bastian. Kineski geostrateški interes na Zapadnom Balkanu je prije svega privredne naravi - većim dijelom kao tranzitnog područja prema Zapadu i samo manjim dijelom kao mogućem tržištu. I tu nikakvih nesporazuma nema. A da Kina pritom nikome ne docira o ljudskim pravima ili slobodi medija - to je naravno svim vladama na Zapadnom Balkanu dobrodošao bonus.